Općinsko društvo BZK "Preporod" Srebrenik održalo je 27.02.2019. press konferenciju za medije povodom 1. Marta Dana nezavisnosti BiH. Referat povodom proslave Dana nezavisnosti podnio je Mirza Suljagić predsjednik izvršnog odbora društva, u kojem je istaknuto:

Referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine održan je na preporuku Arbitražne komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji, u završnoj fazi disolucije bivše SFRJ. Održan je 29. februara i 1. marta, a označavao je opredjeljivanje građana ka budućnosti zemlje.

Punoljetni građani Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine glasali su o nezavisnosti Bosne i Hercegovine na referendumu na kojem je jedino pitanje bilo:

Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?

Referendumu je pristupilo ukupno 2.073.568 glasača što je predstavljalo izlaznost od 63,6%. Od ukupno izašlih na glasanje njih 99,7% je glasalo za nezavisnost, a 0,3% protiv te odluke. Rezultati referenduma su prihvaćeni 6. marta iste godine u Parlamentu Bosne i Hercegovine."

O značaju referenduma govorio je i predsjednik općinskog društva BZK "Preporod" Srebrenik, Razim Slanjankić, koji smatra da se Dan nezavisnosti ubuduće treba obilježava na lokaciji "Stari grad Srebrenik-simbolu bosanske državnosti, te da nosilac tih aktivnosti treba biti BZK "Preporod" Srebrenik.

Svim građanima kojima je Bosna i Hercegovina u srcu čestitamo 1. Mart Dan nezavisnosti BiH.

Senadin Lavić: Predsjednik BZK "Preporod" BiH: "Ne postoji, nažalost, bošnjački interes za svoju kulturu."

EdicijaBošnjačka književnost u 100 knjiga jedan je od najznačajnijih izdavačkih projekata u historiji bošnjačke pismenosti. Ona predstavlja onu vrstu važnih izdavačkih pregnuća koja su od temeljne važnosti za kulturu svakog naroda. S ovom edicijom Bošnjaci prezentiraju vlastitu spisateljsku produkciju u kojoj se sabira prepoznatljiva književna povijest bošnjačkog bića iskazana u bosanskom jeziku, ali i na drugim jezicima kojima su Bošnjaci pisali.

“Ovo je veličanstvena, evidentna niska bisera bošnjačkog kulturnog postojanja. Ona se mora respektirati, a ničim se ne može poricati i ignorirati. Uz filozofiju i znanost, književnost je ponos i pokazatelj postojanja svakog naroda na vrhunskoj razini. Ova edicija kvalitetno je opremljena i priređena, ništa nije prepušteno slučaju i zasigurno predstavlja izuzetan pothvat u cjelokupnoj produkciji današnje Bosne. Svaka objavljena knjiga na poseban je način kontekstualizirana, književno-historijski i kritički situirana uz vrlo kvalitetan predgovor nekog eminentnog profesora i znalca. Dakle, možemo biti ponosni da nešto ovakvo postoji danas među Bošnjacima. I najzad, treba reći, edicijaBošnjačka književnost u 100 knjiga čuva bosanski jezik, bosansku kulturu, bošnjačku samosvijest, sliku o Bosni, bivstvovanje jednog evropskog bića i njegovu svijest o slobodi”, objasnio je u Senadin Lavić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”. On kaže da je ova edicija osmišljena na vrhunskoj razini i da predstavlja jedan od najznačajnijih projekata u bošnjačkoj kulturi općenito u posljednjih dvadeset i pet godina.

BZK “Preporod” strpljivo i uporno ovu ediciju objavljuje i došlo se do 60 knjiga od predviđenih 100, odnosno, publicirano je 12 kola od 20 zacrtanih. “Ona ide korak po korak bez obzira na opće rasulo u kulturi, na epohu nihilizma, antibosanstva, destrukciju obrazovnog sistema, pojavu getoizirane svijesti, te je sasvim jasno da će se zaokružiti prvih 100 knjiga u dogledno vrijeme”, ističe Lavić.

OD NAJRANIJIH ZAPISA DO SAVREMENIH AUTORA

Prije pojavljivanja edicijeBošnjačka književnost u 100 knjiga Bošnjaci nisu imali obuhvatan presjek književnog stvaralaštva, od srednjovjekovlja i usmene književnosti, preko alhamijado i divanske književnosti pisane na orijentalnim jezicima pa sve do savremene književne produkcije. Stoga je ovom edicijom uspostavljena višestoljetna vertikala usmene i pisane umjetnosti riječi. Najveći broj autora zastupljen je s jednom knjigom, u pravilu onom najznačajnijom, ili, pak, jednotomnim izborom iz cjeline piščeva djela, posebno onda kad je riječ o pjesnicima ili pripovjedačima. Najznačajniji pisci bošnjačke književnosti zastupljeni su i s više knjiga, osobito ako je riječ o autorima žanrovski raznolikog ili izrazito obimnog opusa. Neki, pak, autori, najčešće oni iz savremenog perioda, ili autori koji se još nisu izborili s oštrom književno-povijesnom konkurencijom, dijele zajedničku knjigu s drugim piscima, a što, međutim, ne znači da s daljnjim razvojem njihova opusa neće dobiti i svoju zasebnu knjigu u nekom od kasnijih kola edicije.

Profesor Sanjin Kodrić, predsjednik matičnog odbora BZK “Preporod”, ističe da je edicijaBošnjačka književnost u 100 knjiga jedan od načina sistematiziranja i predstavljanja cjelokupne bošnjačke književne prošlosti. Kako kaže, to je projekt s kojim Bošnjaci desetljećima kasne u odnosu na druge južnoslavenske narode.

“Edicija je zasnovana tako da u svakom od ukupno dvadeset planiranih kola u po pet knjiga predstavlja ključne pojave bošnjačke književne povijesti, i to kako ostvarenja iz starijeg te usmenog književnog stvaranja, tako i ostvarenja iz novije književnosti, uključujući i našu savremenost. U tom smislu, edicija afirmira i neke u međuvremenu zaboravljene pisce i njihova ostvarenja, a koji su imali vrlo važnu ulogu u povijesnorazvojnim procesima bošnjačke književnosti, s jedne strane, dok s druge strane obuhvata i autore koji su šire poznati, a koji se na ovaj način jasno i precizno svrstavaju u naročiti povijesnorazvojni slijed bošnjačkog književnog stvaranja. To je posebno važno za one autore koji su, stjecajem različitih društveno-historijskih okolnosti, otuđeni iz konteksta bošnjačke književnosti, a koji se na ovaj način vraćaju u književno-povijesni okvir u koji po prirodi stvari pripadaju. Ovakvo što slučaj je i s našim piscima u dijaspori i tzv. domovinskim zemljama, koji, upravo zahvaljujući ovoj ediciji, dobivaju mogućnost da budu priznati i prepoznati i kao bošnjački pisci, ne sporeći njihovu ulogu i mjesto u drugim književnim kontekstima”, pojašnjava Kodrić.

Kao i u svim drugim edicijama ove vrste, objašnjava Kodrić, dva su osnovna kriterija za uvrštavanje autora i njihovih djela u ediciju: književno-estetski i književno-historijski kriterij, tj. s jedne strane književno-umjetnička vrijednost piščeva djela, a s druge važnost djela nekog pisca u povijesnorazvojnim procesima i pojavama bošnjačke književnosti. “Naravno, edicija nastoji otvoriti prostor i za savremene autore, tj. autore čiji su opusi još u nastajanju, što tim piscima nesumnjivo predstavlja važan i lični kompliment. Kad je riječ o autorima koji su živi, nužan je njihov pristanak za uvrštavanje njihova djela u ediciju, a kad je riječ o umrlima, tad je potrebna saglasnost nasljednika autorskih prava, o čemu BZK ‘Preporod’ inače posebno vodi računa. Prema tome, Husein Tahmiščić i Izet Sarajlić u XII kolo edicije uvršteni su uz saglasnost nasljednika autorskih prava, a Ferida Duraković i Selim Arnaut na osnovu lične saglasnosti, što je ovdje književno-historijski važno jer su se na taj način eksplicitno odredili i kao autori bošnjačke književnosti”, kaže Kodrić.

EDICIJA OD ZNAČAJA ZA KULTURALNU BOSNISTIKU

Kodrić smatra da je edicijaBošnjačka književnost u 100 knjiga posebno značajna u kontekstu kulturalne bosnistike: “S obzirom na to da su najprije bosanskohercegovačka, a potom bosanskomuslimanska, tj. danas bošnjačka književnost, priznate relativno kasno – tek počev od sedamdesetih godina 20. stoljeća pa nadalje, bosnistika je relativno mlada i još nedovoljno razvijena književno-naučna disciplina. O tome svjedoči i činjenica da mi, zapravo, još nemamo napisanu ni historiju bosanskohercegovačke, ni historiju bošnjačke književnosti kao takve, a što jeste jedan od temeljnih zadataka bosnistike, kao i svojevrstan ‘ispit zrelosti’ koji bi bosnistika napokon morala položiti. U tom smislu, naša književnost još nije dokraja ni istražena, ni, naravno, sistematizirana, a samim tim ni kanonizirana, a posebno ne onako kako je to praktično slučaj sa svim drugim južnoslavenskim književnostima, a sa srpskom i hrvatskom književnošću već desetljećima”, kaže Kodrić. Upravo zbog toga, smatra on, edicijaBošnjačka književnost u 100 knjiga i jeste jedan od fundamentalnih projekata, i tu upravo u kontekstu istraživanja, sistematiziranja i kanoniziranja, ali i šireg predstavljanja i afirmiranja bošnjačke književnosti kao književnosti koja je desetljećima bila marginalizirana i negirana, što je u nekim slučajevima prisutno i danas.

Senadin Lavić ističe da je upravo edicijaBošnjačka književnost u 100 knjiga paradigmatski sadržaj kojim se ispunjava misao bošnjačkog bića, te da kao takva doprinosi kulturalnoj bosnistici. “Dugo smo u ‘Preporodu’ razvijali koncepciju naroda kaokulturne forme, odnosno razumijevanja jednog naroda u povijesti kao kulturne forme koja stvara svoje prepoznatljive oblike među drugim narodima i preferirakulturu mira. Književnost je nezaobilazan dio te bošnjačke kulturne forme u Evropi. Mi još nismo razvili cjelovit sistem bosanskih prostora znanja u kojima se raznovrsni aspektibosnistike – kao filozofije Bosne i povijesti temporalnih i spacijalnih aspekata bosanstva u pluralnosti kulture – slažu u semiotički sistem postojanja jednog bića. Jedan od pluralnih sadržaja bosnistike jeste bošnjačka književnost sa svim njezinim sadržajima u povijesti. Predstoji generacijski rad na brojnim pitanjima koja su iskrsla pred nas u ovom vremenu, a to znači razvijanje etičke i epistemičke odgovornosti pred onim što se događa. EdicijaBošnjačka književnost u 100 knjiga doprinosi stanju u kulturalnoj bosnistici kao paradigmatski sadržaj kojim se ispunjava misao bošnjačkog bića o sebi i svijetu u formi književnog djela”, kaže Lavić.

FINANSIJSKI PROBLEMI

U razgovoru zaStavurednik edicije Irfan Horozović objasnio je da je potreba za jednom ovakvom edicijom bila historijska. Kako kaže, riječ je o reprezentativnoj ediciji koja predstavlja ponajvažnija djela i autore bošnjačke književnosti na jednom mjestu. Ipak, on ističe da put do jedne ovakve edicije nije bio jednostavan. “Postojale su određene predradnje i tekstovi koji su iznjedrili edicijuBošnjačka književnost u 100 knjiga: rad Alije Isakovića, edicije koje su bile u kulturnom naslijeđu koje su radili bosanskohercegovački izdavači,Biserje iHasanaginica, koja je uključila ogroman skup svjetskih pogleda na ono što nosimo kao baštinu, potom antologije književnosti napravljene u okviru sarajevske ‘Svjetlosti’, među kojima je možda i najvažnija edicijaMuslimanska književnost u 25 knjiga”, kazao je Horozović. Navodi da su postojali i konstantni napadi na ediciju, ali i na samu ideju bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, što dodatno svjedoči o bitnosti jedne ovakve edicije.

Horozović se prisjeća da je nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, kad je i pokrenuta edicijaBošnjačka književnost u 100 knjiga, vladao veliki entuzijazam i da je bilo očekivano da edicija bude publicirana relativno brzo. Međutim, kako je istaknuo, pojavili su se određeni problemi koji su utjecali na to da 23 godine nakon njenog pokretanja bude publicirano tek 12, od predviđenih 20 kola edicije. “Pojavili su se problemi sa sufinansiranjem edicije, jer, naravno, ona ne može biti samoodrživa. Ti su problemi najviše utjecali na proces publiciranja”, ističe Horozović.

Predsjednik BZK “Preporod” Senadin Lavić kaže da niko ne zapomaže, ali da je bilo svega u posljednjih pet-šest godina. “Znam da su mnogi beznačajni projekti potrošili stotine hiljada maraka i ništa od toga nemamo. Ali, kome to čovjek može reći i da nešto postigne, samo može na sebe navući opasnu ‘igranku’ i mržnju skorojevića i polusvijeta koji raspamećuje bošnjački narod. Mnoge projekte moramo raditi gotovo konspirativno kao da nemamo svoju državu, kao da smo podstanari u vlastitoj kući. Znate, kada dođete nekome koji nije zainteresiran za kulturne sadržaje da mu objašnjavate šta je bošnjačka književnost, ko je Mak Dizdar, ko su Nedžad Ibrišimović, Alija Isaković, Derviš Sušić, Hasan Kikić, Irfan Horozović, Dževad Karahasan… Nema više smisla objašnjavati koje sve teškoće imamo u izdavanju jednog kola bošnjačke književnosti. Moć je u rukama spornih ličnosti koje više ne drže do bošnjačke kulture. A jedan narod ne može postojati bez vlastite kulture”, kaže Lavić.

On ističe da je finansijska podrška “Preporodu” svedena na mizerne razine, i to je dovoljno da bi se samo održalo puko životarenje. “Jedna vlada je uzela pare od ‘Preporoda’ i ‘Napretka’ da bi zakrpila rupe u Akademiji! Ne postoji, nažalost, bošnjački interes za svoju kulturu. Dovoljno je vidjeti ljude koji raspoređuju sredstva za kulturu, obrazovanje i nauku, i sve će vam biti jasno. Vidite ko odlučuje u tim pitanjima! Kome se dodjeljuju sredstva i zašto, za kakve ‘projekte’? O bošnjačkoj kulturi odlučuju nekompetentni i neobrazovani ‘birokrati’ i stvarno više nema smisla da o njima pričamo ili da od njih tražimo pomoć. Većina njih ne zna šta je BZK ‘Preporod’, koja je povijest ove kulturne institucije, koji je njezin značaj za Bošnjake, šta može ‘Preporod’ učiniti i šta čini širom današnje Bosne… Strašno je ko u ime Bošnjaka odlučuje o bošnjačkoj kulturi, obrazovanju, znanosti, projektima, budućnosti. Ponovo ćemo doći u situaciju da ne znamo ko smo i šta smo! Zato će nam negirati jezik, ime i povijest”, poručuje Lavić.

I PROBLEMI MOGU BITI SUPTILNI I LIJEPI

Irfan Horozović kaže da se s vremenom, mimo onih finansijskih problema, javio još jedan kojeg smatra lijepim i suptilnim. “S obzirom na to da tako dugo traje objavljivanje edicije, počela se pomalo mijenjati i njena struktura. Neki pisci koji uopće nisu bili afirmirani u vrijeme pokretanja edicije danas su vrlo relevantni. Oni su se nametnuli i s pravom trebaju biti prisutni u ediciji. Međutim, niko u nju nije ušao slučajno. Iako redakcioni odbor ima pravo mijenjati njenu strukturu, nije baš jednostavno nekog izbaciti da bi se ubacio neko drugi, pa se nametnuo problem, opet kažem, suptilan i lijep, dužine same edicije. Tako se došlo na ideju da edicija nastavi živjeti i nakon stote knjige i tako nastavi obilježavati ono što je bitno za bošnjačku kulturu i bošnjačku književnost”, kaže Horozović.

S obzirom na to da edicija počiva prije svega na književno-estetskoj i književno-historijskoj vrijednosti uvrštenih pisaca i njihovih djela, prirodno je i nužno da je i sama edicija i književno-estetski i književno-historijski dinamična, odnosno otvorena. “U tom smislu, već se i dosad mijenjao prvobitni, početni nacrt autora i djela koja će biti obuhvaćena u svih dvadeset planiranih kola edicije, a bez ikakve sumnje, tako će biti i ubuduće. Jer, ova edicija treba u konačnici predstaviti sve ono što su u književno-estetskom i književno-historijskom smislu ključne vrijednosti bošnjačke književnosti od njezinih početaka pa sve do recentnog trenutka, barem onako kako mi to vidimo iz ovog, svojeg vremena. Neke druge generacije historičara bošnjačke književnosti stvari će gotovo sigurno vidjeti drugačije nego mi danas, pa će prema tome vjerovatno uspostavljati i svoje vlastite, manje-više drugačije reprezentativne izbore iz povijesti bošnjačkog književnog stvaranja. Nama u BZK ‘Preporod’ trenutno je prvenstveni cilj ediciju dovesti do planirane 100. knjige – do tih najvažnijih 100 knjiga bošnjačke književnosti. Dosad smo uspjeli objaviti 60 knjiga, što je najviše dosad kad je riječ o drugim izborima kako iz bošnjačke, tako i iz bosanskohercegovačke književnosti uopće. A sve se to postiglo uz goleme finansijske nedaće, jer, nažalost, naše društvo nije ni izbliza dovoljno svjesno važnosti projekata kakav je ovaj, važnosti koja je i kulturna, ali u konačnici i nacionalna”, kaže Sanjin Kodrić, ističući da će edicija vjerovatno biti nastavljena i nakon stote knjige.

To je potvrdio i predsjednik BZK “Preporod”. “Ovu ediciju osmislili su i započeli naši stariji, poštovani profesori i mi je nastavljamo. Naravno da neće biti zaokružena kada se dostigne 100 knjiga. Ne prestaje bošnjačka književnost s ovih stotinu knjiga i s našom generacijom. Ona se dalje razvija i nastavlja kroz klasifikacije i valorizacije u budućem vremenu, s novim djelima i autorima”, kazao je Lavić.

U XII kolu edicije publicirani Kikić, Sušić i Isaković

U XII kolu, čija će promocija biti održana u Sarajevu u skorijem periodu, široj javnosti bit će predstavljeno sedam autora u pet knjiga: Hasan Kikić:Provincija u pozadini (33), priredio Safet Tipura; Derviš Sušić:Pobune (58), priredili Sanjin Kodrić i Edin Mulać; Izet Sarajlić:Nekrolog glagolu voljetii Husein Tahmiščić:Poziv na putovanje (65), priredio Josip Osti; Alija Isaković:Taj čovjek – Jednom (67), priredila Dijana Hadžizukić; Ferida Duraković:Pohvala drvetui Selim Arnaut:Plodovi (94), priredili Marko Vešović i Željko Grahovac. U XII kolu prvi su put publicirana djela dvojice autora koji se već ubrajaju u klasike bošnjačke književnosti: Derviša Sušića i Hasana Kikića. Drame Alije Isakovića publicirane su već u prvom kolu edicije. Urednik je edicije Irfan Horozović, urednik je Edin Mulać, a redakcioni odbor pod čijom je palicom odabrano i priređeno XII kolo činili su Irfan Horozović, Munib Maglajlić, Jasmina Musabegović, Fehim Nametak i Emina Memija. Naredno, XIII kolo, trebalo bi biti završeno u toku 2019. godine, ali je pitanje hoće li tada biti i publicirano s obzirom na nezavidnu finansijsku poziciju u kojoj se trenutno nalazi Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”.

Dijana Hadžizukić o publiciranju Isakovićevih drama u XII kolu edicije

Knjiga u kojoj su izabrane pripovijetke i putopisi Alije Isakovića važna je jer iznova podsjeća čitaoce na njegovo značajno književno djelo. Naime, posljednjih decenija, pa i u vrijeme obilježavanja dvadesete godišnjice Isakovićeve smrti, mnogo se više govorilo i pisalo o njegovom kulturnom, političkom, leksikografskom i radu na antologiji bošnjačke književnosti nego o njegovom izvornom književno-umjetničkom djelu. Kao autor romana, drama, pripovijedaka i putopisa, Isaković pripada samom vrhu naše modernističke književnosti, te je još jedno izdanje pripovijedaka i putopisa zaista dobrodošlo i s obzirom na to da ih je u bibliotekama sve teže bilo naći. Njegove pripovijetke pripadaju eksperimentalno-modernističkoj prozi, u kojoj su prostor i vrijeme odvijanja radnje minimalizirani, karakteri ili svedeni na tipove ili do kraja simbolizirani, a pripovjedna instanca oneobičena i često promjenjiva unutar istog teksta. S druge strane, Isakovićevi putopisi mnogo su više pripovijetke o svijetu viđenom i doživljenom nego tek puki zapisi o gradovima. Kao posebno zanimljive, istakla bih njegove zapise objedinjene naslovomPisanim tragom, u kojima je pričama o Hasanaginicinom Zagvozdu, Morinama, Huminom Cimu, tekiji na Oglavku kod Fojnice i kuli Husein-kapetana u Gradačcu ispisao priče o temeljnim tekstovima bošnjačke književnosti.

Sanjin Kodrić: Formirana nova redakcija edicije

Formirana je nova redakcija edicijeBošnjačka književnost u 100 knjiga, no mi u BZK “Preporod” smatrali smo da 12. kolo treba potpisati redakcija tokom čijeg je mandata priređen ili barem započet posao priređivanja većine knjiga u ovom kolu, tim prije što su nas u međuvremenu napustili rahmetli prof. dr. Munib Maglajlić i prof. dr. Emina Memija, koji su u svim prethodnim kolima dali izrazito značajan doprinos ediciji, posebno prof. Maglajlić kao jedan od ranijih predsjednika BZK “Preporod”, a kasnije i kao direktor “Preporodova” Instituta za bošnjačke studije. Urednik edicije i dalje ostaje Irfan Horozović, naš “živući klasik”, urednik pojedinačnih knjiga također i dalje ostaje Edin Mulać, osoba iznimno rijetkog uredničkog talenta i posvećenosti knjizi, a uz mene kao izvršnog urednika edicije u novu redakciju ušli su i prof. dr. Vedad Spahić s Filozofskog fakulteta u Tuzli, prof. dr. Dijana Hadžizukić s Fakulteta humanističkih nauka u Mostaru te prof. dr. Sead Šemsović i prof. dr. Alena Ćatović s Filozofskog fakulteta u Sarajevu, kao i književnik Hadžem Hajdarević, aktuelni predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Također, a radi unapređenja procesa pripreme preostalih kola edicije, planirali smo i formiranje Savjeta edicije, koji bi sačinjavali naši ugledni prethodnici i drugi posebno istaknuti pojedinci čije znanje i iskustvo može koristiti ediciji.

U Srebreniku održana promocija knjige „Evropska unija agent država članica“ autora dr sci Nermina Tursića

U okviru manifestacije Srebrenik - otvoreni grad umjetnosti dana 26.08.2021. u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” održana je promocije knjige „Evropska unija agent država članica“, autora Nermina Tursića, doktora pravnih nauka iz Srebrenika.

O ovom kapitalnom djelu govorili su promotori: dekan Pravnog fakulteta u Tuzli prof. dr. Amir Karić, mr. Jasna Hadžiselimović, te se video linkom uključio u promociju prof.dr. Omer Ibrahimagić.

U uvodnom dijelu o značaju knjige za razumijevanje pravne prirode evropske unije i pojma suverenosti govorio je predsjednik BZK “Preporod”gradsko društvo Razim Slanjankić.

Knjiga je rezultat autorovog dugogodišnjeg istraživanja i sigurno da će imati i veliki značaj za bh. akademsku zajednicu i javnost.

Kako je navedeno na promociji, u ovoj knjizi doktor Tursić se temeljito bavio temama kojima se inače bavi manji broj pravnika, a to su pitanja suvereniteta, nastanka Evropske unije i njenog poširenja, nadogradnje i pravne prirode.

Prisutne je pozdravio i ministar za kulturu, sport i mlade u vladi Tuzlanskog kantona gdin Zlatan Muratović, koji je pohvalio dugogodišnji naučno istraživački rad autora knjige Dr Nermina Tursića, te njegovo interesovanje za pravno političke prilike, historiju i kulturu BiH.

U muzičkom dijelu programa nastupio je sazlija Ahmet Hogić.

Na svu sreću, kada je riječ o Bošnjacima, izbor nije bio lahak, upravo zato jer značajnika iz raznih oblasti nije nedostajalo te je ovaj izbor časkom dosegao dvjestotinjak, pa i tristotinjak imena koja su zatim teškom mukom selekcionirana

Izudin Ahmetlić (Tešanj, 1965) vlasnik je kompanije “Hifa Oil”, najvećeg distributera goriva u BiH, koja se posljednjih godina širi i na regionalno tržište. Jedan je od najbogatijih ljudi u Bosni i Hercegovini.

Alija Akšamija (Rogatica, 1919 – Sarajevo, 2016), fotograf, dobitnik 98 nacionalnih nagrada i 24 internacionalna priznanja. Smatra se jednim od najvećih južnoslavenskih fotografa.

Mehmed Alagić (Sanski Most, 1947 – Sanski Most, 2003), general Armije RBiH, komandant 3. i 7. korpusa Armije RBiH, a nakon rata načelnik Općine Sanski Most. Poznat po akcijama oslobađanja Vlašića, Kupresa i Donjeg Vakufa.

Safvet-beg Bašagić (Nevesinje, 1870 – Sarajevo, 1934), pjesnik, prevodilac, historičar, političar, predsjednik Bosanskog sabora, jedan od osnivača listaBehar.

Midhat Begić, (Koraj, Brčko, 1911 – Praz-Coutant, 1983), historičar književnosti, akademik, profesor jugoslavenske književnosti i civilizacije na Sorboni.

Mersad Berber (Bosanski Petrovac, 1940 – Zagreb, 2012), slikar, grafičar i tapiserista, profesor, član Ruske akademije umjetnosti, bio je jedan od najtraženijih i napoznatijih svjetskih umjetnika, radovi mu se nalaze u muzejima širom svijeta.

Šefik Bešlagić (Tuzla, 1908 – Sarajevo, 1990), kulturni historičar, stručnjak za stećke i nišane, autor kataloškog pregleda stećaka.

Džemal Bijedić (Mostar, 1917 – Kreševo, 1977), političar, učesnik NOB-a, član Izvršnog vijeća SR BiH, predsjednik Skupštine SRBiH i predsjednik SIV-a SFRJ.

Ibrahim Biogradlić (Sarajevo, 1931 – Sarajevo, 2015) i Muhamed Mujić (Mostar, 1933 – Mostar, 2016), nogometaši, prvi Bošnjaci osvajači medalja na OI, srebro 1956. godine u Melbourneu.

Amer Bukvić (Sarajevo, 1973), direktor Bosna Bank International, prve banke u BiH koja posluje po islamskim principima, među 500 je najutjecajnijih ljudi u islamskoj ekonomiji.

Mustafa ef. Cerić (Visoko, 1952), teolog, reisul-ulema od 1993. do 2012. godine.

Džemaludin ef. Čaušević (Arapuša, 1970 – Sarajevo, 1938), teolog, reformator, mesnevihan, prosvjetitelj, s Mehmedom Pandžom preveo Kur’an na bosanski jezik, reisul-ulema od 1913. do 1930. godine.

Husein Husaga Čišić (Mostar, 1878 – Mostar, 1956), političar, vijećnik AVNOJ-a, istupio protiv negiranja prava muslimanskog naroda na ime Bošnjak i BiH kao republike, predlagao unošenje šeste buktinje u grb SFRJ kao obilježje bosanske posebnosti.

Mustafa ef. Čolić (Rogatica, 1921 – Visoko, 2004), nakšibendijski šejh, imam, prosvjetitelj, prevodilac, najplodniji bošnjački tarikatski autor 20. stoljeća.

Hamdija Ćemerlić (Janja, 1905 – Sarajevo, 1990), političar, doktor, akademik, član AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, kreator Ustava FNRJ, ministar u prvoj vladi NR BiH, jedan od osnivača Pravnog fakulteta, prvi dekan Fakulteta islamskih nauka.

Mirza Delibašić (Tuzla, 1954 – 2001), košarkaš, selektor košarkaške reprezentacije BiH, zvanično među FIBA 50 najboljih igrača svih vremena, član “Kuće slavnih”.

Rejhan Demirdžić (Sarajevo, 1927 – Sarajevo, 1988), pozorišni, filmski, radijski i televizijski glumac, s Rudijem Alvađem kreator jedne od najpoznatijih emisija Radija Sarajevo,Momo i Uzeir.

Dino Merlin – Edin Dervišhalidović (Sarajevo, 1962), jedna od najvećih muzičkih zvijezda na prostorima bivše Jugoslavije, autor prve himne Bosne i Hercegovine.

Mehmedalija Mak Dizdar (Stolac, 1917 – Sarajevo, 1971), pjesnik čije se djeloKameni spavač smatra najznačajnijom pjesničkom zbirkom u bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj književnosti.

Atif Dudaković (Bosanska Gradiška, 1953), general Armije RBiH, komandant 5. korpusa Armije RBiH, poznat po odbrani Bihaća te oslobađanju velikih teritorija Bosanske krajine 1995. godine. Bio je komandant Zajedničke komande Vojske Federacije BiH.

Enes Duraković (Derventa, 1947), književni historičar, esejist, književni kritičar, jedan od inicijatora Prvog bošnjačkog sabora, ministar obrazovanja u Vladi RBiH tokom agresije, predsjednik BZK “Preporod”.

Esad Duraković (Bugojno, 1948), profesor, akademik, filolog, orijentolog i prevodilac. Preveo je Kur’an na bosanski jezik.

Nijaz Duraković (Stolac, 1949 – Sarajevo, 2012), političar, profesor, predsjednik CK SK BiH, prvi predsjednik SDP BiH, član Predsjedništva RBiH tokom agresije.

Senad Džambić (Tuzla), vlasnik trgovačkog lanca “Bingo”, prve domaće maloprodajne firme koja je preuzela lidersku poziciju od stranih maloprodajnih lanaca. Vlasnik je još 15-ak kompanija.

Edin Džeko (Sarajevo, 1986), nogometaš, kapiten, najbolji strijelac i rekorder po broju nastupa za reprezentaciju BiH, osvajač engleskog i njemačkog prvenstva, najbolji strijelac Wolfsburga u historiji.

Husein ef. Đozo (Goražde, 1912 – Sarajevo 1982), teolog, pokretač listaPreporod, jedan od osnivača Islamskog teološkog fakulteta.

Muhamed Filipović (Banja Luka, 1929), filozof, profesor, akademik, političar i diplomat.

Bahrija Nuri Hadžić (Sarajevo, 1904 – Beograd, 1993), prva bošnjačka operna pjevačica, sopranistica.

Fadil Hadžić (Bileća, 1922 – Zagreb, 2011), slikar, književnik, režiser i scenarist, najizvođeniji savremeni komediograf u Hrvatskoj.

Emir Hadžihafizbegović (Tuzla, 1961), glumac, ostvario na desetine uloga u pozorištu, televiziji i na filmu, dobitnik desetina nagrada za svoj rad, među kojima je najvrednija ona za najboljeg glumca festivala u Veneciji.

Muhamed Hadžijahić (Sarajevo, 1918 – Sarajevo, 1986), historičar, doktor prava i stručnjak za političku historiju.

Senahid Halilović (Kladanj, 1958), lingvist, autorPravopisa te koautorGramatike bosanskog jezika iRječnika bosanskog jezika.

Mehmed ef. Handžić (Sarajevo, 1906 – Sarajevo, 1944), teolog, profesor, prosvjetitelj, folklorist, jedan od inicijatora i autoraSarajevske rezolucije El-Hidaje i predsjednik Odbora narodnog spasa.

Kemal Hanjalić (Sarajevo, 1939), profesor, akademik, doktor tehničkih nauka iz oblasti termodinamike i mehanike fluida, bivši gradonačelnik Sarajeva, predavač na nekoliko svjetskih univerziteta.

Nijaz Hastor (Ustiprača, 1951) osnivač je velike poslovne grupacije “Prevent”, koja ima proizvodne pogone u više od 15 zemalja. Njegove kompanije najznačajniji su dobavljači komponenata za njemačku autoindustriju. Najbogatiji čovjek u Bosni i Hercegovini.

Dževad Hozo (Užice, 1938), grafičar, profesor, akademik. Zbirka umjetničkih djela Dževada Hoze, koju čini trideset grafika, proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Rusmir Hrvić (Tešanj, 1973), predsjednik uprave “AS” grupacije, koja je preuzimanjem “Vispaka”, “Klasa” i dijelova “Agrokomerca” postala najveća prehrambena kompanija u BiH.

Avdo Humo (Mostar, 1914 – Opatija, 1983), političar, narodni heroj, vijećnik AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, ministar i potpredsjednik Vlade NR BiH, poslanik u Skupštini SFRJ.

Nedžad Ibrišimović (Sarajevo, 1940 – Sarajevo, 2011), književnik, publicist, slikar i skulptor.

Mustafa Imamović (Gradačac, 1941 – Sarajevo, 2017), historičar države i prava, predavač na nekoliko domaćih i inozemnih fakulteta, autorHistorije Bošnjaka.

Zaim Imamović (Mrkonjić-Grad, 1920 – Sarajevo, 1994), interpretator sevdalinke i kompozitor. Većinu života proveo je u tumačenju i interpretiranju sevdalinke.

Alija Isaković (Stolac, 1932 – Sarajevo, 1997), književnik, leksikograf, historičar jezika i književnosti, antologičar, jedan od inicijatora Prvog bošnjačkog sabora.

Safet Isović (Bileća, 1936 – Sarajevo, 2007), jedan od najboljih izvođača sevdalinke svih vremena, koautor teksta svojevrsne ratne himneŠehidski rastanak.

Alija Izetbegović (Bosanski Šamac, 1925 – Sarajevo, 2003), političar, filozof i pravnik, osnivač SDA, prvi predsjednik Predsjedništva nezavisne Bosne i Hercegovine.

Bakir Izetbegović (Sarajevo, 1956), političar, arhitekt, jedan od osnivača i predsjednik SDA, ratni šef kabineta Alije Izetbegovića, u dva mandata član Predsjedništva BiH.

Dževad Jahić (Mostar, 1948), lingvist, autorRječnika bosanskog jezikai koautorGramatike bosanskog jezika.

Dževad Karahasan (Duvno, 1953), književnik, profesor, akademik, jedini stranac koji je dobio njemačku književnu nagradu “Heinrich Heine”.

Enes Karić (Travnik, 1958), islamski mislilac, profesor, akademik, književnik, publicist, prevodilac, preveo Kur'an na bosanski jezik, bio dekan Fakulteta islamskih nauka od 2003. do 2007. godine.

Husein ef. Kavazović (Gradačac, 1964), teolog, reisul-ulema od 2012. godine.

Besim ef. Korkut (Sarajevo, 1904 – Sarajevo, 1975), teolog, profesor, prevodilac, preveo Kur'an na bosanski jezik.

Derviš Korkut (Travnik, 1888 – Sarajevo, 1969), bibliotekar, učitelj, orijentolog, spasiteljSarajevske Hagade u Drugom svjetskom ratu, dobitnik Povelje pravednika među narodima.

Hamdija Kreševljaković (Sarajevo, 1888 – Sarajevo, 1959), prvi Bošnjak akademik, historičar, profesor, objavio 350 radova iz oblasti historije, kulture, civilizacije i baštine BiH.

Hajrudin Šiba Krvavac (Sarajevo, 1926 – Sarajevo, 1992), jedan od najgledanijih svjetskih režisera, autor četrdesetak uradaka, dokumentarnih filmova, TV serija, kratkih i dugometražnih filmova, dvadeset scenarija.

Skender Kulenović (Bosanski Petrovac, 1910 – Beograd, 1978), književnik, akademik, učesnik NOB-a od 1941. godine, delegat na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a.

Zlatko Lagumdžija (Sarajevo, 1955), profesor, političar, potpredsjednik Vlade RBiH, ministar vanjskih poslova BiH, predsjednik SDP BiH, predsjedavajući Vijeća ministara BiH.

Munib Maglajlić (Banja Luka, 1945 – Sarajevo, 2015), profesor usmene književnosti, jedan od najznačajnijih autora radova o usmenoj književnosti Bošnjaka, predsjednik BZK “Preporod”.

Avdo Međedović (Obrva, Bijelo Polje, 1875 – 1953), guslar, ispjevaoŽenidbu Smailagić Mehau 12.311 stihova (nešto duža odOdiseje); američki istraživač Milman Parry s Harvarda prozvao ga “balkanskim Homerom”.

Hatidža Mehmedović (Srebrenica, 1952 – Srebrenica, 2018), majka, predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice”, u genocidu u Srebrenici ostala bez dva sina, supruga i brata, simbol dostojanstvene borbe Srebreničana.

Huska Miljković (Velika Kladuša, 1905 – Trnava, 1944), ustanik, političar, član KPJ, jedan od organizatora ustanka 1941, komandant “Huskine vojske”, partizanski pukovnik.

Bekir Misirlić, (Banja Luka, 1931 – Banja Luka 2001), slikar i skulptor, akademik.

Omer Mujadžić (Bosanska Gradiška, 1903 – Zagreb, 1991), slikar, profesor na Likovnoj akademiji u Zagrebu, pariški student, jedan od prvih akademski školovanih umjetnika iz Bosne i Hercegovine.

Razija Mujanović (Čelić, 1967), košarkašica, najbolja košarkašica u historiji SFRJ i BiH, tri puta najbolja košarkašica Evrope, članica NBA “Kuće slavnih”.

Ismet Mujezinović (Tuzla, 1907 – Tuzla, 1984), slikar, akademik, učesnik NOB-a od 1941. godine. Jedan od osnivača Likovne škole umjetnosti u Sarajevu, grupe “Collegium Artisticum” i Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine.

Mehmed Mujezinović (Sarajevo, 1913 – Sarajevo, 1981), profesor, pisac, prevodilac, poznat po svojim radovima iz oblasti islamske epigrafike.

Mustafa Nadarević (Banja Luka, 1943), teatarski, filmski i televizijski glumac, režiser, odlukom Ministarstva kulture Hrvatske proglašen nacionalnim prvakom.

Edin Numankadić (Sarajevo, 1948), likovni umjetnik, osnivač likovnih grupa “Prostor-Oblik” i “Kammen” i jedan od osnivača kolekcije “Ars Aevi”, direktor Olimpijskog muzeja u Sarajevu.

Ilijas Pašić (Herceg-Novi, 1934 – Gossau, 2015), nogometaš, trener, prvi Bošnjak u nogometnoj reprezentaciji SFR Jugoslavije.

Haris Pašović, (Sarajevo, 1961), režiser, organizator prvog Sarajevo Film Festivala 1993. u sklopu tadašnjeg festivala MESS, direktor MESS-a, umjetnik čije su predstave igrane širom svijeta.

Ferhad-beg Draga Pepić (Draga, Tutin, 1873 – Đakovica, 1944), političar iz Sandžaka, osnivač i predsjednik političke partije koja je okupljala najveći broj bošnjačkog stanovništva na tim prostorima u tom periodu – Džemijet, poslanik u parlamentima Kraljevine SHS.

Himzo Polovina (Mostar 1927 – Plav, 1986), poznati bosanskohercegovački prikupljač pjesama, interpretator sevdalinke, tekstopisac, kompozitor, poeta i doktor-specijalista neuropsihijatar.

Hamdija Pozderac (Cazin, 1924 – Sarajevo, 1988), političar, predsjednik Predsjedništva SR BiH, predsjednik Skupštine SR BiH, član Predsjedništva CK SKJ, član Predsjedništva SFRJ.

Atif Purivatra (Sarajevo, 1928 – Sarajevo, 2001), profesor, autor monografijeJMO u političkom životu Kraljevine SHS, osnivač i predsjednik VKBI.

Muhsin Rizvić (Mostar, 1930 – Sarajevo, 1994), historičar književnosti, profesor, predsjednik BZK “Preporod”.

Hasan Salihamidžić (Jablanica, 1977), nogometaš, sportski direktor Bayerna, strijelac prvog gola u historiji reprezentacije BiH, najuspješniji sportista u nezavisnoj BiH.

Zlatan Saračević (Zenica, 1957), atletičar, evropski prvak u bacanju kugle, nosio zastavu međunarodno priznate BiH na OI 1992. godine u Barceloni.

Mehmed Meša Selimović (Tuzla, 1910 – Beograd, 1982), književnik, akademik, autor romanaDerviš i smrtiTvrđava, koji se svrstavaju među najznačajnija djela pisana na južnoslavenskim jezicima.

Selman Selmanagić (Srebrenica, 1905 – Berlin, 1986), arhitekt, urbanist, dizajner i profesor. Njegovo ime i djelo danas čine integralni dio evropske historije moderne arhitekture i dizajna. Jedini iz Bosne i Hercegovine diplomirao na najznačajnijoj umjetničkoj školi evropske avangarde, čuvenom Bauhausu.

Behaudin Selmanović (Pljevlja, 1915 – Sarajevo, 1972), slikar, jedan od osnivača Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, u svojim djelima uspio je spojiti estetiku islamske minijature i francuskog modernog slikarstva; jedna škola u Sarajevu danas po njemu nosi ime.

Abdulah Sidran (Binježevo, 1944), književnik i scenarist, akademik, neki od filmova za koje je pisao scenarije dobili su najveće svjetske filmske nagrade.

Ćamil Sijarić (Šipovice, 1913 – Sarajevo, 1989), književnik, novinar, najvažniji predstavnik moderne bošnjačke književnosti s prostora Sandžaka.

Haris Silajdžić (Breza, 1945), političar, doktor historijskih nauka, predavač na nekoliko fakulteta, ministar vanjskih poslova i predsjednik Vlade RBiH, član Predsjedništva BiH.

Avdo Smajlović (Visoko, 1917 – Sarajevo, 1984), kompozitor koji je u početku svog muzičkog djelovanja bio samouk, da bi kasnije postao magistar muzike. Komponirao je solističku instrumentalnu, horsku, kamernu i simfonijsku muziku.

Mehmed Spaho (Sarajevo, 1883 – Beograd, 1939), političar, vođa Jugoslavenske muslimanske organizacije, član Narodnog vijeća, prvi Bošnjak ministar u Vladi Kraljevine SHS.

Zijah Sokolović (Sarajevo, 1950), glumac, režiser, osvajač brojnih nagrada, njegova monodramaGlumac je… glumac… je glumac igrana u 20 zemalja svijeta.

Derviš Sušić (Vlasenica, 1925 – Sarajevo, 1990), književnik, novinar, publicist, učitelj, učesnik NOB-a.

Safet Sušić (Zavidovići, 1955), nogometaš, selektor nogometne reprezentacije BiH, najbolji nogometaš u historiji BiH, najbolji inozemni nogometaš u historiji Francuske.

Hazim Šabanović (Visoko, 1916 – Istanbul, 1971), historičar-osmanist, poznat po svom istraživanju historije BiH iz vremena Osmanskog carstva.

Abdulah Šarčević (Sanski Most, 1929), filozof, profesor, akademik, teoretičar, autor desetina knjiga i naučnih priloga iz oblasti savremene filozofije, etike i historije.

Irfan Škiljan (Jajce, 1973), informatičar, autor planetarno poznatog programaIrfanView.

Hava Tatarević (Zecovi, 1940), majka, simbol genocida počinjenog nad Bošnjacima Prijedora, u kojem su joj ubijeni suprug i sinovi – Senad, Sejad, Nihad, Zilhad, Zijad, Nishad, Muharem.

Danis Tanović (Zenica, 1969), režiser, dobitnik nagrade Oskar i Zlatni globus za filmNičija zemlja, te dvostruki dobitnik nagrade Srebrni medvjed.

Sulejman Tihić (Bosanski Šamac, 1951 – Sarajevo, 2014), pravnik, predsjednik SDA, potpredsjednik NS RS, član Predsjedništva BiH, predsjedavajući Doma naroda Parlamenta BiH.

Hakija Turajlić (Čapljina, 1936 – Sarajevo, 1993), biznismen i političar, direktor Energoinvesta prije rata, tokom rata potpredsjednik Vlade RBiH.

Sulejman Ugljanin (Mitrovica, 1953), doktor, političar, predsjednik SDA Sandžaka, predsjednik BNV Sandžaka.

Zlatko Ugljen (Mostar, 1929), arhitekt, profesor, akademik. Projektirao je više od dvjesto građevina i jedan je od najplodonosnijih arhitekata bivše Jugoslavije. U atlasu savremene sakralne arhitektureSakralbau Rudolfa Stegersa, objavljenom u Njemačkoj 2008. godine, uvršten je među najznačajnije autore sakralnih objekata u svijetu.

Mehmed Zaimović (Tuzla, 1938 – Sarajevo, 2011), slikar, akademik, sudjelovao na najznačajnijim bosanskohercegovačkim, jugoslavenskim i međunarodnim likovnim manifestacijama. Ilustrirao je veliki broj knjiga, među njima i neka od najznačajnijih izdanja iz historije i književnosti Bosne i Hercegovine.

Safet Zec (Rogatica, 1943), slikar i grafičar, predstavnik likovnog poetskog realizma, član svih značajnijih umjetničkih asocijacija u Evropi, Francuska ga je proglasila vitezom umjetnosti.

Adil Zulfikarpašić (Foča, 1921 – Sarajevo, 2008), privrednik, publicist, političar i vakif, osnivač Bošnjačkog instituta.

Jasmila Žbanić (Sarajevo, 1974), režiserka, čiji su radovi prikazivani na filmskim festivalima i izložbama širom svijeta, dobitnica nagrade Zlatni medvjed za filmGrbavica u Berlinu.

Narodni heroji iz Drugog svjetskog rata

Muharem Asović (Nikšić, 1912 – Dragovoljići, 1943),

Hamid Beširević (Višegrad, 1919 – Tjentište, 1943),

Refik Bešlagić (Doboj, 1919 – Ponjerka, 1942),

Hasan Brkić (Livno, 1913 – Sarajevo, 1965),

Adem Buć (Bivolje Brdo, 1914 – Sarajevo, 1942),

Rifat Burdžović Tršo (Bijelo Polje, 1913 – Mrkonjić-Grad, 1942),

Mahmut Bušatlija Buš (Bugojno, 1915 – Tuzla, 1941),

Jusuf Čevro (Mostar, 1914 – Polog, 1941),

Mujo Ćemalović Ćimba (Mostar, 1919 – Polog, 1943),

Avdo Ćuk (Glamoč, 1920 – Bosanska Krupa, 1944),

Mustafa Dovadžija (Sarajevo, 1921 – Crepoljsko, 1942),

Ragib Džindžo (Rogatica, 1923 – Lukavac, 1944),

Jusuf Džonlić (Livno, 1920 – Šekovići, 1944),

Ahmet Fetahagić (Zavidovići, 1913 – Izačić, 1944),

Rifat Frenjo (Mostar, 1922 – Nikšić, 1943),

Mithat Haćam (Bratunac, 1917 – Doboj, 1942),

Halil Hadžimurtezić (Nova Varoš, 1915 – Beograd, 2007),

Kasim Hadžić (Priboj, 1917 – Sarajevo, 1990),

Hamzo Hamzić (Bijeljina, 1924 – Tuzla, 1944),

Avdo Hodžić (Sarajevo, 1921 – Zlatni Bor, 1943),

Husein Hodžić (Tešanj, 1913 – Laktaši, 1942),

Avdo Humo (Mostar, 1914 – Opatija, 1983),

Mahmut Ibrahimpašić Mašo (Bosanski Petrovac, 1922 – Popovići, 1944),

Suljo Jahić (Rogatica, 1922 – Šekovići, 1942),

Fadil Jahić Španac (Bijeljina, 1910 – Lopare, 1942),

Ismet Kapetanović (Doboj, 1921 – Ugljevik, 1942),

Osman Karabegović (Banja Luka, 1911 – Beograd, 1996),

Mustafa Latifić (Livno, 1915 – Livno, 1942),

Šerif Lojo (Foča, 1920 – Borovno, 1943),

Vahida Maglajlić (Banja Luka, 1907 – Bosanski Novi, 1943),

Šefket Maglajlić (Banja Luka, 1912 – Beograd, 1963),

Pašaga Mandžić Murat (Tuzla, 1907 – Sarajevo, 1975),

Omer Maslić (Varcar Vakuf, 1913 – Tuzla, 1942),

Huso Merdžić (Tuzla, 1906 – Majevica, 1944),

Esad Midžić (Prijedor, 1917 – Banja Luka, 1942),

Ibrahim Mržljak (Velika Kladuša, 1924 – Topusko. 1944),

Safet Mujić (Mostar, 1908 – Hadžići, 1942),

Zećir Musić (Nova Varoš, 1919 – Beograd, 1987),

Šefik Obad (Blagaj, 1922 – Tjentište, 1943),

Sulejman Omerović (Maglaj, 1923 – put Osijek-Našiće, 1945),

Enes Orman (Ljubuški, 1921 – Konjic, 1944),

Ibrahim Perviz (Cazin, 1902 – Zenica, 1941),

Ahmet Pintul (Mostar, 1923 – Konjic, 1944),

Himzo Salihagić (Tomislav-Grad, 1917 – Kifino Selo, 1943),

Fadil Šerić (Bosanska Dubica, 1914 – Srbac, 1942),

Enver Šiljak (Bosanska Gradiška, 1919 – Tuzla, 1941),

Mehmed Trbonja (Mostar, 1915 – Mostar, 2002),

Hasan Zahirović Laca (Mostar, 1920 – Gacko, 1943),

Asim Zupčević (Trebinje, 1919 – Turbe, 1942)

Heroji oslobodilačkog rata

HAJRUDIN MEŠIĆ

Rodio se 1. januara 1959. godine u Srednjoj Trnovi, u općini Ugljevik. Bio je član Patriotske lige, organizator i vođa otpora agresoru u sjeveroistočnoj Bosni, komandir policijske stanice u Ugljeviku, komandant TO Ugljevik i 1. teočanske brigade. Poginuo je 30. oktobra 1992. godine u Nezuku kod Sapne, u akciji uspostavljanja koridora prema Srebrenici. Nakon pogibije “Zmaja od Majevice”, Prva teočanska brigada dobija naziv Brigada “Hajrudin Mešić”. Dobitnik je ratnog priznanja Zlatni ljiljan i policijskog odlikovanja Medalja za hrabrost. Orden heroja oslobodilačkog rata dobio je 1994. godine.

MEHDIN HODŽIĆ

Rodio se 15. oktobra 1952. godine u Tuzli. Krajem 1991. godine uključuje se u Patriotsku ligu. Poginuo je 10. maja 1992. u selu Zaseok u Sapni, gdje je njegovom zaslugom izvojevana jedna od prvih pobjeda buduće Armije RBiH nad agresorskim snagama. U toj akciji kapetan Senad i njegovi saborci zarobili su prvi tenk i samohotku za Armiju RBiH. Posthumno mu je dodijeljen čin brigadnog generala. Odlikovan je ratnim priznanjem Zlatni ljiljan 1992. godine. U narodu je bio poznat i kao Kapetan Senad i Crni Labud. Elitna jedinica Armije RBiH “Crni labudovi” po njemu je dobila ime. Orden heroja oslobodilačkog rata dobio je 1994. godine.

SAFET HADŽIĆ

Rodio se 28. augusta 1952. godine u Strgačini kod Rudog. Bio je među prvim organizatorima otpora. Poginuo je 18. aprila 1992. godine u akciji izuzimanja naoružanja u fabrici namjenske industrije “Pretis” u Vogošći. U to vrijeme obavljao je dužnosti predsjednika Kriznog štaba Patriotske lige za regiju Sarajevo. Posthumno mu je dodijeljen čin brigadnog generala. Odlikovan je ratnim priznanjem Zlatni ljiljan. Orden heroja oslobodilačkog rata dobio je 1994. godine.

IZET NANIĆ

Rodio se 4. oktobra 1965. godine u Bužimu. Do 1992. godine radio je kao aktivno vojno lice u JNA. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu postaje komandant jedne od najuspješnijih brigada Armije RBiH – bužimske 505. viteške brigade. Za svoje ratne zasluge brigadni general Izet Nanić odlikovan je Zlatnim ljiljanom 1994. godine, a posthumno i Ordenom heroja oslobodilačkog rata. Krajišnici su njemu i njegovom poginulom bratu Nevzetu podigli spomenik u njihovoj rodnoj Nanića Dolini pokraj Bužima.

NESIB MALKIĆ

Rodio se u Gornjim Dubravama kod Živinica 5. jula 1961. godine. Poginuo je na dužnosti komandanta 210. brdske brigade prilikom izviđanja u rejonu Crne Rijeke kod Olova 25. oktobra 1993. godine. Brigada kojom je komandirao, nakon njegove pogibije, dobila je naziv 210. viteška brigada “Nesib Malkić”. Orden heroja oslobodilačkog rata dobio je 1994. godine.

ENVER ŠEHOVIĆ

Rodio se 15. januara 1967. godine u selu Bujakovina, u općini Foča. Bio je prepoznatljiva nit nastanka i razvoja 13. novosarajevske brigade, od koje je poslije nastala Prva slavna i viteška motorizovana brigada. Poginuo je u odbrani brda Žuč 27. jula 1993. godine. Odlikovan je najvišim ratnim priznanjem Zlatni ljiljan, a posthumno i Ordenom heroja oslobodilačkog rata.

MIDHAT HUJDUR HUJKA

Rodio se 28. decembra 1953. godine u Mostaru. Kao rezervni policajac prijavio se u stanicu policije Luka u Mostaru 19. decembra 1991. godine, a samo nekoliko mjeseci kasnije, aprila 1992, postaje simbolom otpora i snage Mostaraca. Poginuo je 30. juna 1993. godine u borbama za deblokadu Mostara. Posthumno mu je dodijeljen čin brigadnog generala. Odlikovan je ratnim priznanjem Zlatni ljiljan 1992, a Ordenom heroja oslobodilačkog rata 1994. godine.

SAFET ZAJKO

Rodio se 1. marta 1959. godine u selu Gaočić kod Rudog. Poginuo je na dužnosti komandanta 2. viteške motorizovane brigade 17. juna 1993. godine prilikom izviđanja neprijateljskih položaja na Mijatovića Kosi, u jednom od najisturenijih rovova na brdu Žuč. Ratno priznanje Zlatni ljiljan dobio je 1992. godine, a posthumno je odlikovan i Ordenom heroja oslobodilačkog rata 1994. godine, kao brigadni general Armije RBiH.

ADIL BEŠIĆ

Rodio se 5. aprila 1964. godine u Banjoj Luci. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu priključuje se Teritorijalnoj odbrani RBiH u Bihaću, gdje ga raspoređuju na mjesto komandanta Odreda TO “Vrsta”. Poginuo je pri izvođenju borbenog zadatka 28. novembra 1992. godine, kao komandant bataljona 2. bihaćke / 502. slavne bbr. u rejonu Grabeža. Za hrabrost i izuzetne zasluge u organizaciji otpora posthumno je odlikovan ratnim priznanjem Zlatni ljiljan i Ordenom heroja oslobodilačkog rata u činu majora ARBiH.

STAV REDAKCIJA: Kako smo birali

Vrlo je nezahvalno raditi bilo kakvu vrstu izbora, pregleda i sabiranja značajnih ličnosti za jedan narod. U najmanju ruku, jedan od razloga jeste taj što se uvijek neko može osjetiti zakinutim ili oštećenim. No, bez obzira na to, ne treba shvatiti da je ovakva vrsta uspostavljene hijerarhije konačna i da je apsolutno tačna jer, na koncu, osim već uspostavljenih naučnih referenci i izvora, izbor ovisi i o subjektivnom pogledu, koje je za prigodu izlaska 200. brojaStavapriredila njegova redakcija.

Ugao iz kojeg smo posmatrali i koji je na koncu odredio izbor onih najvažnijih bio je prije svega uvažavajući one uglednike koji su značajno doprinijeli izgradnji i čuvanju bošnjačkog identiteta u posljednjih, blago je reći turbulentnih i izazovnih, stotinu godina. Ali i ne samo njih, jer, na svu sreću, kada je riječ o Bošnjacima, izbor nije bio lahak, upravo zato jer značajnika iz raznih oblasti nije nedostajalo te je ovaj izbor časkom dosegao dvjestotinjak, pa i tristotinjak imena koja su zatim teškom mukom selekcionirana.

Propusti su mogući jer, primjerice, do prije nekoliko godina nismo bili svjesni značaja jednog arhitekte poput Selmana Selmanagića ili slikara poput Behaudina Selmanovića. Ove činjenice nas upućuju da je pred Bošnjacima i dalje veliki posao otkrivanja zakašnjelih spoznaja o samima sebi. S druge strane, problemi se mogu otvoriti i oko onih ličnosti poput Emira Kusturice, koji bi svakako ušao u ovaj izbor da kojim slučajem u međuvremenu nije postao jedan od najznačajnijih Srba koji su uz to i izrazito politički aktivni i vrlo agresivno nastrojeni prema vlastitom bošnjačkom narodu.

Međutim, Srbe ovakve dileme neće mučiti te će bez ikakvih velikih dvojbi jednog Mešu Selimovića uvrstiti u 100 najpoznatijih Srba svih vremena. Ovu vrstu nepravde svakako smo morali ispraviti te je Selimović s velikim uvažavanjem uvršten u ovaj izbor. U tom smislu, kada govorimo o najvažnijim ličnostima za bošnjački narod, nije prihvatljivo da se čini ideološko selekcioniranje s obzirom na vlastite političke svjetonazore, pripadali oni spektru desnog, centra ili lijevog. Ulaze, dakle, svi, bez obzira na ideološki predznak.

Da bi se naglasio kontinuitet borbe jednog naroda za vlastitu slobodu, kao posebnu kategoriju, smatramo s pravom, uveli smo narodne heroje Bošnjake iz Drugog svjetskog rata, kao i one iz perioda odbrane Bosne i Hercegovine od agresije od 1992. do 1995. godine. S tim da treba naglasiti da je potonji period još nedovoljno istražen i da ćemo u narednim godinama imati potpuniju sliku o herojima koji su odbranili nezavisnost Bosne i Hercegovine.

Kao primjer dilema s kojima smo se susretali, da bismo svoje dvojbe približili čitateljstvu, ali i metodologiju koju smo koristili, odabrali smo svima najprijemčljiviju kategoriju – sport.

O tome zašto je Mirza Delibašić na listi, suvišno je govoriti. Baš kao i Zlatan Saračević, jer je njegov nastup na otvaranju OI u Barceloni 1992. godine, kada je na otvaranju nosio zastavu Republike BiH, simbolika koja ga svrstava među najznačajnije sportaše svih vremena.

Razija Mujanović najpoznatija je Bošnjakinja u svijetu sporta, uz Jasnu Merdan-Kolar i Jasnu Fazlić, najuspješnija u historiji BiH. Safet Sušić najbolji je nogometaš u bh. historiji ovog sporta, ipak je na listu uvršten kao prvi i zasad jedini selektor nogometne reprezentacije BiH koji se uspio plasirati na Svjetsko prvenstvo. Da je lista duža od 100 imena, na njoj bi se našli i Vedad Ibišević, Sulejman Rebac, ali i osvajači olimpijskih medalja Mersada Bećirspahić, Refik Memišević, Abas Arslanagić, Emir Mutapčić, Sabit Hadžić, Admir Smajić, Mirsad Baljić, Mehmed Baždarević, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić, Ermin Velić, Sadik Mujkić…

Mostarac Muhamed Mujić se po nekoliko osnova našao na ovoj listi. Osim što je na Olimpijadi u Melbourneu osvojio srebrnu medalju, prvi je Bošnjak koji je zaigrao u zvaničnoj utakmici reprezentacije SFRJ i prvi koji je bio kapiten. Ibrahim Biogradlić, igrač s najviše nastupa za FK Sarajevo, na listi je također kao osvajač srebra u Melbourneu.

Ilijas Pašić prvi je Bošnjak u historiji koji je zaigrao za reprezentaciju. Riječ je o prijateljskom meču s Turcima u Sarajevu, oktobra 1954. godine, kada je SFRJ pobijedila s 5:1, a Pašić je bio i strijelac jednog gola.

U povodu 11. Jula Dana sjećanja na žrtve Srebrenice općinsko društvo BZK "Preporod" Srebrenik održalo sjednicu na kojoj se obratilo saopštenjem za javnost

Iako je međunarodni sud u Hagu presudama naredbodavcima i izvođačima genocida u Srebrenici jula 1995. okarakterisao događanja u Srebrenici kao zločin genocida, danas je na sceni u susjednoj Republici Srbiji i republici Srpskoj projekat negiranja genocida, što mnogi smatraju posljednjom fazom genocida, osporavanjem naučno utemeljenih činjenica i dokaza o počinjenom zločinu.

Genocid u Srebrenici predstavlja zaokruživanje procesa zločina nad Bosnom i Hercegovinom i njezinim građanima - dovršenje projekta „čiste" srpske teritorije u Bosni i Hercegovini. Srebrenica se pojavljuje kao mjesto stravičnog zločina genocida i simbol stradanja drugih gradova u Bosni i Hercegovini. U Srebrenici se zaokružuje i dovršava barbarski pohod ekspanzionističkog režima koji je ognjem i mačem pravio "Veliku Srbiju". Srebrenica je čvorno mjesto mape i mreže zločina genocida nad Bošnjacima.

Zato u Općinskom društvu BZK "Preporod" Srebrenik smatraju da je kultura pamćenja u Bosni i Hercegovini danas potrebna više nego ikada prije. Posebno je važno pitanje memorijalizacije genocida u Srebrenici. Srebrenica je vlasništvo Bosne i Hercegovine. Zato genocid u Srebrenici mora postati dio zajedničkoge bosanskohercegovačke kulture sjećanja uz povlačenje politike iz srebreničke kulture sjećanja. Genocid se nužno treba proučavati i naučno istraživati iz naučnih i društvenih razloga. Obrazovanje i vaspitanje u procesu učenja su bitne komponente socijalizacije, u kojoj se usvajaju određena znanja, vrijednosti, norme, običaji i kultura u funkciji sjećanja i trajnog pamćenja. To je trajna obaveza sadašnjih generacija prema svim žrtvama genocida u Srebrenici.

Referat u povodu 11. Jula Dana sjećanja na žtrve genocida u Srebrenici podnio je Mirza Suljagić predsjednik izvršnog odbora općinskog društva BZK "Preporod" Srebrenik.

150 GODINA SAFVET BEGA BAŠAGIĆA: Stojeć’ na pragu našeg preporoda

S tradicijom dužom od jednog stoljeća, "Preporod", kao ideja i kao institucija, živi i danas, a 2020. godine naučnim skupom i nizom manifestacija obilježit će 150 godina od rođenja dr. Safveta Bašagića.

Naš veliki književnik rođen je 6. maja 1870. godine, a upravo njegovom zaslugom "Preporod" jeste temeljna i najstarija kulturna, kao i naučna ustanova Bošnjaka s tradicijom dužom od jednoga stoljeća.

Godine 1903. "Preporod" je osnovan pod imenom "Gajreta" i sve ovo vrijeme je bio pogon i okvir kulturnoga uzdizanja Bošnjaka i njihova afirmiranja u kulturi i društvu.

 -» NA PRAGU PREPORODA «-

Mora i naš narod polagano rasti,
ne smije se vraćat u djetinjsko doba.
Mora i naš narod polagano cvasti,
ne smije se vraćat u položaj roba.
Epsko doba mi smo proživjeli davno
i krvavo doba bacismo za leđa,
od toga nam osta samo ime slavno
i junački spomen naših silnih pređa.
Mi stojeć’ na pragu našeg preporoda
radimo za sreću doma i naroda –
radimo koliko od ruke nam ide.
Još se našeg rada uspjesi ne vide;
al malo-pomalo i to će nadoći,
jer ko god ne želi da u tmini gine,
ko nosi na srcu dobro domovine –
napretku u susret mora s nama poći.

U Dubrovniku je 12. 11.2022 . održana 16. Međunarodna smotra folklora, narodnih igara, pjesama i plesova Dubrovnik 2022.

Na 16. Međunarodnoj smotri folklora u Dubrovniku učestvovala su kulturno umjetnička društva iz Blagaja, Travnika, Visokog, Busovače, narodni orkestar BZK "Preporod" Zenica, muški zbor Behar iz Goražda, Ahmet Hogić sazlija iz Srebrenika, te drugi solisti.

Promotor nove pjesme Ahmeta Hogića uz saz "Nejma grada ni seir vidika", pjesme koja govori o historijskim vezama Srebrenika i Dubrovnika, bio je Razim Slanjankić.

BZK "Preporod" Srebrenik je učestvovao u programu na poziv BZK "Preporod" Dubrovnik i na ovoj manifestaciji su dogovorene dalje aktivnosti na unapređenju kulturne saradnje ova dva društva.

Predsjednik BZK Preporod Dubrovnik gdin Izet Spahović je na otvaranju programa naglasio značaj održavanja ove manifestacije koja promiče kulturne i tradicijske vrijednosti, te unapređuje saradnju društva BZK Preporod BiH i BZK Preporod Dubrovnika. Na kraju je organizator svi učesnicima uručio zahvalnice za učešće na manifestaciji.

 U Srebreniku je dana 30.09.2025, održana tradicionalna manifestacija 17. Festival saza i sevdaha dr Hašim Muharemović.

Manifestacija promoviše kulturno naslijeđe i tradiciju ovog kraja, naročito izvođenje sevdalinke uz saz. Manifestacija nosi naziv po čuvenom sazliji, ljekaru i umjetniku dr Hašimu Muharemoviću koji je autentično tumačio sevdalinku uz saz i ostavio vrijedno kulturno naslijeđe iza sebe. Hašim Muharemović je ostavio dubok trag u bošnjačkoj muzičkoj tradiciji, a festival je upravo jedan od načina da se njegovo ime i naslijeđe čuvaju od zaborava i prenose novim generacijama.

Na ovogodišnjoj manifestaciji predstavilo se 14. učesnika:

1. Vedran Stević - narodno kolo uz saz
2. Ahmet Hogić - Jutros prođoh kroz čaršiju
3. Mehmed Šiljić
4. Osman Sujlkanović - Tri Rahićke
5. Razim Slanjankić - Razbolje se sultan Sulejmane
6. Sadil Mehmedović - Ja nema prava ni na kakvu sreću
7. Miralem Selimović pratnja uz saz, Nihad Bašić - vokal - Jel ti žao što se rastajemo
8. Ahmet Hogić - Sinoć sam ti Safo, dvoru dolazio
9. Sead Bošnjić, pratnja uz saz i Nisveta Junuzović - vokal - Sunce jarko, što ne sijaš jednako, Voljeli se Mujo i Nizama
10. Rajko Simeunović, pratnja uz saz i Edhija Džinić - vokal -  Gonđe ružo, Omere moje prvo gledanje
11. Rajko Simeunović - Majka Muju mladog oženila, Sinu munja
12. Ahmet Hogić pratnja uz saz i Armin Hogić - vokal - Tamburalo momče uz tamburu, Zaplakala Šećer Đula.

Ovogodišnja manifestacija je održana pod sloganom: Slušaj zvuke saza, okusi tradiciju.

Posjetioci su tako imali priliku istovremeno uživati u zvucima sevdaha uz saz i jelima spremljenim po receptima domaće kuhinje, čime je festival spojio pjesme, običaje i bogatstvo bosanske sofre. Ovaj poseban program promocije domaćih proizvoda pripremile su Udruženja žena Grada Srebrenika: UŽ Diva, UŽ Srebrenke i UŽ D. Potok.

Bošnjačka zajednica kulture 'Preporod' Dubrovnik organizirala je 17. međunarodnu smotru folklora, narodnih igara i pjesama i četvrtu međunarodnu likovnu koloniju 'Od dubrovačkih dana do Kulina bana' koja je održana od 15. do 17 decembra 2023.

Na smotri folklora održanoj u velikoj dvorani Studentskog doma pred velikim brojem posjetilaca i predstavnika vjerskog i političkog života Grada Dubrovnika nasupili su : BZK Preporod Zenica, Narodni orkestar sa svojim izvođačima Zenica, KUD Blagaj, Ženski hor Karaula, KUD Visoko, KUD Ramadan Šarkić Tuzi Crna gora, BZK Preporod Srebrenik i KUD Karaula kod Travnika. U ulozi solista nastupili su Ema Džafirović, Muris Šarić, Amina Bajramović, Halid Kobić, Alija Kasumović i Razim Slanjankić-Saz.

U likovnoj koloniji, održanoj u maloj dvorani Studentskog doma, sudjelovali su Amna Sofić, Nejra Serdarević, Aida Hodžić Pašalić, Azra Moćević, Semir Sofić, Ademir Panjeta, Nesreta Čustović, Amira Hrustić, Velid Trkić, Dženana Šoše i Adrijana Todorović Panjeta.

Program je vodila Nejra Serdarević, a organizaciju i scenarij potpisuju Arnela Kusturica, Džehva Mustajbašić, Izet Spahović, Ademir Panjeta, Irmis Spahović, Sead Ramčić, Čemal Hasanović, Almir Mustajbašić i Sado Bečić.

Delagacija BZK „Preporod“ gradsko društvo Srebrenik je obavila niz korisnih razgovora sa domaćinima iz Dubrovnika na planu produbljenja kulturne saradnje između ova dva društva. Pored ostalog dogovoreno je da BZK Preporod Srebrenik bude domaćin promocije kapitalnog izdanja- knjige u dva toma Dr Zdravka Bazdana „Ljudska prava“, koja bis e trebala desiti u junu 2024.g.

SVIM BOSANCIMA I HERCEGOVCIMA SRETAN 25. NOVEMBAR - DAN DRŽAVNOSTI NAŠE JEDINE DOMOVINE BOSNE I HERCEGOVINE!

25. novembar se obilježava kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Naime, upravo tog historijski vrlo značajnog 25. novembra 1943. godine održano je prvo zasijedanje ZAVNOBIH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine), u Mrkonjić Gradu. Na pomenutom zasjedanju donesena je odluka o obnovi državnosti BiH, potvrđene su njene historijske granice, koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne, te je Bosna i Hercegovina definisana kao jedna od šest ravnopravnih republika u tadašnjoj Jugoslaviji.

Nakon nekoliko dana pomenuta odluka ZAVNOBIH-a je potvrđena i ozvaničena na Prvom zasjedanju AVNOJ-a, odnosno Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, u Jajcu.

Ono što je najvažnija činjenica i zaključak zasijedanja ZAVNOBiH-a, je upravo činjenica da je Bosna i Hercegovina, odlukom na ovom zasijedanju, definisana kao jedinstvena i nedjeljiva država u kojoj će svi narodi imati ista prava. Treba dodati da je ovu odluku na zasjedanju ZAVNOBIH-a potvrdilo i izglasalo 247 vijećnika ZAVNOBIH-a, svih bh naroda.

Originalna dokumentacija ZAVNOBIH-a može se pronaći u Arhivu BiH i Historijskom muzeju BiH.

U povodu 30. godina obnoviteljskog rada Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" u BiH, BZK "Preporod", gradsko društvo Srebrenik organizuje

SVEČANI PROGRAM

Dana 03.10.2020. (subota) u prostorijama JU Centar za kulturu i informisanje Srebrenik sa početkom u 18. časova.

Gost Tribine prof.dr Suad Kurtćehajić.

Pozivaju se članovi društva i zainteresovana javnost da prisustvuju ovom programu.

Redakcija časopisa za kulturu, književnost i društvene teme AVLIJA iz Rožaja raspisala je 8. međunarodni konkurs/natječaj za najbolju neobjavljenu kratku priču i pjesmu u regionu za 2018. godinu. Konkurs je otvoren od 10. decembra/prosinca 2018. godine do 10. januara/siječnja 2019.

Autori koji žele da konkurišu trebaju poslati samo jednukratku priču(crticu ili short story)  do jedne stranei(li) jednukratku pjesmu do 18 stihova.

Prijavljene kratke priče i kratke pjesme mogu biti napisane na bosanskom, srpskom, hrvatskom ili crnogorskom jeziku (ćiliricom ili latinicom, ekavicom ili ijekavicom). U slučaju da autori pišu na nekom od drugih jezika (romski, albanski, makedonski, slovenački, bugarski, turski itd.) uz original poslati prijevod na jedan od navedena četiri jezika.

Priče i pjesme se šalju na e-mail: Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli..

Rezultati konkursa biće objavljeni 1. februara/veljače 2019. godine na portalima.

Pobjedničke priče i pjesme kao i pohvaljene priče i pjesme biće objavljene u 19. broju časopisa Avlija kao i na portalima avlija.me i konkursiregiona.net.

Kad svede sve na ovom svijetu u suštinu, ništa drugo čovjeku ne ostane osim ljubavi, lica i predjela. I poneke pjesme.
Jedan je kalup u koji uklopiš srce po rođenju i taj se kalup više ne mijenja. Ne možeš pripadanje izlijevati od bronze ili platine.
Uspomene kad postanu patine, jedine su odrednice.
Ko si bio.
Ko jesi.
I ko ćeš biti. Uvijek i zauvijek. Ma gdje se tog trenutka nalazio na ovom svijetu.
Za svo to vrijeme važno je biti srećan. Važno je znati i to da se dobro dobrim ne vraća uvijek.
I kad ima predispoziciju da se otkači od života prije reda, važno je da ostane čisto i neuprljano. Srce.
Važno je i to da će se uvijek naći neko ko ima da ga oporavi .
Naći će se i neko ko će da ga zgazi , ali to ni za mrvu ne smanjuje presađeni teleskop kojim se iz lijeve pretkomore viri u zvijezde.
I u one koje su vrijedne da se u njih zagledaš. I u one koje te krakom izbodu jer im se hoće.
Ipak, važno je u kalup srca staviti sjećanja i prisjećanja na sve one koje su nas zadužili takvim trenucima. Posebno one, koje spavaju u svojim pjesmama. I koji su nam u naslijeđe ostavili najljepšu baštu sjećana u kojoj se, u tihim časovima, začuje lepet krila od leptira.

Nedjeljom obično posjetim Milinu vječnu kuću i dok se vraćam kao da ponovo učim hodati, jer mi sjećanja kovitlaju ravnotežu. U tim našim nedjeljnim tihovanjima obično oživi prošlost, jer sadašnjost je toliko glasna pa bi sve pokvarila.
Sjetim se starog tranzistora i tihih nedjelja koje su svega davale u višku a najviše ljubavi, dok mi je grana od bora pala kraj mora kaplji kojima sam otapala patinu sa svih naših uspomena iz sarajevskog predgrađa. Kao lirski niz prenijet iz usmene narodne tradicije, razlije se pjesma mojom dušom, da zaliječi ožiljke ostavljanja izgravirane po duši i ovoj jedinoj zemlji koja dušu ima čak i kad je pokidana.
Ona bi peglala bijele uštirkane plahte, i kroz izmaglicu mirisne pare pjevala prateći Safetov glas iz radia ,,tebi majko moje misli lete,,

Ja im zato posvećujem ovaj dan. Sve je manje razloga biti srećan i sve je manje raloga živjeti u ovoj zemlji koju su oboje toliko voljeli i u kojoj su pjesmom ispratili nedjelje kakve se nikad više vratiti neće, ali je dovoljno razloga danas u ovom tihom sevdahu, jer sevdah je ona tečnost koja se razljeva po duši i budi melanholiju, dati omaž svim njegovim pjesmama, ako ništa onda zbog toga što su ih pjevale nečije majke. Dok se grlim s' uspomenama, moje misli lete u zagrljaj majke, baš kao što pjevač sevdalinke žudi za zagrljajem one za kojom čezne i kojoj pripada njegova cijela duša.
I svu ljubav koju su iza sebe ostavili, najveće je kulturno naslijeđe, jer ga zvukom sevdalinke prizovu tihe nedjelje u kojima se utiša sve u čovjeku da još jednom oslušne lepet krila i zvuk nanula u kojima Ona Jedina silazi sa čardaka.

Biografija:

Aleksandra Matić rođena je u Sarajevu 16 novembra 1975 godine. Osnovnu i srednju školu pohađala u Sarajevu, a višu u Tuzli. Specijalista i analitičar za obradu voda.Zbog specifičnih porodičnih okolnosti najranije djetinjstvo provela u Crnoj Gori a školovanje kasnije u Sarajevu. Sada živi u Bratuncu, po struci je hemičar i radi u rudniku olova i cinka zajedno sa ostalim patuljcima Srebrenice.

Huremi, prelijepo selo u blizini moga grada, rodno mjesto moga oca, mjesto gdje počinje i moj život... Vijugavi put svakog putnika namjernika će dovesti do imanja Muratovića, imanja na kojem živi Zlatka, udova Omerova - moja nena. Draga starica koja već godinama nekoga čeka...

Naučila je moja nena čekati još od svoje šesnaeste godine, kada su je u kuću Muratovića doveli kao mladu. Njen je mladoženja radio „po terenu“, i tako cijeli život... Trideset je godina moja nena, kako voli reći, dočekivala i ispraćala svoga đuvegiju, a onda je on otišao na svoj posljednji put, iznenada. Sa njom je ostalo troje djece, moj babo, amidža i tetka. I nena nastavi živjeti za njih; trebalo je djecu iškolovati, oženiti, udati, unučad dočekati...

Prođoše godine. Sada je kuća u Huremima nekako tiha, po avliji se rijetko čuje dječija graja, iako nena ima sedmero unučadi. Nena Zlatija je već godinama sama, i sada čeka, čeka svoje unuke.

Kad god posjetimo nenu, na vratima nas dočekaju raširene ruke, širok osmijeh i rečenica ,,Ko to meni iđe?". Već na stepenicama omami nas prijatan miris jela koja nena samo za nas napravi: za babu i Harisa grah, za mene i Damira sirnica, za mamu paprike, za Lejlu sutlija, a obavezan je i veliki hljeb. Tako nena naučila, kaže da može neko naići, treba u kući hrane imati. Kući nas prati sve do kraja sokaka, gurajući nam u ruke pune zdjele i kese hrane, i sa suzama u očima.

Svoju nenu Zlatiju volim najviše zato što uvijek ima strpljenja za mene, pa čak i za moje gluposti. Niko se ne raduje raspustu kao ja, ali nije zbog toga što ne volim školu, nego što mogu ići neni i ostati sve dok ne poželim svoje ukućane. Jednom sam ostao čak dvanaest dana. Ti dani su bili nezaboravni kako za mene tako i za moju nenu. Pomislio sam tada da je moja nena „živa enciklopedija“ jer smo pričali o prošlosti, životu, običajima, a nena je znala tako lijepo pričati da i sada rado slušam o svim onim lijepim pričama iz prošlih dana koje ti izoštre sva čula i odvedu te u neko drugo vrijeme.

Shvatio sam da su ljudi tada imali više vremena jedni za druge pa i za sebe. Znali su da uživaju u sitnicama. Vodili su jednostavan život, ali iz svakog postupka izvirala je pažnja za drugog, solidarnost i nesebičnost. Sve sam to shvatio dok sam se družio sa nenom i slušao njene priče.

I nena je slušala mene... Pričali smo i o muzici, nena me, kao i moj djed Osman, ohrabruje da učim svirati saz i gitaru.

Kada smo jedno veče sjedeći ne verandi i uživajući u pjesmi zrikavaca, pričali o muzici, primijetih da nena u jednom trenutku uzdahnu. Učinilo mi se da nena Zlatka u tom trenutku čuje daleke, davne zvuke saza. Samo tren kasnije sa njenih izboranih usana poteče tiha melodija: „Ah, meraka u večeri rane...“

Primijetih da se u uglovima njenih očiju pojaviše kao biser krupne suze i sletješe u krilo. Ja zažalih što nisam razumio, nisam znao zašto suze, ili je to zato što još nisam ljepotu doživio?! Obećah neni, da je nekako utješim, da ću sljedeći put donijeti svoj saz i odsvirati joj što poželi. Zauzvrat, rekoh joj, ona će meni pričati svoje priče u kojima uživam i ne želim da se zaborave.  

Ućutala je kao da razmišlja, ili su u njenim mislima ponovo oživjele slike prošlosti. Nije bila svjesna moje blizine, udubila se u misli i otišla u „ono“ vrijeme. Ili mi se samo činilo!? Nesvjesna kretnji staračkih ruku stalno je popravljala šamiju i provjeravala prstima da koji pramen sijede kose nije ispao. Njene su oči bile poput očiju djeteta koje nešto čeka. I dalje sam je gledao.

U tišini noći samo se čula pjesma zrikavaca...

Teško smo se rastali i nena kaže da me tri noći sanjala.

Žao mi je nene, svi koji je vole i koje ona voli žive negdje drugo, neko i u drugoj zemlji. Ali ono što sigurno znam je da ipak svi živimo u neninom srcu.

Osjećam veliku zahvalnost prema neni Zlatiji, jer pokušava da na mene prenese dio lijepe prošlosti, da je čuvam i njegujem.  Da čuvam i njegujem sve ono što čovjeka čini čovjekom: ljubav, poštenje, čast, odanost, brigu za bližnjega... Znam i da mi mladi često zaboravljamo koliko je iskustvo i mudrost starosti, i koliko možemo naučiti od tih dragih izboranih lica, onemoćalih ruku, očiju koje iza maglovitog pogleda kriju svu ljepotu života...  

Zaboravljamo na naše stare, na te naše „žive enciklopedije“ koje sjede u tišini i čekaju, čekaju nas. Čekaju da ih primijetimo i da postanemo svjesni da su oni naša briga, naša prošlost koju moramo sačuvati ako želimo imati budućnost.

    Ako želimo biti humano društvo, onda moramo, svako od nas pomalo, učiniti nešto za stariju populaciju. Ja, zaista, već činim nešto, smjerno koračam djedovim stopama i u srcu nosim svaku priču moje nene Zlatke.

Amar - Sprečo Muratović, VIII-C

JU Prva osnovna škola Srebrenik

Osvajač srebrene medalje u utrci na 800 metara na svjetskom atletskom prvenstvu u Kataru

U Bosni i Hercegovini da bi dobio neko priznanje od političara moraš postići izvanserijski rezultat, bilo da se radi o sportu, nauci, obrazovanju, umjetnosti itd.

Uspjeh Amela Tuke, koji je osvojio srebrnu medalju u utrci na 800 metara na svjetskom atletskom prvenstvu u Kataru, ravan je onom istorijskom uspjehu Jure Franka na Olimpijskim igrama u Sarajevu 1984, kada je osvojena prva medalja (srebro) za Jugoslaviju u zimskim sportovima, a Jure Franko postao heroj nacije preko noći.

Sinoć kada sam gledao na televiziji finale utrke u kojoj je Amel Tuka u fantastičnoj završnici u utrci u kojoj je pobjednik-američki atletičar, usput postigao najbolji rezultat svih vremena, spontano sam počeo aplaudirati, ni sam ne vjerujući da još ima neko u Bosni i Hercegovini snage za vrhunske rezultate. Još kada je naš junak ogrnuo zastavu Bosne i Hercegovine i potrčao atletskom stazom u Dohi sve je izgledalo kao san.

Međutim, suština ovog komentara je u tome, da je izgleda potrebno biti na samom vrhu da bi bio interesantan javnosti, a pogotovo političarima koji se danas redom utrkuju da čestitaju Amelu Tuki na fantastičnom uspjehu. Njima je pažnja svjetske javnosti na nekog tamo Bosanca i te kako godila u ovom sveopštom sivilu u društvu, kojem i najviše sami doprinose. Krucijalno pitanje, je u tome koliko je država pomogla našem atletičaru da dođe do ovog uspjeha? Nisam se bavio istraživanjem na ovu temu, niti imam namjeru, ali sudeći po odnosu prema sportistima i klubovima, sumnjam da je bilo značajnije podrške. Ali, šta možemo, Bosna i Hercegovina i ljudi koji u njoj žive pokazuju da je moguće biti i na svjetskom vrhu, ako si uporan i istrajan i vjeruješ u sebe. Tihi i skromni Amel Tuka - junak našeg doba je to djelom pokazao. Pa ipak, da je osvojio sinoć makar i četvrto mjesto, pitanje je da li bi bio ovoliko na pažnji javnosti. Jer, zapamtite, u BiH morate biti u samom vrhu, u protivnom ostaćete samo obični smrtnik, koji pokušava nešto tu i tamo da postigne.

Autor: Razim Slanjankić

U POVODU NASTUPAJUĆEG BAJRAMA OPĆINSKO DRUŠTVO BZK PREPOROD  SREBRENIK SVIM MUSLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI I SVIJETU UPUĆUJE NAJSRDAČNIJE ČESTITKE

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

U POVODU NASTUPAJUĆEG BAJRAMA BZK "PREPOROD" GD SREBRENIK SVIM MUSLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI I SVIJETU UPUĆUJE NAJSRDAČNIJE ČESTITKE
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

Sinoć je nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine odigrala neriješeno u Beču rezultatom 0:0 protiv Austrije i na taj način osvojila prvo mjesto u grupi B3 Lige nacija, te je izborila plasman u Ligu A.

Naša reprezentacija na čelu sa selektorom Robertom Prosinečkim je uspjela osvojiti prvo mjesto u grupi sa protivnicima po "mjeri" Austrijom i Sjevernom Irskom. Namjerno ističemo selektora Prosinečkog, koji je znao kako postaviti igru i formaciju sa protivnicima, koji danas mogu svakoga pobijediti u Evropi.

Selektor Prosinečki je znao gdje je naš najveći potencijal, a to je sredina terena, koju kontrolišu Pjanić, Bešić (još boluje od dječijih ospica) Duljević, Sarić. Svi oni znaju dobro baratati loptom i mogu u svakom trenutku uposliti Džeku ili Višću koji kažnjavaju protivnika čim imaju povoljnu priliku.

U ovom trenutku se pokazalo da je trener potrefio taktiku, koja nam je u ovom takmičenju donijela rezultat. Pravi ispiti našoj reprezentaciji već stižu na proljeće, kada počinju kvalifikacije za evropsko prvenstvo i u kojima igrači najavljuju rezultat koji donosi direktan plasman, a to je jedno od prva dva mjesta.

Čestitka našoj ekipi i navijačima- njih oko 20.000. koji su pružali veličanstvenu podršku našim momcima.

Nogometna reprezentacija BiH će u narednom izdanju Lige nacija (2020/2021) igrati u elitnoj diviziji (Ligi A), a današnji rezultat je bitan i za kvalifikacije za Euro 2020. godine jer su Zmajevi osigurali barem baraž ukoliko se ne uspiju kvalificirati na smotru najboljih evropskih reprezentacija kroz kvalifikacije.

Manifestacija "Bosanski saz kao dio evropskog naslijeđa" se održava širom Tuzlanskog kantona

BZK „Preporod“ Srebrenik učestvuje u 3 programa:

• Okrugli sto na temu desetogodišnjice smrti Dr Hašima Muharemovića u Tuzli
• Koncert udruženja sazlija TK u Gradačcu
• Program: „Hašim deset godina poslije“ u Srebreniku

“Bosanski saz kao dio evropskog naslijeđa” naziv je manifestacije kojom Ministarstvo za kulturu, sport i mlade Tuzlanskog kantona, zajedno sam osam institucija kulture, obilježava Dane evropskog naslijeđa.

Tradicija obilježavanja Dana evropskog naslijeđa seže od 1985. godine i od tada joj se pridružilo 50 zemalja, među kojima i Bosna i Hercegovina. Na taj način se kroz razne manifestacije u evropskim zemljama ukazuje na potrebu i obavezu očuvanja zajedničke evropske baštine.
Tako će u okviru Dana evropskog naslijeđa u periodu od 22. septembra do 6. oktobra 2022. godine u sedam gradova/općina Tuzlanskog kantona biti realizirani brojni programi, radionice, okrugli stolovi, predstave i koncerti, koji za cilj imaju promociju bosanskog saza i svega što se veže uz ovaj instrument, koji se duboko ukorijenio u bh. kulturu i tradiciju.

Velika manifestacija je najavljena na press konferenciji održanoj u BKC TK u Tuzli 19.09.2022.
Centralni dio manifestacije je koncert tri udruženja sazlija sa područja Tuzlanskog kantona koji će biti održan 28. septembra na Kuli Husein-kapetana Gradaščevića. Na koncertu će nastupiti udruženja sazlija “Avdo Vrabac” Tuzla, “Sevdah” Živinice i “Preporod” Srebrenik.

Dana 02.10.2024.g, Bošnjačka zajednica kulture gradsko društvo Srebrenik učestvovala je u snimanju emisije „Bosnoljublja“ RTV Tuzlanskog kantona.

Emisija „Bosnoljublja“ već godinama se emituje na RTV TK i osnovna tema joj je promocija kulture i tradicije Bosne i Hercegovine.

U narednom ciklusu emitovanja u sezoni 2024/2025, snimljena je i emisija čiji je domaćin Bošnjačka zajednica kulture gradsko društvo Srebrenik. Emisija je snimana na lokalitetu „Šumski raj“ u G. Hrgovima. Tema ove emisije je bila 250. godina od prvog objavljivanja balade „Hasanaginica“ nastale usmenim narodnim kazivanjem.

Naime, 1774 g. italijanski putopisac Alberto Fortis je u Veneciji prvi objavio ovu baladu u svojoj knjizi „Put po Dalmaciji“. U povodu ove teme u emisiji je gostovao Kemal Tursunović, rodom iz Tinje, a živi u Dubrovniku, autor nekoliko objavljenih knjiga. O svojoj zadnje objavljenoj knjigi „Hasanaginicina kletva“ govorio je u ovoj emisiji. Autor je istakao da je sudbini Hasaginice slična sudbini mnogih žena Bošnjakinja kroz historiju, koje su bile ponižavane, omalovažavane, sramoćene i neshvaćene, te tako stradale i plaćale visoku cijenu - životom živeći u nemilosrdnom svijetu i patrijahalnom okruženju koje nije imalo senzibiliteta za njihove stavove i potrebe.

O motivima Hasanaginice u književnosti govorila je profesorica bosanskog jezika i književnosti Alma Bajrektarević. 

U muzičkom dijelu predstavio se Razim Slanjankić, koji je baladu o Hasanaginici izveo uz pratnju na sazu, prema tekstu nastalom usmenim narodnim kazivanjem. U emisiji izvođenjem uz saz predstavili su se i Osman Suljkanović i Ahmet Hogić.Uredni i voditelj emisije je Erda Redžepagić.

Dan državnosti Bosne i Hercegovine svečano je obilježen 26. novembra u Bruxellesu. Događaj je organizirao džemat „Nur“ u Bruxellesu, a u organizaciji je učestvovala i Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” u sklopu aktivnosti obilježavanja Dana državnosti u dijaspori i J.U. Muzej „Alija Izetbegović“.

Na otvaranju svečanosti skupu se obratila ambasadorica Bosne i Hercegovine u Kraljevini Belgiji, NJ.E. Ivana Robović koja je istakla da proslavljamo 76 godina od kako su građani Bosne i Hercegovine definirali svoju zemlju kao nedjeljivu i jedinstvenu državu u kojoj će svi građani imati jednaka prava.

U ovogodišnjoj raspodjeli komada pogače za kulturne aktivnosti udruženja građana, BZK "Preporod Srebrenik" ostao bez svog dijela pogače, tako će da bi preživio morati trbuhom za kruhom u bijeli svijet.

Naime prema rang listi koju je objavila Općina Srebrenik za finansiranje projekata iz kulture za 2019. godine, projekat udruženja građana Bošnjačke zajednice kulture "Preporod Srebrenik" za organizaciju manifestacije Književni susreti Srebrenik 2019. nije dobio podršku općinske komisije za vrednovanje pristiglih projekata, te je odbijen uz usmeno obrazloženje da sve planirane aktivnosti na projektu predviđaju novčana davanja.

Obzirom da na objavljenu rang listu nije data mogućnost prigovora izvršni odbor udruženja BZK "Preporod Srebrenik" ovom prilikom javno izražava svoj prigovor "savjesti" onima koji odlučuju.

Prema objavljenoj rang listi prošli su projekti:

• Udruženje dijabetičara i prijatelja "Plavi krug",
• Udruženje pčelara "Roj",
• Crveni križ Srebrenik,
• UG "Ponor"i G. Hrgovi,
• Ekološkog udruženja "S-1 Priroda i društvo",
• Udruženje za etno, ekološki i ruralni razvoj „Stara sinija“ Srebrenik,
• HKD "Napredak" Srebrenik,
• UG "Eko mreža",
• UG "Marshall" Srebrenik,
• UG "Gorska služba spašavanja"

Bošnjačka zajednica kulture "Preporod Srebrenik" ne smatra da je njen projekat najkvalitetniji, ali je zapanjujuće da je jedan od članova komisije (H.A.) svom udruženju EKO Mreža dodijelio najviše bodova, iako prema pravilniku o kriterijima član komisije može biti lice iz reda nevladinih udruženja koje nema svoj prijavljen projekat.

Na osnovu svega preostaje nam da zaključimo da je ovogodišnja raspodjela sredstava za kulturu izvršena namjenski, prema kriterijima koje poznaju samo članovi komisije, od kojih je jedan u očiglednom sukobu interesa.

A kakav je bijeli svijet u koji će morati trbuhom za kruhom udruženje BZK "Prepoprod Srebrenik”? Ni taj svijet nije blagonaklon prema ovom udruženju, koje treba da je autentičan tumač i promotor kulture i tradicije Bošnjaka. U taj tzv. bijeli svijet ubrajamo Federalno ministarstvo kulture, Ministarstvo civilnih poslova BiH, Fondaciju za muzičke i scenske umjetnosti FBiH i još neke institucije, koje nemaju naročitog obzira prema podnesenim projektima ovog udruženja, uz često postavljene zamke kod opisa potrebnih dokumenata uz zahtjev, što na kraju rezultira odbijanjem zahtjeva iz formalno pravnih razloga i bez mogućnosti žalbe.

Izvršni odbor udruženja BZK "Preporod" Srebrenik je dužan da ukazuje na ovakve pojave u kulturi, čime se pridružuje grupi uglednih kulturnih radnika i institucija u BiH, koji stalno ukazuju na neravnomjernu raspodjelu sredstava u kulturi, koja se vrše po nacionalnom ključu, pa čak i kao takva je nepovoljna za udruženja koja baštine kulturu i tradiciju Bošnjaka.

Izvršni odbor BZK "Preporod Srebrenik”

Bošnjačka zajednica kulture "Preporod" 

Gradsko društvo Srebrenik

ORGANIZUJE  PROGRAM POD NAZIVOM

"DAN BZK PREPOROD" 

KOJI ĆE SE ODRŽATI DANA 23.02.2021. U PROSTORIJAMA JU CENTAR ZA KULTURU I INFORMISANJE SREBRENIK SA POČETKOM U 18.SATI.

PROGRAM SE ORGANIZUJE U POVODU OBILJEŽAVANJA 20. FEBRUARA DANA BOŠNJAČKE ZAJEDNICE KULTURE "PREPOROD", DANA MATERNJEG JEZIKA  I  POVODOM 1. MARTA DANA NEZAVISNOSTI BIH.

PROGRAM:

• REFERAT POVODOM DANA NEZAVISNOSTI BIH
• KULTURNO ZABAVNI PROGRAM
• PROMOCIJA RJEČNIKA BOSANSKOG JEZIKA : GOST AUTOR RJEČNIKA  AKADEMIK   PROF.  DR DŽEVAD JAHIĆ

PROGRAM ĆE SE ODRŽATI UZ PRIMJENU HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKIH MJERA PREMA UPUTAMA NADLEŽNIH ORGANA.

BZK PREPOROD GD SREBRENIK

ORGANIZACIONI ODBOR

U petak 09.07.2021. BZK "Preporod" gradsko društvo Srebrenik organizovao program posvećen 11. julu Danu sjećanja na genocid u Srebrenici.

Uvodni referat posvećen 11. julu podnio je predsjednik udruženja Razim Slanjankić. U zaključnim razmatranjima istaknuto je da je obaveza njegovanja kulture sjećanja na događaje, koji su se desili 11. jula 1995. u Srebrenici-zločin genocida, način da se Srebrenica nikad ne zaboravi i da se nikad nikome ne ponovi.

U pauzi između dva dijela programa stihove Pjesme o Srebrenici autora Abdulaha Sidrana govorio je učenik odjeljenja Gimnazije u Srebreniku Amar Muratović.

U drugom dijelu programa održana je promocija knjige Diskurs o bosanstvu autora prof dr Senadina Lavića. Promotori ove knjige su bili: Dr Ahmed Kulanić, Dr Amer Osmić, Dr Nermin Tursić i Dr Zlatan Delić.

U organizaciji BZK "Preporod" u plavoj sali Doma kulture u Srebreniku održana je promocija monografije "Saz u Srebreniku 2008. - 2018.", autora Razima Slanjankića. Uz samog autora, o ovoj monografiji na promociji su govorili i dr. Nermin Tursić i prof. Mirza Suljagić.

Monografija je nastala kao plod autorovog višegodišnjeg rada na promociji saza i sevdalinke koji predstavljaju veoma značajan dio kulturne baštine BiH. Kako su istakli promotori, monografija predstavlja hronološki dokumentaristički prikaz svega onoga što se dešavalo u periodu od 2008. do 2018. godine oko organizacije Festivala saza i sevdalinke, koji je 2015. godine prerastao u manifestaciju Festival saza i sevdalinke "dr. Hašim Muharemović".

Prema rječima autora, monografija je posvećena cijeloj jednoj dekadi u kojoj se iz godine u godinu nastojalo da se, organiziranjem programa posvećenog sazu i sevdalinci, skrene pažnja javnosti na značaj očuvanja bh. kulture i tradicije. Autor u knjizi govori i o društveno-historijskim okolnostima nastanka saza u BiH, a posebno poglavlje posvećeno je velikanu saza rahmetli dr. Hašimu Muharemoviću koji je, kako ističe, ponekad nepravedno zapostavljen u analima sevdalinke na bh. prostorima. Predstavljen je i CD "Srebreni zvuci saza", u izdanju Kluba sazlija BZK "Preporod" Srebrenik, a ovu književno-muzičku večer uljepšali su i srebreničke sazlije Osman Suljkanović i Ahmet Hogić.

U plavoj sali srebreničkog Doma kulture održana je promocija romana "Put satkan od straha" mlade spisateljice Anere Topčić Kuranović iz Tuzle. Uz samu autoricu, o ovom romanu na promociji je govorio i bosanskohercegovački književnik i novinar Mehmed Pargan. U središtu priče je, rečeno je na promociji, jedan događaj, koji pokreće čitav tok zbivanja i koji umnogome obilježava život mlade spisateljice – rastanak s ocem u ratom zahvaćenoj Srebrenici. Kako je istakla autorica romana, od najranijeg djetinjstva pa do zrelog doba, svaki dan njenog života obilježen je sjećanjem na taj događaj, koji obilježava i određuje njen život. Autorica romana je, prema riječima promotora, jedna hrabra, mlada spisateljica koja je odlučila ne samo svoj život, već i život svoje duše prenijeti na papir. Autobiografski roman "Put satkan od straha" predstavlja još jednu knjigu koja je svjedok jednog strašnog doba i koji ujedno pokazuje koliko teških različitih životnih priča nose djeca Srebrenice.

U povodu obilježavanja međunarodnog dana knjige održana je mala ceremonija na kojoj je Bošnjačka zajednice kulture "Preporod" gradsko društvo Srebrenik  donirala  "Gradskoj biblioteci Srebrenik"  komplet knjiga Rječnik bosanskog jezika autora prof. dr Dževada Jahića.

BZK "Preporod" Srebrenik je u februaru ove godine obilježio svoj dan organizacijom promocije Rječnika bosanskog jezika na kojoj je prisustvovao i sam autor prof. dr Dževad Jahić.

Prema riječima samog autora rječnika "jezik je temeljni nacionalni identitet jednog naroda". Prema riječima predsjednika gradskog društva BZK "Preporod" Srebrenik Razima Slanjankića, ovaj rječnik će  obogatiti fundus gradske biblioteke Srebrenik i bit će od koristi svima onima koji imaju potrebu da se služe bogatom građom od devet tomova sadržanoj u rječniku.

Cermoniji uručivanja knjiga Rječnik bosanskog jezika osim predsjednika BZK "Preporod" gradsko društvo Srebrenik prisustvovali su i direktor JU Centar za kulturu i informisanje  Srebrenik Mirza Ibrišimović i uposlenice gradske biblioteke Mutapčić Sabina i Đogić Sabiha, koji su se zahvalili predsjedniku BZK "Preporod" Srebrenik na vrijednoj donaciji.

U periodu mart - maj 2020.g. Bošnjačka zajednica kulture "Preporod" Srebrenik je provela postupak registracije udruženja na gradskom nivou, tako da će udruženje ubuduće djelovati kao BZK "Preporod" gradsko društvo Srebrenik. Imaće vlastiti porezni i statistički broj, ali će i dalje djelovati kao podružnica u zajednici društava BZK "Preporod" BiH.

BZK "Preporod" Srebrenik je u navedenom periodu održala dvije skupštine: 27.02.2020. i od 23.04.2020. do 29.04 2020. g. elektronskim putem.

Rezultati ovih dviju održanih skupština su:

• Izabrana su rukovodstva i organi skupštine za naredni četverogodišnji period.
• Za predsjednika društva izabran je Razim Slanjankić, a za njegovog zamjenika Mirza Suljagić.
• Za predsjednika skupštine društva izabran je Ramiz Suljkanović, a za članove predsjedništva skupštine Esmir Slanjankić i Samir Selimović.

Članovi upravnog odbora društva su:

• Razim Slanjankić,
• Mirza Suljagić,
• Suad Džanić,
• Ahmet Hogić,
• Adin Mujčić,
• Hajrudin Bećirović,
• Muhamed Mehmedović.

Skupština je usvojila i Odluku o osnivanju društva BZK "Preporod" gradsko društvo Srebrenik, Statut BZK "Preporod" GD Srebrenik i Program rada za 2020.g.
Rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave TK od 28.05.2020.g. društvo djeluje pod nazivom BZK "Preporod" gradsko društvo Srebrenik.

Ciljevi i djelatnost udruženja su sadržani u Statutu BZK "Preporod" GD Srebrenik:

• razvijanje i snaženje svijesti o ukupnosti bošnjačke kulture u svjetskoj zajednici kultura;
• istraživanje i predstavljanje svih sadržaja bošnjačke kulture u okviru nastojanja Bošnjaka da sebi osiguraju ravnopravan položaj u svjetskoj zajednici naroda;
• uspostavljanje i razvijanje društava, organizacija i ustanova potrebnih za djelotvornu bošnjačku kulturnu cjelovitost;
• razvijanje i jačanje patriotske svijesti i znanja o narodnoj cjelovitosti, posredstvom snaženja osjećanja odgovornosti svakog pojedinca prema nacionalnoj cjelovitosti te odgovornosti nacionalnih organizacija, društava i ustanova prema svakom pojedincu i dr.
• istraživanje i afirmiranje svih postignuća bošnjačke kulture, a posebno onih koja čine dio opće kulturne riznice svijeta;
• istraživanje i predstavljanje historijskog, kulturnog, književnog, umjetničkog, tradicijskog i društvenog razvoja Bošnjaka od najstarijih vremena do danas te objavljivanje i prikazivanje rezultata ovog djelovanja, a radi afirmacije i popularizacije historije, kulture, književnosti, umjetnosti, tradicije i društvenih vrijednosti Bošnjaka;
• poticanje razvoja nacionalnih naučnih disciplina kod Bošnjaka u Bosni i Hercegovini i domovinskim zemljama;
• upoznavanje putem organizirane izdavačke djelatnosti široke javnosti sa svim kulturnim, a posebno naučnim, književnim, umjetničkim i tradicijskim ostvarenjima Bošnjaka kroz čitavo razdoblje njihovog postojanja;
• istraživanje u oblasti historije Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, bosanskog narodnog i književnog jezika, uključujući i njegovo standardiziranje i normiranje, kao i istraživanje u oblasti bošnjačke usmene i pisane književnosti, folklora, etnologije i etnografije, antropologije, kulturologije i drugih srodnih naučnih, a posebno humanističkih i društvenih disciplina;
• istraživanje ostvarenja bošnjačkih autora iz oblasti filozofije, sociologije, politologije, prava, ekonomije i drugih, a posebno humanističkih i društvenih disciplina, bez obzira na kojem su jeziku pisana;
• predstavljanje Bošnjaka u umjetničkom životu naše zemlje i izvan njenih granica, a posebno u domenu pozorišta, filma, muzike, slikarstva i sl.;
• organiziranje naučnih projekata, naučnih skupova, književnih večeri, teatarskih predstava, izložbi iz područja likovne umjetnosti, koncerata itd.;

U povodu obilježavanja 11. jula Dana sjećanja na genocid u Srebrenici Bošnjačka zajednice kulture “Preporod”, gradsko društvo Srebrenik danas je nani Fati Orlović uručilo priznanje za doprinos u borbi za ljudska prava.

Ovo je najveće priznanje koje je BZK Preporod gradsko društvo Srebrenik dodijelilo pojedincu u oblasti humanitarnih prava.

U okviru obilježavanja “Dana Preporoda”- 20. februar, BZK “Preporod” gradsko društvo Srebrenik je organizovalo promociju knjige “Pogibija braće Morića, autora prof. dr. Envera Imamovića, koja je održana dana 22.02.2022. u Srebreniku u okviru manifestacije “Dani Povelje Srebrenik”.

U uvodnom dijelu promocije obratio se Razim Slanjankić, predsjednik gradskog društva BZK “Preporod” Srebrenik, koji je istaknuo da je motiv smrti braće Morić često korišten u usmenoj književnoj tradiciji Bošnjaka, pogotovo baladama, te da je najnovija knjiga prof. dr. Imamovića, ponovo pokrenula interesovanje za događaje, koji su se zbili prije više od 260 godina u Sarajevu. 

Obzirom da autor knjige zbog ranije planiranih obaveza nije mogao prisustvovati promociji, pismo koje je poslao organizatoru, pročitao je zamjenik predsjednika BZK “Preporod” Srebrenik prof. historije Mirza Suljagić.
Promotori ove knjige su bili Fahrudin Sinanović novinar i književnik iz Kalesije i Sadil Mehmedović profesor bhs jezika i književnosti iz Srebrenika.

Promotor Sinanović je istaknuo da je ovo historijski roman u kojem se autor dotaknuo mnogih tema vezanih za život, vrijeme i običaje onog vremena, te da autor daje nove poglede na mjesto, ulogu i značaj braće Morić, koji su predstavljeni kao zaštitnici slabih i nemoćnih i koji su suprostavljanje ondašnjim vlastima platili svojim životom.

U umjetničkom dijelu programa baladu o braći Morić je govorio učenik Gimnazije u Srebreniku Amar Muratović. U muzičkom dijelu programa nastupio je Ahmet Hogić, koji je uz saz izveo čuvenu verziju pjesme o smrti braće Morić, Ferman stiže iz Stambola.

U povodu završetka školske nastave na području Grada Srebrenik u prostorijama BZK “Preporod” GD Srebrenik upriličen je prijem učenicima koji su postigli izuzetne rezultate u učenju i vannastavnim aktivnostima u svojim školama. Tom prilikom predsjednik BZK “Preporod” GD Srebrenik Razim Slanjankić i zamjenik predsjednika Mirza Suljagić uručili su skromne novčane nagrade najuspješnijim učenicima, i to:

• Slanjankić (Esmir) Faruk, učenik generacije-odjeljenje Gimnazije u Srebreniku
• Bašić (Adnan) Lejna, učenik generacije “Prva OŠ Srebrenik”
• Arapčić (Adis) Adi, najuspješniji učenik niže muzičke škole u Srebreniku

Na ovom prijemu je istaknuto, kako je obaveza “Preporoda” po statutu da pomaže i afirmiše najbolje i najvrednije učenike i studente, kada to mogućnosti dozvoljavaju.

S druge strane roditelji nagrađenih učenika su izrazili svoj stav da nagrađeni učenici i njihovi roditelji stoje na raspolaganju BZK “Preporod” Srebrenik prilikom organizovanja kulturnih aktivnosti.

BZK "Preporod" Srebrenik organizovao komemorativnu akademiju 05. jula ( četvrtak) 2018. u 19.00.

Mjesto održavanja: JU Centar za kulturu i informisanje Srebrenik

PROGRAM KOMEMORATIVNE AKADEMIJE

• REFERAT U POVODU 11.JULA DANA GENOCIDA U SREBRENICI
  
  
• ULICA JULA JEDANAESTOG ( POEMA-RECITAL)
  
  
• PROMOCIJA MONOGRAFIJE " DRUGI KORPUS ARMIJE RBiH" 1992-95.
  
  
• Promotori knjige-autori : prof. dr. Izet Šabotić, prof dr. Sead Selimović i urednik mr. Omer Zulić.
  
  

BZK "Preporod" Srebrenik organizuje komemorativnu akademiju 05. jula (četvrtak) 2018. u 19.00.  

Mjesto održavanja: JU Centar za kulturu i informisanje Srebrenik

PROGRAM KOMEMORATIVNE AKADEMIJE:

REFERAT U POVODU 11. JULA DANA GENOCIDA U SREBRENICI

ULICA JULA JEDANAESTOG (POEMA - RECITAL)

PROMOCIJA MONOGRAFIJE "DRUGI KORPUS ARMIJE RBiH" 1992-95.

Promotori knjige - autori: prof. dr. Izet Šabotić, prof dr. Sead Selimović i urednik mr. Omer Zulić.

ULAZ SLOBODAN

Na lokaciji Stari grad Srebrenik, dana 12.10.2022.g, BZK „Preporod“ Srebrenik je  učestvovao u snimanju emisije Bosnoljublja  RTV Tuzlanskog kantona, na temu očuvanja i promocije tradicionalne muzičke forme- sevdalinke uz saz.

U programu su učestvovali: Razim Slanjankić, predsjednik BZK Preporod Srebrenik, koji je govorio o svojim  iskustvima u organizaciji Festivala saza i sevdaha u Srebreniku,   Ahmet Hogić-sazlija, koji je predstavio i svoj novi materijal-pjesmu o Srebreniku „Nema grada ni seir vidika“, Kemal Tursunović iz Dubrovnika, autor teksta pjesme „Nema grada ni seir vidika“, koji je govorio o svom bogatom spisateljskom radu i potrebi učvršćivanja kulturnih veza između Srebrenika i Dubrovnika.

U programu su još učestvovali i Vehbija Ibrahimović, kulturni  radnik i tekstopisac, te Armin Hogić koji je izveo nekoliko sevdalinki uz  pratnju na sazu  Ahmeta Hogića.

Ahmet Hogić se takođe predstavio s izvođenjem nekoliko sevdalinki uz saz. Urednik i voditelj programa je bila Erda Redžepagić, novinar i autor emisije Bosnoljublja.

Prvi Festival saza i sevdaha u Srebreniku održan je 2008. godine. Organizator festivala od njegovog osnivanja do danas je BZK “Preporod” Srebrenik.

Dana 12.09.2022. godine, predsjednik GD BZK “Preporod” Srebrenik Razim Slanjankić, predao je na čuvanje Arhivu Tuzlanskog kantona video materijal sa festivala (snimci Festivala iz proteklih 14 godina) saza i sevdalinke. Ovaj materijal je značajan sa aspekta očuvanja izvođenja  tradicionalne muzike na ovim prostorima i može biti značajna građa za buduće istraživače.

Uz navedene snimke festivala, Arhivu TK predati su i audio zapisi muzike izvođene na sazu, te primjerci monografije “Saz u Srebreniku 2008-2018”, autora Razima Slanjankića.

Predaja ovog materijala poklapa se sa programom obilježavanja 10. godina od smrti Dr Hašima Muharemovića umjetnika na sazu, koji je jedan od utemeljitelja navedena manifestacije.

U ambijentu bosanske kuće u zaseoku Sarajlići, mjesna zajednica Babunovići, dana 15.11.2023, završeno je snimanje emisije „Bosnoljublja“ RTV Tuzlanskog kantona.

U emisiji koja se bavi promocijom kulture i tradicije BiH bilo je govora o aktivnostima Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ gradsko društvo Srebrenik, pogotovo u kontekstu obilježavanja jubileja 120, godina od osnivanja „Preporoda“.

O ovoj temi najviše je govorio Razim Slanjankić predsjednik BZK Preporod Srebrenik, koji je izdvojio neke najvažnije aktivnosti u 2023. godini, poput promocije Monografije BZK „Preporod“ Srebrenik (1995-2022), zatim manifestaciji „Preporodovi susreti Srebrenik 2023“, izložbi Slovom o slovu: Tragovima bosanske pismenosti, posjeti Kulturnom društvu Bošnjaka „Preporod“ Split i dr.

O tradicionalnoj muzici naročitio sazu, koja se njeguje u okolini Srebrenik a osim Razima Slanjankića, govorio je i profesor bosanskog jezika i književnosti Sadil Mehmedović. U muzičkom dijelu učestvovali su: Razim Slanjankić, Ahmet Hogić, Armin Hogić, Osman Suljkanović, Sadil Mehmedović, Braća Haris i Ammar Sprečo Muratović i Vedran Stević.

Neke od izvođenih sevdalinki su: Poletjela ptica šarka, Sehija, Pita Hanka Halil mejhandžiju, Haj san zaspala i druge. Urednik i voditelj ove emisije Erda Redžepagić.

Redakcija BZK "Preporod"  Srebrenik u povodu Ramazanskog Bajrama svim pripadnicima islamske vjerospovijesti želi da nastupajući blagdan provedu u miru, zdravlju i rahatluku.

U povodu nastupajućih blagdana upućujemo srdačne čestitke građanima Bosne i Hercegovine koji slave katolički Božić, Novu godinu i pravoslavni Božić da ih provedu u miru sa svojim porodicama i komšijama njegujući tradicionalnu gostoljubivost, suživot i toleranciju življenja na ovim prostorima.

Redakcija BZK "Preporod" Srebrenik

Svečano obilježavanja Dana Bošnjaka upriličeno je 28.08.2019.  u sarajevskoj Vijećnici uz bogat umjetnički program i mnoštvo istaknutih gostiju, u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture (BZK) "Preporod", te pod pokroviteljstvom člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefika Džaferovića i gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skake.

Predsjednik BZK "Preporod" Sanjin Kodrić, je rekao da se Dan Bošnjaka  vezuje za Prvi bošnjački sabor, bošnjački svenarodni skup koji je održan u opkoljenom Sarajevu 27. i 28. septembra 1993. godine, a kad je, uz niz drugih važnih odluka, donesena i svenarodna odluka kojom su Bošnjaci "revitalizirali svoje stvarno, povijesno narodno ime Bošnjak".

Kodrić ističe da Dan Bošnjaka ima duboku, fundamentalnu simboličku vrijednost, jer označava i onaj povijesno prekretni, sudbinski trenutak kad su se Bošnjaci izborili za slobodu svojeg identiteta, za neotuđivo pravo na svoje stvarno ime, ali i za suštinsko pravo na svoje jastvo, na ono što stvarno jesu.

"Bio je to trenutak simboličkog bošnjačkog skidanja okova sa sebe i svojeg ja, sa svojeg kolektivnog mi, bio je to trenutak prisjećanja desetljećima ideološki zabranjivanog i stoga potisnutog i zaboravljenog sebe, trenutak izlaska iz prisilne individualne i kolektivne identitetske amnezije, trenutak povratka sebi i, konačno, trenutak slobode", rekao je Kodrić.

Član predsjedništva BiH Šefik Džaferović u svom govoru naglasio da je Prvi bošnjački Sabor jedan od najznačajnijih događaja za Bošnjake u njihovoj historiji.

"Odlukom sabornika, Bošnjaci su vratili svoje historijsko ime i svoj jezik. Postojali smo prije Sabora i nismo nastali prije 26 godina. Tu smo od kada je države BiH. Vijekovima smo se borili za ovu zemlju i njene ljude. Bošnjaci i BiH su oduvijek sudbinski povezani. Tokom cijelog 20. vijeka bila su prisutna osporavanja Bošnjaka i države BiH, vrhunac je bio period agresije od 1992. do 1995. godine, a cilj je uvijek bio isti, ugasiti BiH i Bošnjake. Odbijena je podjela BiH i nastavljena borba za cjelovitost i ravnopravnost svih njenih naroda i građana. Istovremeno je nastavljena afirmacija identiteta bošnjačkog naroda", rekao je Džaferović.

Prije 27 godina u Sarajevu je pod opsadom održan Prvi bošnjački sabor, na kojem je odlučeno da se dotadašnje nacionalno ime Musliman zamijeni povijesnim imenom Bošnjak. Na otvaranju Sabora prisutnima se obratio književnik Alija Isaković. Tekst koji je pročitao 27. septembra 1993. po mnogo čemu je aktuelan i danas.

"Ne osjećam potrebu da sebi ili vama objašnjavam naše tradicionalno ime Bošnjak, ime našeg jezika bosanskog i ime naše zemlje Bosne i Hercegovine. Ja ga samo promoviram kao prirodno pravo na tradiciju".

RIJEČ ALIJE ISAKOVIĆA NA OTVARANJU BOŠNJAČKOG SABORA

Poštovani Sabore, dame i gospodo, dragi bošnjački muslimanski narode.

Ne osjećam potrebu da sebi ili vama objašnjavam naše tradicionalno ime Bošnjak, ime našeg jezika bosanskog i ime naše zemlje Bosne i Hercegovine. Ja ga samo promoviram kao prirodno pravo na tradiciju.

Ovaj čin u kojem stojim pred vama, imenovat ću samo odgovornim. Mi nismo u prilici da biramo između dva dobra, već između tri zla. Ova odgovornost podrazumijeva dalekosežne posljedice i one posljedice koje mogu biti neposredne. Mi smo u ratu. Mi smo oči u oči s grubom stvarnošću i moja osobna pojava na ovom mjestu samo je rezultat te stvarnosti, a ne ličnih sklonosti, opredjeljenja ili namjera.

Ovdje je, u ovom trenutku, s obzirom na okolnosti, moguća svijest i savjest našega naroda. Svako od nas sada je i nešto više od onoga što je sam sa sobom. Nerazdvojni u onom što jesmo, bilo svojom voljom, bilo historijskom neminovnošću koja je pala u dio ovoj generaciji. U ovom prostoru s nama su svi naši živi – oni s puškom u ruci na kućnim pragovima i rovovima, oni prognani širom svijeta, i oni koji su preselili na ahiret, bilo kao borci ili kao civili, od djece u inkubatorima naših porodilišta do stogodišnjaka u našim staračkim domovima. Svi oni su šehidi jer su na Božijem putu bili svjedoci istine svojim životom i time stekli Božiju milost.

Ovdje smo kao na Sudnjem danu, s razlikom što račun polažemo sebi i onima koji će nas naslijediti – ujedinjeni surovim povijesnim prelamanjem; ovdje smo izjednačeni, bez regionalnih i stranačkih podjela, bez bilo kakve surevnjivosti i suparničkih nakana, svedeni pod jedan i jedinstven imenitelj onim načinom kako smo se rađali i kako smo umirali.

Ništa neće biti onakvim kakvim bijaše. Moramo sve ispočetka. Čisto i jasno kao sama priroda, bez licemjerja.

Mi Bošnjaci smo historijski relativno iživljeni na ovim prostorima, širim od današnje Bosne i Hercegovine – vojnički, ekonomski i kulturno. Premda smo posljednjih 112 godina marginalizirani kao politički narod, fizički i ekonomski sistemski i nesistemski uništavani, kulturno nipodaštavani, vjerski satanizirani kao azijatsko-islamski relikt, jedini smo narod u evropskim prostorima bez nacionalnih institucija, s nacionalnim političkim poltronskim vrhom, s policijskom presijom nad vjerskom i svjetovnom inteligencijom, bez prava na nacionalno ime, jezik, književnost, društvene običaje i vjersku praksu, sa zavodljivim utapanjem u zamagljeno jugoslavenstvo koje je bilo kao čistilište za buduća nacionalna opredjeljenja, konačno – posljednjih dvadeset godina s nacionalnim imenom Musliman, što se uvijek moglo etnogenetski i politički relativizirati i problematizirati, te, prema potrebi, zloupotrebljavati, udaljujući nas terminološki od pojma o zemlji, porijeklu i jeziku.

Ovaj uzburkani historijski tok jedan je od uzroka što se u bošnjačko-muslimanskom narodu mogu sresti svi oblici krajnosti. Nigdje nisam sreo tako dirljivo dobrodušne, naivne i predane ljude beskrajno samopožrtvovane, spremne na svaku ličnu i kolektivnu žrtvu, i nigdje takve pojedince i skupine apsolutno uskogrude, beskrajno samožive, potkupljive, politički ljigave i, nadasve, opsjednute omalovažavanjem svega vlastitoga, vlastitoga imena, vjere, običaja, prošlosti. Ne nalazim tome nikakva opravdanja.

Tako, bez jasnoga političkog programa, bez pravog političkog vodstva, bez dovoljno uvažavanja vjerskih i kulturnih autoriteta, bez smisla za svaki oblik skladnog organiziranja, a kamo li smisla za vidove apsolutizma, diktature i kulta ličnosti, bez čega se ne mogu uspješno prebroditi neke kritične faze; u općoj državnoj i društvenoj regresiji, izazvanoj predvidljivim historijskim gibanjima na Balkanu, razvila su se u našem narodu ona pogubna svojstva koja iznutra rastaču vlastito tijelo i vlastitu dušu.

Tako je u praskozorje moguće bosanske autonomaške slobode iskoračio mladi Husein Gradaščević, ali i ostarjeli Ali-paša Rizvanbegović, u austrijskim okupacijskim nedoumicama pojavljuje se umni muftija Karabeg i razularena mostarska svjetina, razboriti Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak i smutljivi Hadži Lojo, tzv. mehkiši i tzv. tvrdiši, Gajret, ali i Narodna uzdanica, latinica i ćirilica, časni reis Čaušević i konzervativna ulema, senilni doglavnik Adem-aga Mešić u Zagrebu i zaneseni srboljub Mustafa Mulalić u Dražinu četničkom štabu, dalekovidi i usamljeni Husein Ćišić, građanski liberal s ustavnim prijedlogom o Bošnjacima u prvoj Saveznoj skupštini Federativne Jugoslavije i uštogljeni mostarski ekavac Avdo Humo, Mak Dizdar kao hrvatski književnik i njegov brat Hamid – kao srpski književnik na Katedri za suvremenu hrvatsku književnost u Zagrebu, i drugdje, Meša Selimović, član SANU i Alija Nametak član JAZU, potom Hamdija Pozderac i Alija Izetbegović, raskol SDA i MBO, koji je onemogućio veliku političku pobjedu našem narodu na prvim slobodnim izborima, Islamski centar u Zagrebu sa svojim programom i centralne islamske ustanove u Sarajevu, potom Fikret i Alija, Juka kao vid lokalne samovolje i Vrhovna komanda Armije BiH – u ratu, bježanje rektora Univerziteta u stranu zemlju, i mali ljudi s periferije – veliki heroji i šehidi, novi naibu-reis i paralelna paralizatorska antireisovska struja, Vlada u Sarajevu i “Vlada spasa” u Ljubljani, bljedunjavi SDA-ovski gradonačelnici u Hercegovini, Muslimani bojovnici HVO-a i Muslimani logoraši HVO-a, autonomaške feudalne pretenzije Fikreta Abdića u Cazinskoj krajini i sudbina Bosne i Hercegovine. Itd.

Pored toga, što smo svi Bošnjaci-Muslimani, mi smo još žešće: Sarajlije, Sandžaklije, Hercegovci, Krajišnici…

Ja se iskreno ne mogu načuditi našoj ležernosti bez pokrića, našoj ratnoj ležernosti, nedisciplini, švercerskom mentalitetu, ćepenačkom patriotizmu, političkoj lokalnoj kratkovidosti, nedostatku usvajanja pouka o genocidnim ponavljanjima, neproduktivnom iščekivanju tuđe pomoći. Uporedite Žepu i Gradačac s onim muslimanskim prostorima tipičnog nesnalaženja, uporedite silu koju su jedni suzbili i tragične zablude i nesnalaženja drugih.

Mi, ni Srbima ni Hrvatima s kojima živimo, s kojima smo živjeli, nismo dali nikakav povod za njihov genocid nad našim nezaštićenim narodom. Njihova zlodjela rezultat su planiranih radnji. O tome imamo niz upečatljivih pouka iz bliže i daljnje prošlosti, ali smo te pouke zaboravili u svojoj naivnoj dobrodušnosti i svome političkom nemaru.

Provođenje programa o “Velikoj Srbiji” i, kasnije, dogovor Milošević-Tuđman o podjeli Bosne i Hercegovine ne bi moglo spriječiti bilo kakvo naše drukčije ponašanje, bilo koja drukčija politička struktura i bilo koja drukčija politička ličnost našega naroda. Ako ovo ne razumijemo odmah i na pravi način, onda se pridružujemo agresoru i njegovim tvrdnjama o našoj krivnji ili podjeli krivice. Vrijeme je da još jednom kažemo da je ovo vid krstaškog rata te je naša krivnja kolektivna. Neću reći da smo se u ovom ratu u svemu dobro ponašali i organizirano radili, neću reći da je sve moralo biti kako je bilo, ali osnovni tok događaja išao bi kako je išao. To nije emotivni, svađalački komšijski rat. To je bilo, i sada je, fizička realizacija dugogodišnjih političkih planova. Beskrupulozna, nemilosrdna i radikalna.

Propagandna mašinerija srpska i hrvatska, što je potpuno razumljivo, poznaju ovu evropsku isključivost i antiislamsku fobiju, te plaše svijet našom vjerom i naše poznate, i od objektivnih stručnjaka utvrđene vrline, predstavljaju kao opasnost. Zapravo, Evropa ne uvažava multikulturalne oblike zajedništva i naš način suživota, koji su mogli upoznati u ratu. Ona to doživljava više s čuđenjem nego s razumijevanjem.

Mi nismo “tijesni” kako naš narod voli reći, ali je očigledno da Srbi i Hrvati žele da nas pouče kakvi treba da budemo. Neke od ti pouka moramo usvojiti da bismo bili razumljivi.

Protubosanske, protubošnjačke, protumuslimanske najezde, slijeva i zdesna, mržnjom sumnjiče ovu našu duhovnu čistotu i krvavim tragom potire sve što smo svojim stopama dotakli i duhom opredmetili. Jer, mi nismo nikakav nebeski narod već zemaljski, ovozemaljski. Ove zemlje.

Uvijek bijasmo odmjereni, nenametljivi, prijazni, učtivi i obzirni i uvijek je to cijenjeno kao naša slabost, a ne kao širokogrudost našeg muslimanskog bića. Cijenjeni smo ne prema onome što jesmo i nudimo u suživotu s drugim, već prema mjeri, svojstvima i moralu cjenitelja. To nažalost, nije nikakva utjeha. Zlo ne traži pohvalu već napitak suludog zanosa.

Prihvaćali smo sve ljepote koje su nam nuđene, vjerovali u bajke koje su nam namjenski pričane, praštali zloću i ružnoću koje su nam činjene, pružali čiste ruke u “daleku budućnost”… Sve je to bila smišljena laž i mukla podvala. Sve nam se to sada cinično hihoće u okrvavljeno lice, ne bez manijakalnog zločinačkog užitka.

Zaprečavanje vlastite odbrane narodu i podržavanjem svojevrsnog krstaškog rata protiv nas, Zapad je učinio zloslutan presedan. Velike sile i Savjet sigurnosti objektivno su saučesnici ovog genocida. Time ovo neće biti posljednji evropski mrak.

Poslije zlodjela nad nama, poslije upečatljivih doživljaja tih zlodjela, niko na svijetu nije nevin. Nema ni jedne naše smrti koja nije s nekim podijeljena. Količina naše nevine krvi dostojna je pomjeranja ustaljenih pojmova o vremenu u kojem se ovaj svijet nalazi.

Ono što se događa u Ženevi – to je prisila. I trojna podjela Bosne i Hercegovine je komšijska i međunarodna prisila. To je, konačno, gruba realnost kojoj se moramo što prije priviknuti, mimo svoje volje i zato s manje emocija i s više razboritosti. Način razrješenja bosanskohercegovačke sadašnjosti – uz međunarodno posredovanje, ostat će upisano u noviju svjetsku povijest kao najveća politička i vojnička nemoralnost i nepravda: dvojica agresora – pozvani su da odlučuju o sudbini žrtve! Međutim, to nam nije nikakva utjeha. Politika ne poznaje termine – moral, pravda, humanost i obzirnost. Na nama je da ovu krvavu realnost predočimo novim domaćim i evropskim generacijama kao gorku pouku i čistu optužbu. Zločini ne mogu ostati neobilježeni, zločinci nekažnjeni, jer je to protivno samoj prirodi i protivno svim svetim knjigama koje su narode izvele iz barbarstva.

Sad smo ovdje gdje smo i tamo gdje nismo. Sa žrtvama, svježim nišanima, zgarištima, porušenim spomenicima, spaljenim bibliotekama, silovanim majkama i sestrama, s boli. Ovo zlo nećemo nikada zaboraviti. Ovo zlo prema našem narodu i našoj zemlji tako je oblikovano i tako ekspresivno da će se njime baviti ova civilizacija kao zastrašujućim uzrokom čija naučna i umjetnička obrada može donijeti Čovječanstvu onoliko iskustvene koristi koliko je nama donijela štete.

Sada moramo više raditi. Biti neumoljivi prema svojim grješkama i više raditi. I biti vlastita mjera stvari, u mjeri koja je potrebna za normalan život.

U ovome bolnom trenutku sahrane iluzija nemojte histerizirati, nemojte lamentirati jedni drugima i nemojte jedni drugim uvećavati nesreće i nametati krivnje.

Ovaj Sabor nije sazvan da bilo šta opravda ili poteže bilo čiju odgovornost ili da bilo koga liši odgovornosti. Ovo nije trenutak svođenja računa. Nikakvim optužbama i protuoptužbama nećemo sebi moći pomoći. Možemo samo odmoći. Ne kažem da to svođenje računa nećemo učiniti – temeljito i smireno, svestrano i sistematski da bismo se očistili od zabluda, gluposti, neefikasnosti i primitivizma, da bismo bili efikasniji u mjeri koju nameće život. Ako i dođe do prestanka rata, on će se nastaviti na brojne drukčije načine, novim perfidijama, lažima, podvalama i novim vidovima neprijateljstva. Nažalost, susjedi se ne biraju i valja biti realan. Mi nećemo posezati za oblicima zla koji nam se nudi i nećemo projicirati zlo nikakvim svođenjem na ukupnost bilo koje nacije i bilo čije vjere. Naši susjedi opsjednuti su isključivošću i s toga bih volio da se u njima razvijaju svojstva sličnija našima, nego njihova u nama. Hoću reći, ako ne bi bilo Bošnjaka-Muslimana, Srbi i Hrvati dobili bi susjede kakve zaslužuju. Ovako, mi smo tu i nema te sile koja može uništiti naš narod ni u ratnim ni u poluratnim ni u polumirnodopskim uslovima.

Bez obzira kakvo bilo državnopravno uređenje Bosne i Hercegovine i bez obzira kakva bila mogućnost razgraničenja u njenim sadašnjim granicama, mi Bošnjaci smatramo to rješenje nametnutim silom i privremenim, dajući nadu budućim generacijama da će očuvati i razvijati svijest o tome da je svaka naša podjela protivna interesima svih naroda Bosne i Hercegovine.

Svim građanima Bosne i Hercegovine čestitamo 25. novembar Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

U nedjelju 25. 11.2018. navršava se  75 godina od kako su postavljeni moderni temelji državnosti Bosne i Hercegovine, te se ovaj dan  slavi kao Dan državnosti BiH.

Taj datum, 25. novembar, jedan je od najvažnijih datuma u historiji naše zemlje. 25.11.1943.g. godine, održano je prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) u Mrkonjić-Gradu na kojem je donesena odluka o obnovi državnosti BiH,potvrđene su njene historijske granice, a BiH je postala jedna od šest ravnopravnih republika u tadašnjoj Jugoslaviji.

Zasjedanje ZAVNOBiH-a, kojem su prisustvovali istaknuti predstavnici Srba, Hrvata, Bošnjaka i nacionalnih manjina, definiralo je BiH kao jedinstvenu i nedjeljivu državu u kojoj će svi narodi imati ista prava, odnosno daBiH neće biti "ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska", zbratimljena zajednica svih njenih naroda.

Zaključci sa zasjedanja ZAVNOBiH-a potvrđeni su i nekoliko dana kasnije na Prvom zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) u Jajcu, a nakon oslobođenja 1945. godine, Bosna i Hercegovina je dobila grb i zastavu, koji su bili njeni simboli svedo 1992. godine.

Referendumom za nezavisnost održanom od 28. februara do 1. marta 1992. godine u skladu sa standardima međunarodne zajednice,BiH je obnovila svoju nezavisnost,a od 20. maja 1992.g. postala je ravnopravnom članicom UN-a.

Tuzla, ali i drugi gradovi u BiH prisjećaju se najtežeg zločina nad civilima u ovom gradu, kobnog 25. maja 1995. godine.
Granata sa srpskih položaja sa planine Ozren ispaljena je u 20:55 sati, a pala je u centar grada, glavno šetalište i okupljalište omladine. Ubijena je 71 osoba, a ranjeno ih je blizu 200. Prosjek dobi poginulih građana bila je 21 godina, a najmlađa žrtva bio je dvoipogodišnji Sandro Kalesić.

Sudbina kao da se poigrala simbolikom. U bivšoj Jugoslaviji 25. maj je obilježavan kao Dan mladosti, da bi se nekoliko mjeseci prije okončanja ratnih sukoba dogodio jedan od najtežih zločina nad civilima kada je stradala tuzlanska mladost.

Za masakr na Tuzlanskoj kapiji pravosnažno je na 20 godina osuđen general bivše Vojske Republike Srpske (VRS) Novak Đukić.

Đukić je proglašen krivim da je kao komandant Taktičke grupe Ozren (VRS) 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira grad Tuzlu, a u junu 2014. godine je osuđen na 20 godina zatvora.

On se nije odazvao izvršenju kazne pod izgovorom da se nalazi na liječenju u Srbiji. Iako je za njim raspisana potjernica, on trenutno ne može biti izručen BiH jer ima srbijansko državljanstvo.

Izvor: Klix.ba

U zgradi BZK "Preporod" BiH u Sarajevu je održana konstituirajuća sjednica Matičnog odbor BZK "Preporod" BiH kojom je predsjedavao novoizabrani predsjednik društva prof. dr Sanjin Kodrić.

Matični odbor čine lica iz javnog društveno kulturnog života BiH i svi predsjednici općinskih društava BZK "Preporod".

Na dnevnom redu održane sjednice raspravljana su pitanja o:

• finansijskom stanju i djelovanju BZK "Preporod" BiH
• finansijskom stanju, radu i djelovanju općinskih/gradskih i regionalnih odbora BZK "Preporod"
• pitanje uvođenja članarine za članove matičnog odbora i pitanje animiranja članstva u BZK "Preporod"

O finansijskom stanju u BZK Preporod BiH govorio je predsjednik Sanjin Kodrić koji je istakao da pojedina općinska društva imaju velikih dugovanja prema dobavljačima, te da je u narednom periodu zadatak sanacija tih dugova i sanacija finansijskog stanja u samom društvu BZK "Preporod" BiH.

Pojedini predsjednici općinskih društava su istakli da u svojim lokalnim zajednicama nemaju odgovarajuću potporu lokalnih vlasti i da se finanisranje odvija kroz pisanje raznih projekata.

Predsjednik općinskog društva BZK "Preporod" Srebrenik Razim Slanjankić je istakao da je ovo društvo podnijelo zahtjev za uvrštavanje društva u budžet Općine Srebrenik za 2019. ali to predlagač budžeta nije prihvatio, bez obrazloženja.

Predsjednik općinskog društva BZK "Preporod" je dalje istakao da se redovno finansiranje društva odvija preko Ministarstva kulture TK u iznosu od 1.300,00 KM na godišnjem nivou, što nije dovoljno za podmirivanje administrativnih i materijalnih obaveza društva. Dalje je istakao da se društvo finansira sa jednim ili dva projekta iz oblasti kulture i da je sve to što se tiče finansijskog stanja. Predsjednik općinskog društva BZK "Preporod" Srebrenik Razim Slanjankić je predložio da se BZK "Preporod" BiH u Sarajevu informiše o podnesenim projektima iz oblasti kulture općinskih društava prema raznim institucijama koje objavljuju javne pozive, a da BZK "Preporod" BiH u Sarajevu u komunikaciji s tim institucijama traži prioritet za odobravanje projekata općinskih društava.

Po pitanju uvođenja članarine zaključeno je da svi članovi matičnog odbora izdvajaju određena sredstva za finansiranje interventnih troškova BZK "Preporod" BiH.

U nastavku sjednice predsjednik Kodrić je najavio nekoliko aktivnosti koje se pored ostalog odnose na:

• Saradnju unutar međunarodne mreže "Preporoda"
• Saradnju s drugim krovnim bošnjačkim organizacijama i ustanovama,
• Saradnju s drugim nacionalni kulturnim društvima i dr.

Predsjednik Kodrić je informisao i o realizaciji tekućih projekata poput :

• Edicija Bošnjačka književnost u 100 knjiga
• Izdavanje "Godišnjaka"
• Nagrada Alija Isaković
• Konkurs za bizbor nauspješnijih literarnih i kikovnih radova učenika osnovnih škola i dr.

te o obilježavanju važnih godišnjica u 2019.g. i organizaciji prigodnih naučnih skupova i kulturnih događaja:

• Obilježavanje 830 .godišnjice Povelje Kulina bana , 245. godina od prvog objavljivanja balade Hasanaginica,
• godišnjice smrti Edhema Mulabdića,
• Ćamila Sijarića i dr.

Pored ostalog je zaključeno i da sva općinska društva izvijeste BZK "Preporod" BiH o svojoj finansijskoj situaciji.

U opkoljenom Sarajevu 27. i 28. septembra 1993. godine je održan Prvi bošnjački sabor na kojem je učestvovalo 377 delegata. Imao je samo jednu tačku dnevnog reda: razmatranje mirovnog plana i sagledavanja eventualnih posljedica prihvatanja Ženevskog mirovnog sporazuma, te konačno izjašnjavanje o njemu.

Međutim na saboru su donesene i odluke o vraćanju starog naziva Bošnjak za muslimanski narod, koji živi u Bosni i Hercegovini i vraćanje u upotrebu naziva bosanski jezik.

Ženevski mirovni sporazum je predviđao stvaranje tri etnički zasnovane republike i međunarodno legalizirao mogućnost podjele BiH.

Čula su se različita mišljenja na saboru, ali se došlo do zaključka da nema govora o stvaranju minijaturne muslimanske države. Za mirovni plan koji je predviđao podjelu BiH na tri etničke države glasao je manji broj sabornika dok je kvalificirana većina glasala za mir, ali pod uvjetom da se oslobode sve teritorije na kojima su prije rata živjeli Bošnjaci, što je u suštini značilo zaštitu cjelovite BiH. Dalji tok događaja potvrđuje da te noći između 27. i 28. oktobra 1993. nije izvršena podjela Bosne i Hercegovine. Sačuvano je multietničko Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, sačuvana je Skupština RBiH”.

Podsjetimo, na popisu stanovništva koje je obavljeno u Bosni i Hercegovini 2013. godine, 50,1 posto građana BiH se izjasnilo da su Bošnjaci, njih 53 posto da im je maternji jezik bosanski, čime su se Bošnjaci kao autohtoni stari evropski narod vratili na listu evropskih naroda nakon više decenijskog negiranja i omalovažavanja.

U povodu obilježavanja Dana Bošnjaka, predsjednik BZK “Preporod” u BiH prof. dr Sanjin Kodrić je napisao:

“Tek od druge polovine šezdesetih i početka sedamdesetih godina 20. st. kod Bošnjaka se, u nešto drugačijim društveno-političkim i ideološkim okolnostima, dešava svojevrsni narodni preporod – preporod njihove identitetske samosvijesti, koji će korespondirati i s promjenama položaja Bosne i Hercegovine u nekadašnjoj jugoslavenskoj federaciji, a koji će kao važne etape imati najprije priznavanje religijskog kao etničkog, a potom i nacionalnog imena Musliman, da bi svoj vrhunac ovaj proces doživio upravo na Prvom bošnjačkom saboru. Stoga, narodno ime Bošnjak, davnašnje po postanku i s korijenom u dalekom bosanskom srednjovjekovlju, nije izmišljeno nego je tek obnovljeno na Prvom bošnjačkom saboru, baš kao što nije izmišljen ni jednako star naziv bosanski jezik ili bilo koji drugi stvarni marker identiteta i kulture Bošnjaka. Naprosto, na Prvom bošnjačkom saboru Bošnjaci su konačno prekinuli desetljeća nametnute im kolektivne identitetske amnezije i ostvarili svoje prirodno pravo na svoje stvarno ime, kao i svaki drugi narod, sve to u namjeri da isključivo definiraju sebe, bez ikakve zle misli o drugom, posebno ne o onima s kojima dijele stoljeća života u njihovoj zajedničkoj domovini.

Prvi bošnjački sabor održan je u ratnom, opkoljenom Sarajevu, u uvjetima Agresije na državu Bosnu i Hercegovinu i borbe za goli opstanak. Pa ipak, bio je to trenutak slobode, jedan od najvećih u novijoj historiji Bošnjaka. U toj neraskidivoj isprepletenosti strahote stradanja i uzvišenosti oslobađanja simbolički se sažima dugo i teško bošnjačko vraćanje svojem imenu, vraćanje sebi.”

JU Centar za kulturu i informisanje Srebrenik, dana 04.10.2022, bila je domaćin programa “Izložba i promocija publikacije Hašim deset godina poslije”, a povodom obilježavanja desete godišnjice od smrti Dr. Hašima Muharemovića – velikana saza i sevdaha.

Program je otvorio direktor Centra Mirza Ibrišimović, a o značaju umjetničkog djela Dr Hašima Muharemovića govorili su: Razim Slanjankić, predsjednik BZK Preporod Srebrenik, Sadil Mehmedović profesor bos. jezika i prof dr. Izudin Kešetović. U umjetničkom dijelu programa nastupio je sazlija Ahmet Hogić.

Ovaj kulturni događaj dio je manifestacije “Dani evropskog naslijeđa” koje Ministarstvo za kulturu, sport i mlade Tuzlanskog kantona zajedno sa osam institucija kulture iz TK obilježava manifestacijom “Bosanski saz, kao dio evropskog naslijeđa”. Dani Evropskog naslijeđa obilježeni brojnim programima u nekoliko lokalnih zajednica u TK u protekle dvije sedmice, a trajat će sve do 6.oktobra.

“Dani evropskog naslijeđa” i počeli su okrugli stolom u BKC TK na kojem se govorilo o liku i djelu istaknutog sazlije dr. Hašima Muharemovića. Eminentni stručnjaci iz akademske zajednice, ustanova kulture, medija i drugih oblasti, govorili su o djelu doajena bosanske sevdalinke i bosanskog saza dr. Hašimu Muharemovića, koji je kao umjetnik, muzičar sazlija i pjevač ostavio dubok trag u očuvanju tradicije saza i sevdalinki. Jedan od najboljih balkanskih sazlija i poznavalaca sevdalinke. Autor je mnogobrojnih pjesama, među ostalima i čuvene “Sa Gradačca, bijele kule”, koju mnogi smatraju narodnom pjesmom i po kojoj ćemo ga uvijek pamtiti, kao i „Srebrenika nema do Travnika“ i brojnih drugih. Mnogima je bio uzor i učitelj u sazu.

U okviru “Dana Povelje Srebrenik 2025” i obilježavanja 20. februara dana „Bošnjačke zajednice kulture“ u Srebreniku je dana 19.02. 2025, upriličen “Ep o Zmaju” – jedinstvena dramska izvedba u stihovima koja oživljava historijski trenutak pobune u Bosni na čelu sa Husein-kapetanom Gradaščevićem, poznatim kao Zmaj od Bosne.

U glavnim ulogama nastupili su istaknuti glumci: Irfan Kasumović kao Mula Mestvica, hroničar događaja i Mirza Mujagić kao Husein-kapetan Gradaščević.

Scenografiju potpisuje Suad Avdagić, čiji je vizualni doprinos dodatno obogatio doživljaj ove historijske priče.

Tekst dramske izvedbe prema knjigi „Ep o Zmaju“ autora Razima Slanjankića.

“Ep o Zmaju” donosi poetski prikaz ključnih trenutaka bosanske historije, fokusirajući se na ličnost Husein-kapetana Gradaščevića i njegovu borbu za autonomiju Bosne u okviru Osmanskog carstva tokom 19. vijeka. Kroz stihove i scensku igru, publika je bila u prilici da doživi atmosferu tog vremena, razumije motive pobune i osjeti strasti koje su pokretale bosanske junake.
Ova predstava oživljava značajan dio naše prošlosti, ali i postavlja univerzalna pitanja o slobodi, časti i borbi za pravdu, koja su i danas itekako relevantna.

Organizator ovog događaja je Bošnjačka zajednica kulture - gradsko društvo Srebrenik.

Ep o Zmaju - odlomak
Rođenje

Na kuli bijeloj zelen bajrak se vije,
prolama se ezan s vitke munare.
Na čardaku Gradačac kapetana
majka rodi sina velikana.

Gruhnuše topovi s bedema kule,
zakliktaše sokolovi sivi,
zurle zasviraše, bubnjari
u talambase udariše.

Osman kapetan Gradačca
sedam dana na čardaku
slavi rođenje sina svoga,
Huseina - budućeg kapetana,
bosanskog vezira.

U povodu godišnjice smrti velikog bh glumca Zaima Muzaferije najavljujemo 14. po redu manifestaciju Dani Zaima Muzaferije koja se održava u Visokom od 22 do 25. novembra 2017.

Zaim Muzaferija : "Najbolja gluma je kad ne glumiš ništa"

Zaim Muzaferija je rođen u Visokom 1923. a umro je 2003. godine.

Svoj glumački rad počeo je još kao šaptač u gimnaziji. Kasnije se opredijelio za režiju i režirao pozorišne komade u Amaterskom pozorištu u Visokom.
Prvu profesionalnu ulogu imao je u filmu Veljka Bulajića “Uzavreli grad” 1961. godine, za koju je dobio specijalnu nagradu filmskog festivala u Puli.

U 60 godina dugoj karijeri glumio je u stotinu filmova, a jedini koje bi uvijek rado pogledao bili su “Žena s krajolikom” Ivice Matića i “Ovo malo duše” Ademira Kenovića.

Jedan od najupečatljivijih monologa iz “Ovo malo duše” je onaj kada govori kako je Bog mislio čovjeku dati da živi hiljadu godina, ali ga je žena navratila da diraju zabranjene jabuke.

U svojoj karijeri je imao najviše epizodnih uloga, ali su one često bivale zapamćenije nego one glavne. Ostao je poznat po likovima blage naravi, a posljednju ulogu u filmu imao je u “Savršenom krugu”.

U svom posljednjem intervjuu rekao je: “Moj krug se zatvara”. Umro je usvom domu u Visokom, 5. novembra 2003. godine.

Program 14. manifestacije Dani Zaima Muzaferije

Srijeda, 22. novembar

18.00 - Prijem i otvaranje manifestacije - Zavičajni muzej Visoko:

• Otvaranje manifestacije, obraćanje organizatora, promotora, posebnih gostiju, autora;
• Promocija kataloga Tragovi s prošlogodišnje manifestacije;
• Izložba izabranih slika Ismeta Mujezinovića i promocija kataloga (izložba traje do 3. 12. 2017.);

20.00 - Koncert AT Trio, jazz orkestar Sarajevo - Galerija LIKUM 76;

Četvrtak, 23. novembar

19.00 -Nesporazum, predstava Teatra Total Visoko, po tekstu Alberta Camusa, premijera - Gradsko kino Visoko;

Petak, 24. novembra

19.00 -Scream for me, Sarajevo, film Tarika Hodžića - Gradsko kino Visoko;

Subota, 25. novembra

11.00 - Crtani film za djecu iz osnovnih škola - Gradsko kino Visoko;

19.00 -Ljubavi Džordža Vašingtona,predstava Pozorišta "Bora Stanković" iz Vranja, po tekstu Mire Gavrana - Gradsko kino Visoko;

21.00 - After party - Galerija LIKUM 76;

U povodu godišnjice smrti (19.10.) Alije Izetbegovića prvog predsjednika predsjedništva samostalne Republike BiH donosimo intervju sa Danijelom Serwerom uglednim američkim ekspertom za Balkan i bivšim diplomatom.

Daniel Serwer, ugledni američki ekspert za Balkan i profesor na američkom John Hopkings univerzitetu je, za švedski list “Axxess”, izjavio da je prvi predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović bio prisiljen na prihvatanje Dejtonski mirovni sporazum 1995. godine, ... pritom kazavši da je to "mir, ali ne i pravedan mir".

"Alija Izetbegović je u Dejtonu morao pirhvatiti entitet Republiku Srpsku, koji bi se prostirao na pola teritorije BiH, u zamjenu za obećanje da će se sve izbjeglice i raseljeni moći vratiti svojim domovima. No, on je bio svjestan da će to biti teško provodivo u entitetu koji sebe naziva 'srpskim'. Izraz koji bi najbolje mogao opisati tu situaciju je: Od sigurne pobjede, Muslimani su dobili poraz, ili u najboljem slučaju 'neriješen rezultat'", rekao je Serwer.

Ovaj poznati američki profesor tvrdi da je Izetbegović prihvatio Dejton samo zato što je bio dobar prijatelj i saveznik s Amerikancima.

"Amerika je bila njegov bliski saveznik, ali i šef i diplomatska podrška tokom cijelog rata. Nije imao izbora. Izetbegović je mislio da bi Washington mogao presjeći dotok novca iz arapskih zemalja Bošnjacima, ako ne prihvati Dejton. Holbrooke je, također, Izetbegoviću kazao da je srpski otpor ojačao i da će srpske snage ponovo napasti muslimane. Nakon što su Tuđman i Milošević pristali na Dejton, Izetbegović je morao učiniti isto", tvrdi Serwer.

Istakao je da je Dejtonski sporazum samo produžio neslaganja i mržnju među bh. narodima kao što je bilo i tokom rata.

"Iako je Dejtonski sporazum trebao donijeti okončanje rata koji je u BiH trajao od 1992. do 1995. godine, stanje koje sada imamo u Bosni je karikatura ratne Bosne. Srbi su u konstantnoj svađi s Bošnjacima, dok Hrvati koaliraju s obje strane, u zavinosti od ponuđenih pogodnosti", rekao je ovaj eminentni američki profesor.
On smatra da strane diplomate koje su pokušale pomiriti zaraćene strane u BiH nisu dobro shvatile cijelo stanje na terenu i odnos snaga u bosanskom ratu.

"Priča o Dejtonu je trebala biti jedna snažna poruka, ali je postala zabluda. Nikada nije donio mir u Bosnu kakav sam ja priželjkivao tokom pregovora u Dejtonu. Shvatio sam da su strane diplomate tokom pregovora išle u pogrešnom smjeru, jer nisu shvatili pravo stanje rata u Bosni", kazao je Serwer.

Tvrdi da je Slobodan Milošević u Dejtonu iznudio najbolji mogući sporazum za Srbe u BiH "koji su pred kraj rata bili u defanzivi i pred mogućim vojnim i političkim porazom".

"Miloševića na pristanak na sporazum nije natjeralo NATO bombardiranje, nego strah od gubitka vlastite moći. Bio je lukav i pretvarao se da se odupire mirovnom sporazumu sve do posljednjeg trenutka, te je na kraju i dobio vrlo povoljan dogovor za Republiku Srpsku. Dobio je 49 posto teritorija BiH dok su se snage u Federaciji morale povući s određenih dijelova onih 66 posto, koliko su kontrolisale prije postizanja mira u Dejtonu. Štaviše, Milošević je vrlo dobro znao da je sporazumom međunarodna zajednica prihvatila RS kao jednu političku realnost”, istakao je američki profesor.
On također, tvrdi da su i bosanski Hrvati sporazumom iz Dejtona ostvarili vrlo značajnu političku i stratešku pobjedu.

"Hrvati u BiH su dobili dobar kolač u Dejtonu, jer su tim sporazumom dobili pola Federacije i jednu trećinu vlade u Sarajevu, iako ih u cijeloj državi ima samo 17 posto. Ali, osnivanje trećeg entiteta kojeg traže bh. Hrvati nije dobra ideja. To bi direktno vodilo formiranju izoliranog i radikaliziranog muslimanskog entiteta u srednjoj Bosni", smatra Serwer.

Iako mnogi misle suprotno, Serwer smatra da Dejtonski sporazum nije pobjeda američke vanjske politike na Balkanu.

"Dejton nije nikakav trijumf američke diplomatije u svijetu, nego je dobra lekcija zašto neko ne bi trebao biti najbolji prijatelj Amerike. Ako ste dobar prijatelj onda morate učiniti ono što prijatelj od vas traži", mišljenja je profesor na američkom John Hopkings univerzitetu.

Naglasio je da je i sama međunarodna zajednica podijeljena oko strana u BiH i da im ne nude zajedničku budućnost i održivu zemlju.

"Međunarodna zajednica u BiH je karikatura svojih prethodnika. Amerikanci su bliži Bošnjacima i jačanju centralne vlade u Sarajevu. Rusi podržavaju Srbe i maksimalnu autonomiju RS-a. Evropljani još nemaju zajednički stav i misle da će članstvo balkanskih zemalja u Uniji riješiti sve probleme na Balkanu", kazao je Serwer, uz tvrdnju da je Dejtonski sporazum kreirao ambijent za vođenje etničke politike koja dijeli umjesto da spaja narode u BiH.

"Dejton je kreirao ustav koji previše zagovara jačanje etničkog identiteta, a koji određuje sveukupnu bh. politiku. To je donijelo i polarizaciju bh. političke scene po etničkim linijama. Također, Dejtonom je kodificiran pravni poredak koji se teško može mijenjati, ali i donesen trajni ustav, onako kako su Amerikanci insistirali", rekao je Serwer, naglasivši da svi oni koji u Dejtonskom sporazumu vide uspjeh zaboravljaju da je njegova provedba problematična i da je Sporazum skoro pred kapitulacijom.

Alija Izetbegović (Bosanski Šamac, 8. augusta 1925. - Sarajevo, 19. oktobra 2003.), političar i prvi predsjednik samostalne Republike Bosne i Hercegovine.
Nakon prvih višepartijskih skupštinskih izbora u Bosni i Hercegovini 1990. godine izabran je za predsjednika Republike Bosne i Hercegovine kao predstavnik Stranke demokratske akcije iz redova bošnjačkog naroda, do 1992. godine. Od 1992. do 2000. godine bio je predsjednik sedmočlanog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Kao predsjednik Republike Bosne i Hercegovine proglasio je, nakon referenduma o nezavisnosti 1992. godine, nezavisnost i otcjepljenje od Jugoslavije.

Politička karijera
Nakon odslužene kazne, Izetbegović završava studije na Pravnom fakultetu u Sarajevu i radi kao pravni savjetnik za više jugoslovenskih firmi. 1970. godine, piše Islamsku deklaraciju - opću raspravu o politici i islamu. Upravo ta studija, napisana šezdesetih godina prošlog stoljeća, bit će često uzimana kao dokaz o Izetbegovićevoj političkoj naklonjenosti islamskom fundamentalizmu. Islamska deklaracija biva zabranjena u Jugoslaviji i moguće ju je bilo nabaviti samo ilegalnim putem. Do 1980. godine. godina kada izlazi njegova druga knjiga Islam između Istoka i Zapada, Islamska deklaracija je u Jugoslaviji skoro nepoznata. U drugoj knjizi pokušava definirati položaj bosanskih Muslimana, islama, među ostalim idejama, te razlike između evropske i islamske kulture. Zbog Islamske deklaracije, na političkom procesu 1983. godine, optužen je, zajedno sa dvanaest muslimanskih intelektualaca, za planiranje stvaranja islamske države i osuđen na 14 godina zatvora. Mada u knjizi se ne spominje niti Bosna i Hercegovina, niti Jugoslavija, Deklaracija je bila jedan od značajnih dokaza na sudu. Nakon političkih promjena u Jugoslaviji, izlazi na slobodu nakon pet godina 1988. godine. Tokom ovoga vremena, njegovi spisi Bilješke iz zatvora: 1983-88, bivaju uspješno proturene izvan zatvora i kasnije objavljene. Pisane od Izetbegovića dok je bio zatvoren, Bilješke iz zatvora: 1983-88. su analiza najmoćnijih evropskih ideologija 20. vijeka, uključujući tu komunizam, fašizam, kapitalizam i njihovu relaciju prema islamu.

1990. godine Izetbegović, sa Fikretom Abdićem, Adilom Zulfikarpašićom i još nekolicinom političara osniva Stranku demokratske akcije (SDA). Zbog tadašnjeg prijedloga zakona o zabrani političkih partija sa nacionalnim predznakom, SDA nema nacionalno definirani naziv, za razliku od druge dvije novoosnovane partije u Bosni i Hercegovini Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i Srpske demokratske stranke (SDS). Na izborima 1990. godine za skupštinu SR BiH izborima za člana sedmočlanog predsjedništva SR BiH, Stranka demokratske akcije osvaja 35,85 % i time najveći broj glasova. Prvo mjesto na predsjedničkim izborima osvaja Fikret Abdić, ali nakon internih diskusija u partiji, Abdić ustupa mjesto predsjednika predsjedništva SR BiH Izetbegoviću. Nakon otcjepljenja i proglašavanja samostalnosti Slovenije i Hrvatske od Jugoslavije 1991. godine, Izetbegović vidi mjesto Bosne i Hercegovine u ostatku Jugoslavije, u jednoj tzv. zdravoj federaciji, koja bi političkom reorganizacijom, naslijedila bivšu državu. Sve do odluka nekoliko vlada evropskih država Evropske Unije 15. januara 1992. godine, o političkom priznanju Slovenije i Hrvatske, Izetbegović pokušava izbjeći kritiku velikosrpske politike prema Bosni i Hercegovini. Politički nespretno ignorisanje sukoba i razaranja sela Ravna kod Trebinja, izjavom "...da to nije naš rat...", Predsjedništvo BiH pokušava izbjeći otvorene sukobe sa JNA i srpskim političarima iz tadašnjeg Predsjedništva Jugoslavije. Ratom u Sloveniji i Hrvatskoj, te jačanjem vojnih aktivnosti Jugoslavenske narodne armije (JNA) i na teritoriju Bosne i Hercegovine, dolazi do odluke o referendumu za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Na referendumu održanom 29. februara i 1.marta 1992. godine oko 90% Hrvata i Bošnjaka u općinama gdje je na izborima pobijedila stranka SDA ili HDZ, glasa za samostalnost, dok se u općinama gdje je nakon izbora 1990. godine pobijedila Srpska demokratska stranka ili Srpski pokret obnove (SPO), referendum bojkotuju.
Nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora 1996. godine, Izetbegović je izabran za člana a potom i za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Nakon deset godina obavljanja funkcije člana Predsjedništva BiH, iz zdravstvenih razloga, u oktobru 2000. godine podnio je ostavku na mjesto Predsjedništva BiH.

13.10.2017. U BKC Tuzla gostovala Amira Medunjanin savremena interpretatorka sevdalinke

Ekipa portala "Srebren ibrik" prisustvovala koncertu Amire Medunjanin u BKC Tuzla.

U prepunoj dvorani BKC Tuzla Amira Medunjanin sa svojim orkestrom se predstavila publici sa izvođenjem sevdalinke u modernim aranžmanima od kojh izdvajamao: "kradem ti  se u večeri", "moj dilbere", "zapjevala sojka ptica", te obradama makedonske narodne muzike. Amira Medunjanin je obraćajući se publici u Tuzli rekla, da je prošlo godinu i po dana od posljednjeg njenog nastupa u Tuzli, te je obećala da će idući susret zakazati veoma brzo, što je publika prihvatila sa oduševljenjem. Koncert je trajao sat i 45 minuta a publika je nekoliko numera pjevala zajedno sa solisticom, na čemu ova interpretatorka inače insistira.

Dana 04.11.2017. god. BZK “Preporod“ Srebrenik započeo dokumentarno istraživački projekat „SAZ U SJEVEROISTOČNOJ BOSNI“.

Projekat je podržalo Federalno ministarstvo kulture i sporta. Cilj projekta je terensko istraživanje savremenih baštinika saza, dokumentovanje u pisanoj i digitalnoj formi, te javna prezentacija rezultata projekta u obliku publicističkog zapisa kao i u formi dvd-a. Tim koji realizuje projekat za svoju prvu lokaciju je izabrao naselje Poljice u Općini Lukavac, gdje je u ambijentu planinarskog doma „Svatovac“ zabilježio nastup prvih učesnika. To su: Asim Muminović, Sulejman Šarić, Enes Imamović, Mustafa Murselović i Razim Slanjankić. Projekat se nastavlja dalje prema utvrđenom planu obilaska lokacija.

Autor i voditelj projekta Razim Slanjankić.

Povelja bana Kulina napisana je na današnji dan prije 830 godina. Gdje se nalazi original najznačajnijeg spomenika srednjovjekovne Bosne, a gdje njeni prijepisi, te kakvi su izgledi da Bosna povrati taj dokument, iznosi uvaženi historičar i profesor dr. Enver Imamović:

Povelja Kulina bana predstavlja najznačajniji spomenik kulturne prošlosti Bosne i Hercegovine. Riječ je o najstarijem sačuvanom diplomatskom dokumentu srednjovjekovne bosanske države, pa je za nju uobičajeno reći da je to rodni list bosanske državnosti. Pisana je dvojezično i dvama pismima. U originalnoj varijanti to je bosanski jezik i bosansko pismo (bosančica), u drugoj je isti tekst pisan latinicom i na latinskim jeziku. Izdao ju je 29. augusta 1189.godine, onovremeni vladar Bosne Kulin ban Dubrovniku, koji je bio najvažniji trgovački partner srednjovjekove Bosne.

Značaj Kulinove povelje s čisto naučnog gledišta za historiju Bosne je višestruk. Prvo, to je najstariji svjetovni spomenik na južnoslavenskom prostoru pisan bosanskom varijantom ćiriličnog pisma - bosančicom. Drugo, to je najstariji pravni akt na južnoslavenskom prostoru napisan na narodnom (slavenskom) jeziku, u varijanti bosanskog jezika.

Sadržaj povelje daje obilje dragocjenih podataka važnih za izučavanje političkih, privrednih i kulturnih prilika kakve su bile u Bosni prije više od 800 godina. Njome, naime, ban Kulin potvrđuje prijateljstvo Bosne naspram Dubrovnika, jamči njegovim trgovcima sigurno kretanje i trgovanje po njegovoj državi (vladaniju), oslobađa ih svih taksi, odnosno carine, što je bio rijedak slučaj u onovremenoj Evropi. To govori da je Bosna Kulinovog doba privredno bila dobro stojeća, jer se malo koja država odriče carinskih dažbina.

Njegovo jamstvo stranim trgovcima za njihovu sigurnost, kao i to da će im nadoknaditi svaku štetu u slučaju ako bi je pretrpjeli dok borave u njegovoj državi, govori da je onovremena Bosna bila sigurna zemlja, u kojoj je vladao red i zakon, i da je sve u njoj bilo pod kontrolom vlasti. To dalje govori da je Bosna u Kulinovo doba, prije 830 godina, bila samostalna država u kojoj je ban Kulin suvereno vladao. Kaže to sama povelja koja po formi i sadržaju predstavlja standardni međunarodni ugovor (akt), koji se sklapa između dvije samostalne države. S jedne strane to je Bosna, s druge Dubrovačka Republika.

Zanimljivo je da, unatoč, jasnog sadržaja povelje mnogi strani historičari, prvenstveno srpski i hrvatski, po pravilu pišu da je Bosna u Kulinovo doba bila pod tuđom (mađarskom) vlašću. Te tvrdnje su bez ikakve osnove jer u povelji sasvim jasno piše da ban Kulin jamči dubrovačkim trgovcima osobnu i materijalnu sigurnost: kire hode po moemu vladaniju“, to jest „koji se kreću po mojoj državi“, jer ono „vladanije“ na starobosanskom jeziku doslovno znači „država“. Takvo jamsto može dati samo onaj ko drži punu vlast u svojoj zemlji.

Starobosanski jezik

Tekst kojim je povelja pisana veoma je arhaičan pa nam je danas teško razumljiv. Ne treba čuditi jer svi govorni jezici kroz dugo razdoblje pretrpe velike promjene. U ovoj povelji je onaj jezik kakvim su naši preci govorili prije više od 800 godina pa ima riječi koje su danas sasvim izišle iz upotrebe, kao: vladanije = država; prav = ispravan, postojan; goj = mir; kire = koji; hode = hodaju, kreću se; od sele = od sada; godje = bilo; krjevati = kretati se, prolaziti; minuti = proći; zled = krivica, krivnja; razvje = osim, izuzev; kakore = kao itd.

U tekstu ima, međutim izraza koji su i danas u upotrebi, pa tako: «kto», «nikto» (u hrvatskom jeziku «tko» i «nitko»), u današnjem bosanskom značenju „ko“, „niko“. I danas se na selu čuje izraz «niktorović», u značenju «niko i ništa» (na primjer, kad se djevojka uda za nekoga čiji rod nije baš poznat žene za takvog znaju reći da je «niktorović».

Danas postoje tri verzije ove povelje. Teško je reći koja je od njih original, odnosno da li je to ijedan. S obzirom da je povelju izdao ban Kulin – onovremeni vladar Bosne, jasno je da je pisana na njegovom dvoru u Bosni. Tada su svakako napisana dva primjerka. Jedan je zadržan za dvorski arhiv a drugi je predat Dubrovčanima. Ovi su kasnije za svoje potrebe napravili još nekoliko prijepisa. To su vjerojatno oni primjerci koji su se do danas sačuvali.

Oba primjerka, jedan na bosanskom jeziku, drugi na latinskom, tretiraju se kao originali, iako im u nekim slučajevima tekst nije sasvim identičan. Ako se, na primjer, povelja izdavala drugoj državi ili osobi drugog jezika, tada se uz izvorni tekst pisao njegov prijevod. Takav je slučaj s ovom poveljom. Primjerak na bosanskom jeziku nije se sačuvao, ili možda nije još pronađen, dok su se sačuvala tri prijepisa.

Većina učenjaka, koji su se bavili ovim pitanjem, smatra da je original latiničnog primjerka onaj koji se danas čuva u Ruskoj Akademiji nauka i umjetnosti u San Petersburgu, dok su druga dva primjerka, njegovi prijepisi, nastali nešto kasnije, i danas nalaze se u Dubrovniku..
Pouzdano se zna da su se sva tri primjerka nalazila u Dubrovniku do 1832. godine. O tome, kada i na koji je način originalni primjerak nestao iz Dubrovnika i završio u Rusiji, ima više verzija. Svojevremeno je o tome pisao sam akter tih događaja, nekadašnji ruski konzul u Dubrovniku 1817. godine, Jeremija Gagić. Navodno, prolazeći jednog dana dubrovačkom tržnicom primijetio je u hrpi starog papira neki smotuljak za koji je odmah utvrdio da se radi o starom rukopisnom dokumentu, i to je, navodno, bila ova povelja. Tako je došla u njegov posjed, odnio je u Rusiju i predao je Ruskoj akademiji nauka, gdje se i danas nalazi.
U tu verziju dugo nije niko posumnjao dok se njome nisu malo dublje pozabavili historičari. Jedan od njih (Ljuba Stojanović), je utvrdio da je ruski konzul izmislio priču, pošto se original povelje još uvijek nalazio u Dubrovniku 1832. godine kao i dva njena prijepisa.

Te godine je, naime, po naredbi bečke vlade njen službenik Đorđe Nikolajević, inače pravoslavni svećenik, vršio popis starih dokumenata u Dubrovačkom arhivu, koji su trebali biti preneseni u Beč. Među popisanom građom bio je i originalni primjerak Kulinove povelje kao i njena dva prijepisa. To znači da ruski konzul nije nikako mogao doći u njen posjed 1817. godine, kako je on tvrdio, nego tek 1832. godine, i to uz pomoć Đorđa Nikolajevića. Samo se po sebi razumije da su u pitanju mutne radnje, što nije rijedak slučaj u svijetu kada je u pitanju sudbina spomenika velike i umjetničke vrijednosti.

Povratak Kulinove povelje u Bosnu

S obzirom da je to naš najpoznatiji i najvredniji spomenik nacionalne kulture, za njega smo svi emocionalno vezani. Zato se često čuje pitanje kakve su mogućnosti da ga Bosna povrati.

U svijetu je poznata praksa razmjene spomenika među zainteresiranim stranama. Naša zemlja posjeduje štošta što pripada i ruskoj i hrvatskoj kulturnoj baštini, s obzirom da se u tim zemljama nalaze tri postojeća primjerka povelje, što predstavlja osnovu za eventualnu trampu.

U slučaju potraživanja primjerka koji se nalazi u Rusiji, postavlja se pravno pitanje da li na nju ima više pravo Bosna i Hercegovina, koja je davne 1189. godinu izdala taj dokument, ili Dubrovnik, kome je izdata.

Državno-pravni nasljednik srednjovjekovne bosanske države je današnja Bosna i Hercegovina, a nasljednik Dubrovačke Republike, kojoj je Kulin izdao povelju, jeste današnja Republika Hrvatska. Po tome obje zemlje imaju pravnu podlogu da je traže za sebe.
Posmatrajući taj problem s historijskog gledišta, može se reći da Hrvatska ima veće pravo na nju. Ali, uzimajući u obzir činjenično stanje, odnosno okolnosti kakve su sada s njom, Bosna ima prednost. Pri tome se uzimaju u obzir slijedeće činjenice: povelja se već dugo ne nalazi u posjedu onoga kome je izdata (Dubrovniku), niti je njen sadražaj više pravno relevantan za tu stranu. Iz tih razloga Povelja se isključivo tretira kao kulturno-historijski spomenik, a po međunarodnim konvencijama, kada se spomenik te kategorije nađe u situaciji kakva je sada s Kulinovom poveljom, prioritet na nju ima zemlja njegovog nastanka.

O tome gdje je nastala i ko ju je izdao, kaže se u samoj povelji, i to na samom početku teksta: "Ja, ban bosanski Kulin, prisežem tebi kneže, Krvašu, i svim građanima dubrovačkim, pravi prijatelj biti vam, od sada dovjeka..."

Za očekivati je da, oko pregovora sa hrvatskom stranom oko povratka barem jednog primjerka od dva koji se čuvaju u Historijskom arhivu u Dubrovniku, ne bi bilo problema. Bosanska strana bi imala šta ponuditi hrvatskoj što pripada njihovoj kulturnoj baštini, što bi bilo korisno za obje strane. Isti je slučaj sa ruskom stranom jer Zemaljski muzej posjeduje dragocjena umjetnička djela i rukopise nastale u Rusiji, koji bi došli u obzir za razmjenu sa našu povelju.

U septembru 2017.g. navršilo se pet godina od smrti Dr Hašima Muharemovića(1937-2012).Tim povodom donosimo tekst u znak sjećanja na ovog velikana sevdalinke i saza.

U organizaciji Bošnjačke zajednice kulture ''Preporod'' iz Dubrovnika u Dubrovniku održana  „Smotra folklora i prijateljstva“

Gradonačelnik Dubrovnika sa gostima

Dana 12.11.2017. godine, u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture ''Preporod'' iz Dubrovnika, u hotelu Petka u Dubrovniku održana je „Smotra folklora i prijateljstva“, koja se organizuje jedanaestu godinu za redom, a kojom se nastoji ostvariti stalna veza Bošnjaka Dubrovnika sa tradicijom i kulturom svoje matične države BiH.

Na početku programa predstavljena je knjiga ''Krik do neba'' autora Kemala Tursunovića  Zmaja.  Na predstavljanju knjige uz autora su sudjelovali i prof. Ana Sofić, dr. sci. Nermin Tursić, književnik Maro Jerinić, i u ime izdavača BZK „Preporod“ Grada Dubrovnika Izet Spahović. Predstavnik općine Srebrenik Nermin Tursić je na promociji ove knjige pojasnio historijske konekcije Dubrovnika i Srebrenika, što je izazvalo posebnu pažnju slušalaca.

Nakon promocije knjige uslijedila je „Smotra folklora i prijateljstva“ u okviru koje su nastupili gosti iz BiH, Ansambl narodnih igara i pjesama Centra za kulturu Goražde, KUD ''Azot'' iz Vitkovića, VIS „Behar“ iz Goražda, Ženski Hor Centra za kulturu Goražde, KUD ''Blagaj'' iz Blagaja, BZK ''Preporod'' iz Zenice, KUD ''Karaula'' kod Travnika, te domaćini Mješoviti zbor ''Dubrovački Zumbuli'' iz Dubrovnika sa mnoštvom zanimljivih tačaka, koje mnogobrojne goste nisu ostavile ravnodušnim.

Prilikom obraćanja predsjednik BZK ''Preporod'' Izet Spahović se zahvalio svim učesnicima „Smotre folklora i prijateljstva“ kao i članovima delegacija gradova iz BiH, dodajući kako su Bošnjaci u Dubrovniku svojim srcima i mislima u stalnoj vezi sa svojom domovinom, jer to je neraskidiva veza koja se prenosi i na buduće generacije.

Riječi dobrodošlice u Grad Dubrovnik zaželio je gradonačelnik Mato Franković, dok su se u sklopu svečanosti obratili i gosti iz BiH, pomoćnik Ministra civilnih poslova BiH Suad Džafić, načelnik Općine Travnik Admir Hadžiemrić te savjetnik načelnika Općine Srebrenik Nermin Tursić, kao i glavni imam MIZ Dubrovnik Salkan ef. Herić.

U sklopu svečanosti dodijeljene su plakete za izuzetan doprinos u razvoju Bošnjačke zajednice kulture ''Preporod'' iz Dubrovnika, a među dobitnicma plakete bili su i načelnik Općine Srebrenik dr.sci. Nihad Omerović i savjetnik načelnika Općine Srebrenik dr.sci. Nermin Tursić, koji, kako je istaknuto na ovoj svečanosti, daju ogroman doprinos održavanju veza bošnjačke zajednice iz Dubrovnika sa Srebrenikom.

Manifestaciji su prisustvovali brojni prisutni a osim navedenih manifestaciji su prisustvovali predsjednik Gradskog vijeća Dubrovnika Marko Potrebica, univerzitetski profesori sa Univerziteta u Dubrovniku kao i druge visoke zvanice.

- Bajram komšija Muraleme - 

Dušan Dojčinović - Leskovac, Srbija

BAJRAM KOMŠIJA MURALEME
NEKA TI POSLIJE, POSNOG RAMAZANA,
KUĆA UVJEK BUDE, PUNA DJECE
NI PUSTA, NI SAMA.

NEKA TI SE ODŽAKOM, DIM KO’
BAJRAK VIJE
ŽELIM SVE NAJBOLJE,
ZA MOJE KOMŠIJE!!!

KAKO SE NEKAD, DO SAMOG PLAVA,
PO VAZDAN SLAVILI, I KLALI BRAVA
SA FINOM STREPNJOM,
ČEKALI BAJRAM
A SAD JE KO’ GUSINJE, I PLAV, PUST, I SAM
NO BOLJE DA OSTANE I PUSTO SELO
NO OBIČAJ DA SE ZATRE,
BAŠ ZA CELO.

OSTANI KOMŠIJA I TI ČESTIT I ZDRAV
NEK SE U TO IME, KOLJE, NAJVEĆI BRAV
I NEK SE OKUPE I DJECA SVA
ŠTO SU PO NJEMAČKOJ, RASUTA
PA NEK SE PRISJETE, KAKO JE
SLAVIO PLAV
KURBAN BAJRAM
NEKA TI JE ČESTIT, BLAGOSLOVEN
NEKA JE NEKA
NEK SE I SUNCE RADUJE, KO ZELENA RIJEKA
NEK BAJRAM., JE SRETAN NEK NE PADNE U
ZABORAV
KAD SLAVIO SE KURBAN BAJRAM, I PEKAO BRAV.

Djeca u Finskoj više neće učiti pisana slova što je opravdano potrebom zadržavanja koraka sa svijetom tehnologije.

Obrazovni sustav u Finskoj smatraju jednim od najboljih na svijetu, no inicijativa koja je ovih dana pokrenuta u toj sjevernoj europskoj državi mnogima se učinila vrlo neobičnim, pa i potencijalno opasnim eksperimentom.

Najavljeno je da finska djeca od iduće godine više neće učiti pisana, nego samo tiskana slova. Obrazloženo je to potrebom zadržavanja koraka sa svijetom digitalne tehnologije i interneta te boljeg formalnog i lakšeg neformalnog obrazovanja.

Vremena u kojem se u školama posebno podučavala i vještina lijepog pisanja, tzv. krasopis, davno su prošla, no definicija pismenosti podrazumijeva poznavanje čitanja i pisanja, ali i razumijevanja pročitanog.

„Iskreno – ova vijest me šokirala. To je još jedna u nizu inicijativa koje vode prema idiotizaciji čovjeka i njegovom pretvaranju u stroj koji opslužuje druge strojeve. Ljudi koji su tu inicijativu pokrenuli očigledno ne shvaćaju ništa o prirodi jezika i ne zanimaju se nimalo za prirodu čovjeka“, prva je reakcija književnika Dževada Karahasana na vijest iz Finske.

Karahasan je jedan od književnika koji je ostao vjeran olovci i papiru, pa svoja djela – bilo da se radi o pripovjednoj prozi, dramama ili esejima, a posebno „ono što mu je bitno“ – piše isključivo rukom.

„Sve to zavisi od odnosa prema tekstu, odnosno od prirode teksta koji pišem. Mogu direktno u mašinu, tj. u kompjuter napisati stručni rad, ali komad pripovjedne proze, drame, eseja koji mi je važan mogu pisati jedino rukom. Imajte na umu da mi formu možemo misliti samo tijelom, odnosno rukom“ Podsjeća i kako je „kultura počela pisanjem“, pa mu je finska inicijativa dokidanja pisanja „objava kraja kulture, kraja čovjeka kao duhovnog bića“.

Pismo doživljava evoluciju

Svakodnevna uvjeravanja sa studentima o slovima – pisanim ili tiskanim, velikim i malim – ima dr. sc. Ljudmil Spasov, redovni profesor na Katedri za makedonski i južnoslavenske jezike Filološkog fakulteta u Skoplju.
„Govore mi kako im je sve to previše ukrasno, sve više vremena im oduzima, a ja se pozivam na pravopis, jer tamo piše kako izgledaju pisana slova i kako se pišu“, kaže Spasov.
Svjestan je, kako navodi, da „pismo doživljava evoluciju i da je kaligrafija sada više umjestnost nego praksa“.
„Kaligrafska slova nekad su bila potrebna u povijesti kad su se ljudi služili slovima i pismima, kad su trebali spremati posebno pismo i poslati ga u neku administraciju, grofu ili feudalcu. Nekad je to bilo normalno, ali se vremenom ukinulo to lijepo pisanje. U praksi danas ljudi miješaju slova i služe se nekim srednjim rješenjima koja su im praktična. Ljude ipak treba upoznati s time, pogotovo mlade koji uče pisati“, navodi Spasov.
Korištenje pisanih slova, osim potrebe, smatra i umijećem, ali je i svjestan kako korištenje kompjutera i drugih pomoćnih sredstava često dovodi do toga da ljudi „u jednom trenutku zaborave pisati“. Ipak, raduje ga jedna pojava koja se vraća u živote ljudi.
„Svake godine od kolege iz Finske dobijam razglednicu za Novu godinu pisanu rukom. To smatram kao poseban znak pažnje. Osim nje, dobiješ još samo dvije-tri pisane rukom. Ranijih godina bila ih je hrpa. Danas se smatra posebnom gestom kad dobijete tako nešto, mnogo je rjeđe nego prije i sad je to kao ekskluziva“, ukazuje Spasov.

Opasnosti krivotvorenja

I psihologu grafologu Jovanu Krstiću, stalnom sudskom vještaku za grafologiju Ministarstva pravde Srbije, vijest iz Finske je – nevjerojatna. Priču usmjerava na neophodnost stavljanja potpisa na dokumente, ali i većom opasnosti od krivotvorenja.

„Čudi me da Finci tako nešto rade, jer kako će neko da potpiše neki dokument? Kao veštak grafolog mogu reći da štampan rukopis svako može da falsifikuje, lako može da se falsifikuje i potpis, jer nema pokazatelja od identifikacionog značaja koji imaju svoju težinu i na osnovu kojih se može doneti neko konkretno validno mišljenje da je taj potpis falsifikovan“, ukazuje Krstić.

Prema njegovom mišljenju, Finskoj slijede veliki problemi ako ne budu razmišljali o mogućnosti zloupotreba ukidanja pisanih slova. Osim toga, otvara se i problem postavljanja definicije pismenosti, odnosno tko su pismeni, a tko nepismeni ljudi.

„Naše javno mnenje nema jasnu predstavu o tome ko je pismen, a ko nepismen čovek. Pismena je ona osoba koja zna da pročita tekst i da ga interpretira. Onaj ko to ne zna je nepismen. Danas imate priučene ljude koji nijedan dan nisu išli u školu, ali ih je neko naučio da se potpišu. Naravno da oni nisu pismeni. Oni samo znaju da se potpišu, ali nisu pismeni“, ukazuje Krstić.

Himna ruci

Na kraju, ukazujući na nužnost pisanja rukom književnik Karahasan dodaje i kako je još Miroslav Krleža u svojoj drami „Aretej“ ispisao „jednu čudesnu himnu ruci“.

„Mi rukom, čovječe, mislimo. Mi rukom osjećamo. Ne možete mi oduzimati ruku, pogotovo ne možete misliti formu bez ruke“, slikovit je Karahasan.
I prema njegovom mišljenju, čovjek nije pismen ako ne zna pisati rukom. Zato mu je finska inicijativa „imbecilna, opaka i opasna“, ujedno i „još jedan korak u preseljenju svih ljudskih sposobnosti u strojeve kojima je čovjek okružen“.

Priča i kako se, svojevremeno, šalio sa studentima, nagovarajući ih da „uče neki zanat kako bi naučili misliti rukom i kako bi počeli poštovati logiku materijala“.
„Govorio sam u šali: Kad pišem, glava mi služi samo zato da redak ne ode krivo, jer mislim rukom. Mislim u napetom odnosu između ruke, naliv pera i teke u koju upisujem tekst“, zaključuje Karahasan.

Pamćenje prepustili strojevima

Književnik Dževad Karahasan svjestan je da „boravimo u svijetu materijalnih činjenica, ali i duhovno živimo u jeziku“.

„Jezik čuva pamćenje zajednice, jezik je ambijent u kojem se zajednica konstituira, jezik je ono po čemu nužno jesmo socijalna bića, jezik nas osuđuje na drugog i na komunikaciju s njim“, navodi.

„Svoje pamćenje prepustili smo mobitelima i kompjuterima. Sposobnost i potrebu da govorimo prepustili smo mobitelima na kojima šaljemo nekakve pseudoporuke u kojima više nema riječi, nego samo kratice. Sve to nužno vodi do pretvaranja ljudi u idiote, a podsjećam na to da je svaki Helen Ilijadu i Odiseju znao napamet. Mnogi danas ne znaju ni svoj telefonski broj napamet ili nisu sposobni upamtiti tri rečenice“, upozorava Karahasan.

Izvor: Al Jazeera

U programu TVTK u nedjelju 22.07.2018. u 20.00 emisija o Srebreniku - "Volim ovo mjesto."

U emisiji pored ostalih učestvuju i sazlije pri BZK "Preporod" Osman Suljkanović i Ahmet Hogić, kao i sekcija za svirale i bubanj.

O radu BZK Preporod govori Razim Slanjankić, predsjednik društva.

Emisija je snimljena 01.07.2018. u ambijentu motela Orion Ormanica i govori o turističkim, kulturnim i privrednim potencijalima Općine Srebrenik.

Nedjelja, 22.07.2018. 20 sati, RTVTK.

Tragedija Palestine je konstanta već 70 godina. To je ona vrsta povijesne tragedije zbog koje se svaki misleći čovjek, sa osjećajem humanosti, zapita: Zar svijet ima pravo govoriti o svojoj humanosti nakon takvog stradanja cijelog jednog naroda; kakvog smisla ima bilo koja umjetnost, osim onih koje nastaju na motivima užasa?!

Arapska književna tradicija nikada nije imala ep jer u „epska vremena“ (kao ni danas) nije osvojila ideju totaliteta koji je nužni uslov epa, ali tragedija Palestine mogla bi osvojiti taj totalitet u arapskom svijetu koji je još uvijek, u ovoj sekvenci povijesti, tragično fragmentiran i u toj fragmentiranosti je snažno antagoniziran. Istovremeno, taj svijet, koji je odavno izgubio ulogu i značaj povijesnog subjekta, izložen je raznim vrstama agresije sa Zapada, tako da njegova spoljašnja i unutarnja destrukcija zaista poprima razmjere antičkih epskih stradanja.

Predugo se vode navodni pregovori o „problemu Palestine“, ali se u suštini, na terenu, samo usavršava ta destrukcija: ona se više ne svodi samo na teritorij Palestine već kao opaka, smrtonosna pojava metastazira na čitavu regiju koja se, očigledno, urušava, raspada se, u kojoj se (arapske) zemlje sve strastvenije okreću jedne protiv drugih zarad interesa onih trećih… Stanje u Palestini, odnos arapskih zemalja prema njoji odnos svijeta općenito, generatori su regionalne krize koja se, u koncentričnim krugovima, širi regijom, ali se iz nje sve opasnije preljeva i u okvire globalnoga. O tome se piše veoma dugo i veoma mnogo, a ovdje bih, ovom prilikom, podvukao samo dva aspekta, istaknuta nedavnom američko-izraelskom odlukom da Jerusalim postane glavni grad Izraela.

Prvo, tzv. većinske muslimanske zemlje održale su u Istanbulu hitan samit povodom proglašenja Jerusalima glavnim gradom Izraela. No, po svemu sudeći – kao što se i moglo očekivati i kao što je već uobičajeno u tome svijetu – samit je ostao, izrazito, na nivou verbalizacije. Izostali su efektivni potezi u vezi s problemom i povodom za održavanje samita. Tako se još jednom pokazalo da muslimanski svijet nije istinski subjekt svoga vremena. Te zemlje ne uspijevaju postići konsenzus o bilo čemu, čak se mnoge od njih međusobno totalno uništavaju, ili se podvrgavaju blokadama. Npr. Saudijska Arabija – taj moćni i sve aktivniji faktor krize na Bliskom istoku – ima odlične veze s Izraelom i ulaže ogroman novac u oružje kojim već sada uništava Jemen, ali će uništavati i druge „bratske“ zemlje. I uloga Jordana je problematična, premda je njegova pozicija vrlo specifična, odnosno ranjiva. Egipat kao stožerna arapska zemlja uglavnom drži zatvorenim jedini izlaz iz Gazze, bukvalno gušeći Palestince u njoj, itd. Drugim riječima, mnoge tamošnje zemlje su, najčešće, dvolične: s cionizmom imaju izvrsne i efektivne veze, a „ljubav“ ili saosjećanje prema Palestincima samo verbaliziraju. Odlika muslimanskog svijeta danas i jest suficit dova i deficit akcije. Temeljni njegov problem je u tome što verbalizira čak i ideju Ummeta koji jejedna od bazičnih ideja islama: oni tu ideju postojano osujećuju licemjernom verbalizacijom i zato trpe ovakva stradanja.
Drugo, proglašenje Jerusalima glavnim gradom Izraela zbiva se u svjetlu rastuće islamofobije u svijetu, posebno u SAD. U svojoj knjizi „Kriza muslimanskoga svijeta kao kriza subjekta“ (Sarajevo, 2016.) pisao sam o ekstremnoj i vrlo učinkovitoj aktivnosti fundamentalističkih evangelista u SAD koji jasno i odlučno pozivaju na uništenje islama, smatrajući ga najvećom prijetnjom svijetu. Dovoljno je spomenuti, primjera radi, da fundamentalistički teleevangelist velečasni John Hagee (njega je John McCain nazivao svojim duhovnim vođom) poziva na uništenje islama, te dva puta dnevno govori na 75 radio stanica i 125 TV stanica u SAD i Canadi. (Upor.: Margolis, „Američki radž. Oslobođenje ili dominacija“, str. 378). Ovi evangelisti imaju vrlo snažan utjecaj na republikance.

Jerusalim je grad s ogromnom, neiscrpnom „energijom sakralnosti“ za sve tri monoteističke religije. Ovom bahatom cionističkom odlukom o Jerusalimu, religija i politika se dovode u ubitačnu spregu; one se više i ne razlikuju. Ovakav odnos prema al-Qudsu je nevjerovatna agresija na religioznost, na ono što je najsvetije čitavim narodima i golemim vjerskim zajednicama. Nije to više izrazito politički problem, i nije to više samo palestinski problem: to je najgrublji nasrtaj na povijest i duhovnost, ili – to je nasrtaj i na povijest i na sadašnjost duhovnosti. Riječ je o trijumfu religijsko-političkog nasilja na globalnom a ne samo na lokalnom nivou: al-Quds nije pitanje samo Palestinaca već je njegovim pretvaranjem u cionističku prijestonicu duboko pozlijeđen čitav muslimanski svijet. Naprosto je nevjerovatno, strateški i politički je šokantno da američka administracija ne uviđa te aspekte i posljedice svoje politike u ovom slučaju. Dakle, poenta je u tome što je ovakav odnos prema al-Qudsudramatičan čin islamofobne bahatosti i što on – sasvim očigledno – nadilazi prostor i problem Palestine. U ovom slučaju se pokazuje – kao što je to inače slučaj s Palestinom – da se „njen problem“, iz decenije u deceniju, komplicira, da izmiče kontroli jer se preljeva najprije u cijelu regiju a potom i u svijet.

Konsekvento, iz ovoga proizlazi sljedeći zaključak.

Pošto je al-Quds (al-Aqsa u njemu) jedna od najvećih svetinja muslimanskoga svijeta (važan je i kršćanstvu!), ovaj dramatični atak na njega predstavljat će – u to ne treba sumnjati – dodatni i naročit motiv terorizmu širom svijeta. Nažalost. Pozlijeđenost muslimanskog svijeta je traumatična, pokazalo se to ovih dana širom Planete. Onda će se mnogi čuditi otkuda istrajnost i porast terorizma. Ova zbivanja u vezi sa al-Qudsom su dodatni i najefikasniji podsticaj međunarodnom terorizmu. Mogli smo gledati ovih dana, s nevjericom, kako izraelski predstavnik za govornicom Generalne skupštine UN pokazuje – kao „argument“! – nekakav navodno prastari novčić kojim „dokazuje“ cionističko pravo na Jerusalim! Nevjerovatno! Nije li time Generalna skupština, odnosno Svijet ponižen?!

U tome dijelu svijeta gdje je nastala civilizacija, ali i u našem cijelome svijetu općenito, čak na Generalnoj skupštini UN, stvarnost se, evo, gradi na mitovima, vrlo uozbiljeno, svim silama.

Opasno su se pobrkale stvarnost i mit, realnost i hijeropovijest. Kao da ulazimo u doba mitske borbe Dobra i Zla.

Preuzeto sa mreža-mira

Bošnjačka zajednica kulture Gradsko društvo Srebrenik organizovala tradicionalnu manifestaciju Festival saza i sevdaha Dr Hašim Muharemović FESS Srebrenik 2024.

Bošnjačka zajednica kulture – Gradsko društvo Srebrenik dana 25.10.2024, u prostorijama Doma kulture u Srebreniku organizovala 16. izdanje tradicionalnog Festivala saza i sevdaha “Dr. Hašim Muharemović” (FESS Srebrenik 2024). Ulaz je bio slobodan, a ljubitelji sevdalinke i tradicionalne muzike su mogli da prisustvuju u jedinstvenim interpretacijama 10-tak učesnika-izvođača sevdalinke uz saz.

Uz prigodne riječi vezane za velikog umjetnika Dr Hašima Muharemovića, program je otvorila voditeljica manifestacije Azra Muminović. U programu su učestvovali: Vedran Stević - kolo uz saz; Mehmed Šiljić- saz i pjesma Prođe mi momče kroz selo; Miralem Selimović saz i Nihad Bašić vokal - Ja zagrizoh šareniku jabuku; Razim Slanjankić - saz autorska kompozicija Zemljo Bosno; Ahmet Hogić - saz Ismihana; Star se Ćurčić pomamio; Ahmet Hogić pratnja uz saz Armina Hogića - Nigdje tako ko u Bosni nema; Osman Suljkanović - saz Tiho Savom vjetrić piri; Sadil Mehmedović - saz Dizdar viče sa visoka grada; Rajko Simeunović se predstavio sa tri melodije: 1. Dođi mi dođi draga 2. Mlada Safikada 3. Bosno moja

Festival saza i sevdaha ima za cilj promociju saza kao neprevaziđenog muzičkog instrumenta, poznatog po svojoj neodvojivoj vezi s bosanskohercegovačkom sevdalinkom. Ova tradicionalna muzička forma predstavlja dragocjeni dio kulturnog nasljeđa Bosne i Hercegovine, a festival je prilika da se oživi njena ljepota i značaj u savremenom društvu.

Poseban značaj festivala leži u činjenici da se održava u Srebreniku, rodnom gradu velikog muzičkog umjetnika dr. Hašima Muharemovića, koji je svojim izuzetnim interpretacijama sevdalinke uz saz ostavio neizbrisiv trag u muzičkom životu BiH. Festival nosi njegovo ime kao znak sjećanja na ovog vrsnog interpretatora, čime se njeguje tradicija i čuva duh sevdalinke i saza za buduće generacije.

Svi posjetioci su imali priliku uživati u vrhunskim izvođenjima tradicionalne muzike, a ovaj događaj će, kao i prethodnih godina, biti prilika za okupljanje i povezivanje svih koji dijele ljubav prema sevdalinci i tradicionalnoj muzici.

  BZK “Preporod” gradsko društvo Srebrenik organizuje  tradicionalnu manifestaciju

13. Festival saza i sevdaha, Dr Hašim Muharemović, FESS Srebrenik 2021.

Dana 01.09. 2021. sa početkom u 19 sati na ljetnoj pozornici Doma kulture ili u kino sali u slučaju lošeg vremena.

U programu učestvuje 15 izvođača iz regije sjeveroistočna Bosna.

Specijalni gosti programa su članovi “Udruženja Sevdah” iz Živinica koji će se predstaviti izvođenjem sevdalinke uz saz u takumu.

Ovaj festival se održava u čast dr Hašima Muharemovića našeg sugrađanina, jednog od najvrsnijih baštinika saza u BiH.

Program afirmiše saz i sevdalinku tradicionalne muzičke forme kao značajan dio kulturnog naslijeđa BiH.

Udruženje Nezavisnih Stvaralaca i Aktivista “Geto” otvara poziv za foto kampanju “Koji je tvoj izbor?”. Tema treba dati odgovor na postavljeno pitanje, a fotografije koje direktno promovišu političke partije neće se uvažiti.

Broj fotografija:

svaki učesnik ima prvo dostaviti 4 fotografije – bilo koje tehnike, CB ili u boji. Fotografije smiju biti obrađene, u okvirima osnovnih načela obrade fotografija. Intervencije poput grafičkog dizajna neće se prihvatiti.

Veličina fotografija:

fotografije se šalju u digitalnom obliku, u formatu JPEG ili JPG, Photoshop kompresije 7 ili manje (u Lightroomu: AdobeRGB, quality 60), rezolucija 300 dpi. Fotografije će biti izrađene u formatu razglednice.

Slanje i identifikacija fotografija:

fotografije slati elektronskim putem na E- mail adresu Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli., uz fotografije poslati biografiju autora i opis svake fotografije (u Word dokumentu), a fotografije označiti (ne više od 15 znakova).

Pravo na učešće ostvaruju mladi do 25 godina starosti koji se bave profesionalno ili amaterski fotografijom koji dolaze sa teritorije Bosne i Hercegovine. Fotografije nastale van teritorije BiH su dobrodošle.

Kalendar foto kampanje:

konkurs je otvoren do 14. septembra 2018 (24h), fotografije će biti dostupne za glasanje javnosti na društvenoj mreži FB u period od 15. do 17. septembra (do 23h), prvih šest fotografija sa najviše glasova biće štampane u formatu razglednice.

Nagrade:

Autor fotografije sa najviše glasova osvaja tablet Lenovo.

Korištenje fotografije:

potpisom i slanjem fotografija prihvataju se svi uslovi organizatora kako bi se moglo bez posebne naknade koristiti odabrane fotografije za reprodukciju i promociju kampanje “Koji je tvoj izbor?”

Sve dodatne informacije možete dobiti putem maila Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Sve do 01. maja mladi Bosanci i Hercegovci dobi od 06. do 25. godine moći će slati fotografije koje za cilj imaju predstavljanje Evropskoj uniji Bosne i Hercegovine onakvom kako je oni vide danas.

Medju nagradama će biti kursevi iz oblasti komunikacije i fotografije, digitalni foto–aparati, projektor i putovanje u Italiju.

Incijativa, koju je pokrenula Ambasada Italije i koja je danas predstavljena u Sarajevu, dio je “Mjeseca italijanske fotografije u Bosni i Hercegovini” i realizuje se u saradnji sa Evropskom delegacijom, UNICEF-om i Misijom OSCE-a u BiH.

Kao što je naglasio ambasador Nicola Minasi na konferenciji za štampu posvećenoj otvaranju: “Ovo je način za stvaranje mostova medju mladima kao i za olakšavanje približavanja BiH Evropskoj uniji, dok se pokreće nova evropska strategija za zapadni Balkan.”

Učesnici konkursa su podijeljeni u 4 kategorije, od kojih 3 pojedinačne kategorije i 1 rezervisana za razrede ili grupe razreda iste školske ustanove. Fotografije, koje mogu predstavljati pejzaž, spomenike, hranu, osobe ili umjetničke radove, treba poslati na e-mail adresu Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli., a biće objavljene od strane Ambasade na njenoj Facebook stranici – Embassy of Italy in Bosnia and Herzegovina – i na Twitter profilu @ItalyinBiH .

Preuzeto sa Mreža za izgradnju mira

 Godišnjica dejtonskog mirovnog sporazuma (21.11.1995. - 21.11.2018.)

Danas se obilježava 23. godišnjica parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je prekinut četverogodišnji krvavi rat u Bosni i Hercegovini.

Dejtonski sporazum postignut je u zračnoj bazi Wright-Patterson kod Dejtona, u američkoj državi Ohio.

Konferencija je trajala od 1. do 21. novembra 1995. godine, a glavni učesnici su bili predsjednik Srbije Slobodan Milošević, predsjednik RBiH Alija Izetbegović i predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman te američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Dejtonski sporazum bio je kulminacija šatl-diplomatije koju je počeo Holbrooke sa svojim timom pod pokroviteljstvom SAD-a. Mirovni sporazum je zvanično potpisan u Parizu 14. decembra 1995. godine.

Trenutna administrativno-teritorijalna podjela BiH rezultat je Dejtonskog mirovnog sporazuma za koji mnogi smatraju da je davno prevaziđen. Na drugoj strani političari iz entiteta RS još uvijek smatraju da se izvorni elementi Dejtonskog sporazuma moraju i dalje primjenjivati.

Dan uspostavljanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH - 21. novembar entitetski je praznik i neradni dan u Republici Srpskoj.

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko ovim povodom je izjavio, kako je Ustavom BiH, koji je dio Dejtonskog sporazuma, u članu 1. potvrđen pravni kontinuitet Bosne i Hercegovine:

"Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada Bosna i Hercegovina nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim ustavom i sa postojećim međunarodno priznatim granicama".

18. Septembra 2022.g, navršava se 10 godina od smrti Dr Hašima Muharemovića. Na 1. Festivalu saza i sevdaha, koji je održan 2008.g. u organizaciji BZK „Preporod“ Srebrenik voditelj Vehid Gunić najavljujući nastup Hašima Muharemovića rekao je: „Dobar čovjek, dobre zemlje Bosne, jedan jedini, neponovljivi Dr Hašim Muharemović. Dragi bog mu je dao bezbroj talenata: pjesnik, slikar, ljekar. Stručnjak za liječenje ljudskih duša“.

U povodu obilježavanja 10. godina od smrti ovog velikog umjetnika na sazu, našeg sugrađanina Dr Hašima Muharemovića, Tuzlanski kanton dana, 22.09. 2022, u BKC Tuzla organizuje okrugli sto povodom obilježavanja 10 godina od smrti, na kojem će učešće uzeti i BZK „Preporod“ Srebrenik, koji će predstavljati predsjednik Razim Slanjankić.

Ovim povodom objavljujemo intervju sa Dr Hašimom Muharemovićem, koji je 2011.g, za List „Ševak“ obavio profesor bosanskog jezika i književnosti Sadil Mehmedović.

SREBRNIKA NEMA DO TRAVNIKA
(Ili kako se jedna izvorna pjesma prometnula u sevdalinku) 

Razgovaramo sa doktorom Hašimom Muharemovićem, dobitnikom zlatne povelje za svoj doprinos afirmaciji Grada, najpoznatijim bosanskohercegovačkim sazlijom, vrsnim obrađivačem, pjesnikom i kompozitorom, odskorašnjim penzionerom, vitalnim ali pomalo zamorenim ovim našim tumaranjima i destrukcijom u kojoj smo se kao južnoslavenska skupina našli... Očaran Bosnom mnogo više nego ljudima priča nam...

Ševak: Ne bi bilo dobro da odmah nešto pitamo, kao što su i pjesme koje sam odabiraš najbolje. S čime bi nam počeo priču u čast 678. godine Srebrnika, od kojih si oko70 proživio s Gradom, sa Bosnom, mnogo putujući sa sazom – svojim instrumentom, koji ti nije jedini umjetnički izraz, tu su još i kist, glasi riječ...

Hašim: U Bosni sve i svako ima svoju priču, najčešće bajkovitu, mi smo na bajke naučili. Tu niko nikog ne ispravlja, niti mu zamjera na lažima.To se kod nas podrazumijeva. Isto kao što je zemlja Bosna ime dobila po rijeci koja izvire iz njezinog srca i tekući priča o njoj da je to dobra zemlja - što neko vjeruje a neko ne vjeruje, isto tako neki vjeruju, a neki ne vjeruju da Srebrnika nema do Travnika... Kad se to kaže neki se čak i čude, ljute ili ne razumiju. Ali kad se to zapjeva svi šute i slušaju.Znaju da to neko pjeva svome selu, gradu ili zavičaju, i niko ne zamjeri. Možda poneko zavidi ali to se ne pika - na ljubavi se uvijek zavidi, jer nje uvijek fali...

Ševak: Nema ni jednog Srebreničanina da ne zna Srebrenika nema do Travnika

Hašim: Nikad je i nisu svi u selu pjevali već samo oni koji su znali zapjevati. Takvi su je i stvorili i pjevali u dvoglasu od pamtivijeka. To je melodija u kojoj se dva pjevača samo sustižu. Jedan pjeva, drugi ga sustiže i nikad da ga stigne, rijetko se sastaju da bi im zajedno išao glas, to je onaj seoski, izvorni način pjevanja. Pjesma je nekad služila i da se njome strah razgoni noću, nekada da zagrije, nekada da pokaže dobro raspoloženje. Znam da su je nekada pjevali rudari na putu do jame i nazad. Pjevana je i na svetkovinama seoskim...Meni je lično taj način pjevanja vrlo drag i uvijek ga se rado prisjećam, i nekada sam sebe kudim što sam je drukčije otpjevao jer to nije trebalo mijenjat, ali to ljudi neće da prihvate kad ja sam sebe kudim. Ja s ovom pjesmom nisam mislio postizati uspjeh niti je gdje objavljivati, ali sam uz svakodnevna vježbanja probao je na svoj način pjevati i osjećat strašnu odgovornost pred tim dvoglasom koji mi je najviše ličio na dvojnice i nosio me u nekakav beskraj, možda u te duge zimske neishranjene i neogrijane noći gdje je pjesma često bila jedini spas za bijeg od surove stvarnosti ova pjesma je nosila do vezirskog Travnika u kome valjda nije ništa falilo. Gdje sjedi vlast slabo šta fali, u Srebreniku je takođe nekad svega bilo - dok je u njemu sjedio ban, a nekada i kralj. Tako ta pjesma spaja prošli Srebrnik i tadašnji Travnik, a što se tiče sadašnjosti samog pjesnika, koji je to ispjevao on nema ništa osim vode Bukovika i s tim se i fali i o tome pjeva. E to što je njemu dosta i voda pa da pjeva i to tako srčano mene tako čini malim... ali eto ja sam tu njihovu kajdu imao u uhu kada sam je uvježbavao, ali kako sam bio sam (a njih su bila dvojica) morao sam tu melodiju sam vezati, a kako sam uz to svirao saz, a svako zna da saz nije instrument uz koji se pjevaju seoske (izvorne - pjesme, te pjesme sviraju se uz šargiju). Tako je i saz doprinio da ona uz ta moja silna ponavljanja, koja ja nikome ne mogu objasniti, dobije svoj muzički oblik onakav kakav je na snimku. Ona je u svom nastajanju pozajmila ukrase jedne izvorne pjesme čega sam ja tek kasnije postao svjestan, ali više nisam mogao ništa promijeniti. Ona je već bila "srasla" u tu novu melodiju i otpočela svoj novi život s kojim ja više nisam imao ništa.
Narod ju je prihvatio kao svoju, muzički stručnjaci su u njoj vidjeli I i elemente tradicionalnog i nečega modernog, a ja što sam govorio da sam tu prvobitnu pjesmu pokvario i da se kajem zbog toga sam ismijavan i proglašavan za čudaka. A kad su je još proglasili sevdalinkom i stavili u jednu antologiju (M. Žero- 400 sevdalinki sa notnim zapisom) ja se nisam toliko začudio koliko bi, možda, trebao, jer mi je taj nekakav "spoj" seljačke pjesme i sevdalinke odavno poznat. Pola naših sevdalinki vi možete čuti kako se seljački pjevaju. Prava sevdalinka je raspoznatljiva po svojoj vjekovnoj izbrušenosti, poput dijamanta tj. dotjeranosti do savršenstva. Ja sam se jedino prevario kod dvije-tri pjesme Muse Ćazima Ćatića, kada sam ih našao u njegovim zbirkama i iznenadio se misleći da su to bile sevdalinke.Inače, nema mnogo pjesnika koji su mogli pisati u duhu sevdalinke. Tu su još Osman Đikić, Safvet-beg Bašagić, Aleksa Šantić... a i njihove će pjesme stručnjak razlučiti od sevdalinki mada ih narod prihvaća kao sevdalinke.

Ševak: Spomenuli ste muzičke stručnjake koji su se prema ovoj pjesmi pozitivno izjašnjavali, šta je to po njima u ovoj pjesmi vrijedno ?

Hašim: Kada sam odabirao pjesme za svoj album koji sam snimio za tadašnji Jugoton, ton majstor bio mi je Nikola Borota i ja sam ponudio veći broj pjesama od onoga što ću snimiti. Kada sam zapjevao pjesmu o kojoj govorimo, on me napola pjesme prekinuo i kazao da to ide i da je to izvrsna pjesma koju karakteriše genijalna kompozitorska jednostavnost i ogromna izvođačka složenost, i pitao odakle mi ta pjesma. Kazao sam da je narodna, a on je zaklimao glavom i rekao: “ Bila nekad , ali je narod neće više znat tako pjevat.
Jozo Penava je bio do suza ganut ovom pjesmom i volio je da je pjevam na svakom koncertu. Mislim da ljude plijeni taj arhaični prizvuk dvoglasja (dvojnica) koji iz nje izbija i ta jednostavnost u tekstu koja miriše na naivnost , te ona ima i ono nešto svoje što je izdvaja od ostalih.

Ševak: Kako gledate na sadašnju muzičku stvarnost, kakvom je ocjenjujete i u kom smislu bi je trebalo modifikovati?

Hašim: Mislim da je ona u stanju pune devastacije i da će taj proces još trajati. Kad se u društvu izgubi strategija onda ga počnu rastakati destrukcijski procesi u kojima se potpuno gubi veza sa tradicijom, a to u praktičnom smislu znači da baciš svoje, a uzmeš tude koje ti je sasvim nepoznato. U ono što vrijedi mora se ulagati, zatim to sistemski čuvati i stalno razvijati generacijama. Jedna generacije u smislu obogaćenja kulturne baštine može nešto samo početi, a nikako dovršiti. Ti poslovi moraju biti vodeni institucionalno, stručno. Pojedinci tu ne mogu ništa , osim doživjeti frustraciju i osjećaj nemoći. Naročito pri sudaru sa moćnim zidom medijske destruktivne pošasti.

Ševak: Kakav je odnos društvene zajednice prema sevdalinci kao jednom naslijeđenom blagu iz prošlosti i uopšte prema kulturnoj baštini?

Hašim: Taj odnos je neosmišljen, neureden, nedovoljno svjestan i samouništavajući. Ko su u našem društvu ti istinski velikani sevdaha?
Osim što su bez društvenog statusa, oni se svakodnevno dodatno obespravljuju ili, bolje rečeno, pljačkaju. Osim što je pred sam rat državni arhiv tj. arhiv RTV BiH u znatnoj mjeri pokraden tj.iznesen u inostranstvo, stalno se izdaju nekakve antologije sevdaha od kojih izvođači nemaju ništa. To raspolaganje sa kulturnim i ljudskim resursima mora da ima riješenu svoju i formu i sadržaj. Najmanje to govorim radi nekakve lične štete. U pitanju je nešto drugo, a to je da se ne vidi i ne cijeni ono što je naše, ne u smislu nacionalnog, već u smislu onoga što smo naslijedili kao vrijednost, jer nije dovoljno nešto samo naslijediti. Mi to naše naslijeđe rastačemo kako materijalno, koje se lakše namiri, tako i ono kulturno ili duhovno koje se gubi kroz neizgrađenog i neprosvijećenog pojedinca. Ne može se kultura prepustiti tržištu. Kultura se mora sistemski održavati, ako se to ne učini "korov" će je progutati...Kultura je u svemu tome najosjetljivija, ona najslabije podnosi ekstremna i agresivna ponašanja.

Ševak: Cijeli svoj muzički život ste uz jedan instrument koji vas stavlja više u etnomuzikologiju nego u tzv. estradu, gdje muzičari idu jureći za komercijalnim efektima. Jeste li imali ponuda da saz ostavite i krenete u gradnju karijere vokalnog soliste?

Hašim: Naravno da sam imao, ali svjestan da ću sa sazom više doprinijeti to nikad nisam učinio jer sam bio svjestan da ću sa sazom više doprinijeti tj. obogatiti kulturnu baštinu. Našom etnomuzikologijom su se bavili uglavnom stranci. Mi svoje vrijednosti ne raspoznajemo, naši kompleksi. Ja ću vam kazati da su baš bosanskim sazom jednako opčinjeni svi narodi koji su ga čuli. Svojevremeno sam imao ponuda od švedskog, kanadskog, turskog ambasodora, da o trošku njihovih vlada predajem sviranje na sazu na njihovim muzičkim akademijama. Nisam to prihvatio iz razloga što smo tada živjeli u obilju kulturnih dešavanja i jednom ambijentu koji je nešto obećavao. Na bosanskom sazu vi skoro jednako dobro možete svirati i rusku romansu, starogradsku, baladu...
I za razliku od turskog saza koji ide u orkestru sazova tzv. takumu, naš saz je dovoljno ubjedljiv da "svira sam". On je posebnu "transformaciju" doživio baš ovdje u Srebrniku, (u rukama nedavno preminulog majstora za pravljenje saza, Hasiba Nurkanovića) gdje se on zove "saz na evropsku način i evropski saz". Mislim da bi se muzički stručno trebala obraditi ta tema "bosanskog saza" .To bi moralo poprimiti konture nekakve "škole bosanskog saza" gdje bi mu se konačno učvrstila njegova muzička forma i prestalo sa tim silnim šarenilima i proizvoljnostima.

Nedžad Ibrišimović, veliki bošnjački i bosanskohercegovački pripovjedač, romanopisac, dramatičar, pjesnik, esejist i likovni umjetnik koji je za života želio izvajati čovjekovu sjenku, preminuo je  15. septembra 2011. godine u Sarajevu. Rođen je 20. oktobra 1940. u Sarajevu, osnovnu školu završio u Žepču, a Školu za primijenjenu umjetnost (Odsjek vajarstvo) završio je 1961. godine u Sarajevu. U Sarajevu je 1977. i diplomirao na Filozofskom fakultetu, na Odsjeku za filozofiju. Bio je član Društva pisaca Bosne i Hercegovine od 1964. i član Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. te dopisni član ANUBiH od 2008. godine. Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) neposredno se uključio u odbranu zemlje. Na Dobrinji je organizirao podružnicu Kulturnog društva Bošnjaka „Preporod“, koja je radila i u doba blokade ovog dijela grada Sarajeva. Bio je Društva pisaca Bosne i Hercegovine u dva mandata; od 1993. do 2001. godine. Od 1995. do 1998. bio je glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost Život. Osnivač je i predsjednik Legološkog udruženja BiH.

Autor je knjiga priča, pripovijesti, drama, romana i pjesama koje su prevođene na češki, turski, albanski, španski, arapski, engleski, francuski, njemački i talijanski jezik. Ibrišimovićevo književno djelo proteže se počev od autorove prve pripovjedačke zbirke Kuća zatvorenih vrata (1964) i njegova prvog romana Ugursuz (1968), preko nekoliko kasnijih pojedinačnih, mahom pripovjedačkih, a potom i dramskih tekstova, među kojima su i romani Karabeg (1971) i Braća i veziri (1989), pa sve do Knjige Adema Kahrimana napisane Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem (1992), odnosno do romana Vječnik (2005) i El-Hidrova knjiga (2011), kojima se zatvara gotovo pola stoljeća dug književni rad ovog autora. 

Veliki dio Ibrišimovićeve proze uobličen je u dramske tekstove koji su uprizoreni na mnogim bosanskohercegovačkim scenama, ali i izvan njih. Autorova pozorišna adaptacija romana Ugursuz gostovala je u četiri grada Poljske te u Sterijinom pozorju u Novom Sadu. Sam autor dramatizirao je romane Ugursuz (1970) i Karabeg (1983). Drame Nedžada Ibrišimovića izvođene su na festivalima u Bosni i Hercegovini, i to na Susretima pozorišta / kazališta BiH u Brčkom, Pozorišnim kazališnim igrama u Jajcu i Festivalu bosanskohercegovačke drame u Zenici. Autor je i nekoliko radio-drama te TV-drame Ćilim, prvi put emitirane 1970. godine u režiji Aleksandra Jevđevića. Prema romanu Ugursuz snimljen je TV-film u režiji Pjera Majhrovskog za čiju je filmsku adaptaciju na Bledskom festivalu (1970) Nedžad Ibrišimović nagrađen prvom nagradom. Naporedo sa pisanjem proze, Nedžad Ibrišimović se bavio i likovnom umjetnošću, vajao je i slikao. Imao je četrnaest samostalnih izložbi. Značajna zbirka njegovih portreta Abdulaha Sidrana pohranjena je 2000. godine u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Nakon izlaska iz štampe romana Vječnik (2005), Društvo pisaca BiH donijelo je odluku o njegovoj kandidaturi za Nobelovu nagradu za književnost. Dobitnik je brojnih značajnih nagrada, među kojima je Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (1969) za roman Ugursuz, Nagrada IP “Svjetlost” (1971) za roman Karabeg, Nagrada BZK „Preporod“ (2005) za roman Vječnik i sl.

Nakon što su propustili da već u Zenici u drugom meču dođu do pobjede, Srebreničani su u subotu navečer sa 105:64 savladali Čelik i ostvarili plasman u društvo najboljih.

Otvaranje utakmice je pokazalo kako su domaćini odlučni da dođu do slavlja, jer su imali prednost od 20:8, a nakon deset minuta igre bilo je plus osam, 22:14.

Mićanovićev tim je i u drugom periodu bio sjajan. Nisu Čeliku dopustili apsolutno ništa, dok su oni nošeni velikom podrškom s tribina pogađali gotovo sve. U jednom momentu je bilo 24 koša prednosti, a na odmor se otišlo sa 18 poena viška za domaće. Nastavila je Gradina sa boljom igrom i u nastavku meča.

Čelik je izgledao potpuno nemoćno, a nakon 30 minuta igre domaći su imali velikih 30 poena prednosti, 84:54. Do kraja su domaći lagano završili posao i ostvarili su pobjedu i plasman u Premijer ligu BiH.

Čestitke igračima, treneru i menadžmentu KK Gradina na ovom velikom uspjehu sa željom da Srebrenik nastave uspješno predstavljati i u Premijer ligi BiH.

(pressing.ba)

U okviru obilježavanja “Dana Preporoda”- 20. februar, BZK “Preporod” gradsko društvo Srebrenik pridružuje se matičnom odboru BZK “Preporod” u Sarajevu i podružnicama u zemlji i inostranstvu organizacijom programa - promocija knjige “Pogibija braće Morića" autora prof dr Envera Imamovića, koja će se održati dana, 22.02.2022, sa početkom u 19 sati u prostorijama JU Centar za kulturu i informisanje Srebrenik.

Promotori ove knjige su Fahrudin Sinanović novinar i književnik iz Kalesije i Sadil Mehmedović profesor bhs jezika i književnosti iz Srebrenika.

U umjetničkom dijelu programa Baladu o braći Morić će govoriti učenik Gimnazije u Srebreniku Amar Muratović.

U muzičkom dijelu programa nastupit će Ahmet Hogić koji će uz saz izvesti čuvenu verziju pjesme o smrti braće Morić, Ferman stiže iz Stambola.

O samoj knjizi autor prof dr Enver Imamović je rekao:

– Riječ je o historijskom romanu, a kad se kaže historijski roman, i kada ga piše historičar kao ja, to je onda opis jednog vremena, u ovom slučaju opis Sarajeva od prije 250 godina i upravo u to vrijeme su živjeli braća Morić. Kažem historijski zato što unutra svi događaji koji se opisuju, oni su autentični, prikupljeni na osnovu historijskih podataka, a to su arhivska građa, narodna predanja i junački spjevovi, odnosno balade o njima jer to su ličnosti koje su dale pečat toga vremena Sarajeva.

Gradsko vijeće Grada Sarajeva, na prijedlog gradonačelnika gosp. Abdulaha Skake, na svojoj 40. sjednici održanoj dana. 30. 7. 2020. usvojilo je Prijedlog Odluke o utvrđivanju nacionalnih kulturnih društava od posebnog značaja za Grad Sarajevo. Ovom se Odlukom, koju je obrazložio dogradonačelnik gosp. Ivica Šarić, kulturne organizacije BZK “Preporod”, HKD “Napredak”, SPKD “Prosvjeta” i JKPHD “La Benevolencija” proglašavaju društvima od posebnog značaja za Grad Sarajevo. 

Prof. dr. Sanjin Kodrić, predsjednik BZK Preporod u BiH tim povodom je izjavio :  BZK “Preporod” je dio bogatstva Sarajeva već 117 godina, zato je priznanje i Odluka Grada Sarajeva historijska.

Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” temeljna je i najstarija danas postojeća kulturna ustanova Bošnjaka, s tradicijom dugom više od jednog stoljeća, i suštinski ima karakter bošnjačke kulturne matice. Historija “Preporoda” počinje 20. februara 1903. osnivanjem kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva “Gajret”, da bi se 19. oktobra 1924. osnovalo i društvo “Narodna uzdanica”, a 13. septembra 1945. se ova dva društva ujedinjuju u jedinstveno Kulturno društvo muslimana “Preporod”. Nedugo zatim, 1949. godine, jugoslavenske vlasti zabranjuju rad “Preporoda” kao i ostalih nacionalnih kulturnih društava. S demokratskim promjenama početkom devedesetih stječu se uvjeti za obnavljanje rada “Preporoda” što je ozvaničeno na Obnoviteljskoj skupštini održanoj 5. oktobra 1990. godine.

Rad Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” danas se ostvaruje u svim oblastima kulture, uključujući i tzv. živu kulturu i kulturno naslijeđe, pri čemu je dosad realizirano hiljade i hiljade kulturnih projekata i programa različitih vrsta, sve to u okvirima više desetina različitih sekcija i drugih vidova organiziranja u okvirima Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” i brojnih podružnica. Jedna od organizacijskih jedinica BZK “Preporod” je i Institut za bošnjačke studije.

Mi, u BZK "Preporod"  GD Srebrenik smatramo da zbog nedosljednosti bošnjačke politike, te nepostojanja jedinstvenog strateškog pristupa kulturi nema ni jedinstvenog principa finansiranja podružnica BZK  Preporod , koje su prepuštene same sebi i koje se pojedinačno snalaze kako znaju i umiju u svom radu.

Veličajmo svaki dan ljepotu, smisao, neprolaznosti knjige i njenog čitanja, u inat društvenim mrežama.

Knjiga danas ne smije biti sama i napuštena. Ne samo zbog simbolike 23. aprila, već zbog poštovanja i znanja koje daje svima. Jer, ona je ta koja može da nas utješi, spasi i oslobodi. Računar nas nekada i iznevjeri, a ona trpi vjekovima čovječanstvo zbog kulturnog razvoja.

Zaista je knjiga u tome požrtvovana. Pitam se zašto je ipak na mukama, zbog bezobzirnosti tog istog svijeta? Imamo li mi dovoljno poštovanja za nju, autore, jesmo li svjesni, koliko nas je u oplemenila, duhovno obogatila? Koliko se mi zaista sjećamo drugim danima Servantesa, Šekspira... Ili nam se ipak sve vrti oko simbolike, još jedne godišnjice...

Nije sve crno

Knjiga nije dovoljno svima dobro predstavljena.

Ono što nju treba da raduje i u ovom vremenu globalizacije, jesu programi, priredbe, radionice koje kreiraju učenici sa svojim nastavnicima, a koje su posvećene pisanoj riječi. Možda, one nisu medijski popraćene, ali one su tako dopadljive, jer su prirodne, odraz su kreativnosti djece. One najbolje i oslikavaju marljive učitelje i učiteljice, nastavnice i nastavnike. Domišljate su, u duhu su lijepog odgoja, osmišljene su zbog komunikacije, a  najviše zbog druženja.

Nas starije, kao i roditelje, baš znaju da spasu. I nama srce jače zakuca poslije njihovih dobrih nastupa. Probude u nama milinu, osmijeh. Svi mi u publici među njima intuitivno prepoznamo buduće novinare, glumce, dramaturge, režisere...

Koliko najmlađi nas zrelije mogu nesvjesno čudno da oslobode, a da to i ne znaju. Oni i otvore vrata naše dobrote. Neki autori/autorice su svoje romane, pripovijetke, pjesme posvetili baš s razlogom djeci. Nešto ili neko ih je inspirisao. Možda zbog problema ili okolnosti, sreće, ko će ga znat?

Bitno je da je knjiga, pjesma stvorena, zbog djeteta ili nekog drugoga.

“Ne možete me ubiti“

Neke zemlje u regionu danas će ciljano imati i svoju Noć knjige. Oni domišljat naći će već neki prostor za druženje ljubitelja pisane riječi. Vjerovatno će i na sajmovima biti popusta? A, neko će baš danas imati svoju promociju. Negdje.

Uostalom, to se radi strategijski u brojnim zemljama širom svijeta. Taj zadatak je sebi ciljno postavio i UNESCO prije 24 godine kako bi zajednički što više animirao izdavače i da bi zaštitio intelektualna vlasništva. I nije to njemu jedina misija, on idejno uključuje i medije, koji sve važne kulturne događaje baš danas na Svjetski dan knjige budno prate.

Neko će simboliku darivanja katalonskog nacionalnog svetca sv. Jurja, primijeniti danas. Mi, žene možda zabunom baš danas dobijemo ružu. A, možemo, ako želimo nekom muškarcu mi knjigu da poklonimo. Neka to bude naš dar njihovog kulturnog uzdizanja, umjesto Facebooka.

Možda ne bi bilo loše da se osmisle neke duhovite reklame, gdje knjiga pjevuši ili poziva na marš. Tu treba uključiti i djecu i njihovu maštu u reklamnom osmišljavanju. Tekst bi trebao da bude primamljiv, možda tipa: „Još sam živa, još ću da Vas nerviram“ ili „Ne možete me ubiti, jer sam stvorena za one koji me još vole“.

Uz knjigu, zagrljene, zaljubljene trebaju biti i ruke, pero, olovka, jer da nije njih, ne bi bilo ni pisanja. One same trebaju da skakuću u tom marširanju i da nešto pjevuše naopako. Takva bi izazvala poučni podsmijeh. Već zamišljam knjigu, koja ih gleda srdito u toj marketinškoj igri.

Autori, poklonite knjige bibliotekama

Znam da među autorima knjiga ima veliki broj onih koji svoje knjige besplatno daruju bibliotekama. Rado vole da druge usrećuju. Učinite to i danas ili bilo kad. Posjetite škole, bibliotekarske radionice, čitajte zajedno sa djecom. Njih svako novo lice raduje. Možete i zajednički osmisliti akciju prikupljanja knjiga i za biblioteke ruralnih krajeva.

I novinari u svemu ovome mogu da pomognu. Oni mogu posjetiti novinarske školske sekcije. Prenijeti svoje iskustvo najmlađima.

Bilo čega da se sjetite, bitno je da svojim gestom pokažete koliko je bitna estetski lijepo napisana riječ. Pokažite baš Vi, koliko cijenite njihove kreativne ludorije, usmjerite ih da pronađu svoj stil izražavanja. Jer, njima je potrebna baš Vaša podrška. Djeca, će Vam zbog toga biti zahvalna, to jača njihovo samopouzdanje, a i budi interes i za to zanimanje.

Veličajmo svaki dan ljepotu, smisao, neprolaznosti knjige i njenog čitanja, u inat. Ukažimo koliko je bitna kultura čitanja, od najranijeg djetinjstva. Ne padajmo mi na tom ispitu, jer svaka lijepa riječ je još primamljiva i prigodna  za određene trenutke, simbolične događaje...

Knjiga je bila i ostala temelj riznice svakog čovjeka i tako je već stoljećima.

Izvor: Al Jazeera

Kako govoriti i pisati o kulturnom naslijeđu i tradiciji jedne države i naroda u vremenu u kome je došlo do difuzije svih vrijednosti i načela koje ta država njeguje kroz stoljeća? Kako ponovo oživjeti duh interesovanja za osobenom prošlosti Bosne i Hercegovine, prošlosti koja je iza sebe ostavila neprocjenjive tragove i utisnula duboke rezove u identitet Bosne i Hercegovine te kroz historijske epohe, iako toga nismo ni svjesni, na svojevrstan način oblikovala mentalitet Bosanaca i Hercegovaca?

Bogatstvo jedne države ne mjeri se samo ekonomskom moći, njenom političkom dominacijom ili monopolom u određenoj ekonomskoj ili društvenoj sferi. Bogatstvo jedne države u velikoj mjeri predstavlja njeno kulturno naslijeđe i tradicija. To su dva elementa kulturne historije koji svjedoče o prošlosti jedne države, istovremeno bivajući glavni i neoborivi dokaz o nastanku, egzistiranju i razvitku te iste države.

Artefakti kulturnog naslijeđa nijemi su svjedoci bogate i osebujne prošlosti BiH koji stoljećima čuvaju tajne minulih trenutaka kroz povijesni razvoj bosanske države. Bivajući svjedocima mnogih historijskih perioda u povijesti BiH, ostaju i danas vjerni čuvari kulture i tradicije koja se njeguje od nastanka bosanske države.
Artefakti kulturnog naslijeđa – nijemi svjedoci prošlosti, ali svjedoci koji nekad govore više i bolje od same nauke. Svaki kamen, stećak, bogomolja, most ili stari utvrđeni grad priča su sami za sebe, priča u knjizi višestoljetne tradicije Bosne i Hercegovine, knjizi koja ima na hiljade stranica, knjizi koja se još uvijek ispisuje.
Tradicija je dio identiteta jednog naroda, element koji je kroz povijest sasvim neopaženo oblikovao mentalitet tog naroda. Bez obzira da li se tradicija ispoljila kao usmeno kazivanje koje se prenosi s koljena na koljeno, određeni oblik ponašanja, različiti rituali, plesovi ili element svakodnevnog života, njena uloga u savremenom društvu je nesamjerljiva.

Tradicija je trag prošlosti kojeg i danas nesvjesno nosimo, svako sa sobom, na neki svoj način. Ona svjedoči o onome ko smo i šta nas je oblikovalo.
Historija Bosne i Hercegovine je toliko osebujna i jedinstvena, i upravo ta činjenica čini je toliko posebnom i drugačijom. Pobrojati sve elemente historijskih epoha na bosanskohercegovačkom tlu je gotovo nemoguće, jer nam se uvijek čini da je nešto izostavljeno ili zaboravljeno.
Što se tiče materijalnih ostataka kulturnog naslijeđa, njih susrećemo svugdje, u svakom sokaku, mahali ili brežuljku. To su vjerni čuvari bosanskohercegovačke prošlosti.

Duhovne ostatke je još teže sagledai i u cjelini sakupiti. Usmeno kazivanje, običaji, rituali su se prenosili vjekovima s generacije na generaciju, s majke na kćerku, s oca na sina. Kroz vrijeme su gubili i mijenjali nešto od prvobitnih oblikovanja, ali su se očuvali sve do danas.
Svi elementi, materijalni i duhovni, koji predstavljaju kulturno naslijeđe i tradiciju čine sve ono što je Bosna i Hercegovina u svojoj srži.
To je zapravo osnovna jedinica kulturne opstojnosti Bosne i Hercegovine, jedinica na koju se vežu svi drugi elementi iz savremenog društva čineći ono što je BiH u današnjem kontekstu.

Žila kucavica svake države je njena povijest, jer bez čuvanja prošlosti nema sadašnjosti. Na šta će se nastaviti njegovati kultura sadašnjosti ako nema polazišne elemente iz kulture proizvedene u prošlosti?

U vremenu kada su kultura i tradicija na posljednjem mjestu kako njegovati kulturno naslijeđe i tradiciju? Kako ukazati na značaj tradicije ako preuzimamo elemente života i kulture iz drugih tradicija, smatrajući da naša vlastita nije dovoljno dobra ili da su elementi tradicije čuvani od strane naših djedova zastarjeli? Kako mogu kultura i tradicija zastarjeti?

To što pojedinci, nedovoljno obrazovani u pogledu kulturnih vrijednosti, žele odbaciti tradiciju i kulturu čuvanu vjekovima, ne znaju da zapravo odbacuju vlastiti identitet.

Na elemente prošlosti jedne države, a to kao svjedoci potvrđuju njeno kulturno naslijeđe i tradicija koji čine osnovno jezgro oko kojeg se nižu tekovine novog vremena, dajući tako kontekst savremenog bosanskohercegovačkog društva.

Uspavanka, legenda, narodni ples i nošnja, crkva i džamija, stećak, česma, most ili utvrđeni grad ili još niz drugih elemenata kulturnog naslijeđa, ustvari su stalna postavka u muzeju zvanom „Bosna i Hercegovina“, muzeju koji radi unazad stoljećima i u kome su kustosi svi oni ljudi kojima je suđeno da se rode kao Bosanci i Hercegovci i koji svojim životima i pričom svjedoče o kulturnom naslijeđu i tradiciji Bosne i Hercegovine.

Biografija:

Ilma Murić rođena je 13. 12. 1995. godine u Mendenu, Njemačka. 2018. g. diplomirala je na Odsjeku za bosanski jezik s književnošću i historija na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Bihaću. Dobitinica je Priznanja za apsolventa s najvišim prosjekom na Pedagoškom fakultetu. Učestvovala je na dvije naučne konferencije i Sarajevskoj zimi 2018.

Iz Art kuće sevdaha u Sarajevu javljeno je da je u 89. godini umrla Emina Zečaj vrsna interpretatorka sevdalinke, koja je ostala zapažena i po tome što je snimila najviše sevdalinki uz saz, te ju je američki časopis Bilboard 2004. proglasio ikonom tradicionalne bosanske muzike.

Rahmetli Emina Zečaj je 2008. g. u organizaciji BZK "Preporod" Srebrenik učestvovala na 1. Festivalu sevdalinke i saza Srebrenik 2008. gdje je uz pratnju Dr Hašima Muharemovića izvela sevdalinke: Carigrad se Sarajevu hvali i Il je vedro il oblačno.

Voditelj festivala čuveni Vehid Gunić je tom prilikom citirao nekog: "Ja u javnosti ne poznajem savršenijeg sevdaliju nego što je Emina Zečaj".

Emina Zečaj je najproduktivniji izvođač sevdalinki uz saz, koja je uz pratnju Dr Mehmeda Gribajčevića na sazu 2003. snimila CD sa 20 pjesama pod nazivom “Bosnian Traditional Songs”, u izdanju Gramofon, Sarajevo, 2003. i materijal sniman 1990. a objavljen u ediciji Instituta sevdaha Omer Pobrić «Saz u Bosni», 2003. 

Osim ovoga Emina Zečaj je tokom svoje bogate umjetničke karijere snimila još niz pjesama na sazu uz pratnju Dr Hašima Muharemovića, Selima Salihovića i Ćamila Metiljevića u izdanju Jugotona, Sarajevodiska i drugih produkcijskih kuća.

Ovom prilikom objavljujemo i tekst sevdalinke "Il je vedro il oblačno"  koja je obrađivana i za potrebe  filma "Remake"

Il' je vedro il oblačno

Il' je vedro, il' oblačno,
il' je tamna noć.
Il' je sunce, il' je mjesec,
il' je bijel dan.

Nit' je vedro, nit' oblačno,
nit' je tamna noć.

Nit' je sunce, nit' je mjesec,

nit' je bijel' dan.
Već je ono Sokolović,
mlad Ibrahim- beg.

Ponio se, zanio se,
u svoj golem nam,
što on ljubi sultaniju,
sultan Zulejhu.

"Kaži Zulko, kaži dušo!
Šta sam tebi ja?!"
"Ti si Ibro, alem sunce,
što nad nama sja!

U petak 16.12.2022. g, u galeriji Doma kulture u Srebreniku je svečano otvorena izložba slika “Proces 19”, čiji su autori studenti Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu.

Radi se o zanimljivoj izložbi na kojoj je postavljeno oko 50 slika koje će ljubitelji likovne umjetnosti u Srebreniku moći pogledati i u narednih 7 dana koliko će trajati postavka, a slike se mogu i kupiti po povoljnim cijenama.

Organizatori izložbe su BZK “Preporod”Srebrenik, JU Centar za kulturu i informisanje Srebrenik i Gradska uprava.

U ime organizatora obratio se Razim Slanjankić, predsjednik društva BZK Preporod Srebrenik. Moderator programa je bio Esad Dedić.

Izložbu su su svečano otvorili v.d. gradonačelnika Srebrenika dr. sc. Nermin Tursić i profesorica dc. Nataliye Salikhovich koja je prisustvovala otvaranju izložbe zajedno sa desetak svojih studenata – autora slika iz klase 19.

U petak 16.03.2018. u prostorijama JU Centar za kulturu i informisanje održana IV redovna izvještajno izborna skupština općinskog odbora BZK "Preporod" Srebrenik.

Članovi skupštine su pored ostalog usvojili Poslovnik o radu društva, zatim Program rada društva i osnovne smjernice djelovanja društva u narednom četverogodišnjem periodu.

Članovi skupštine su usvojili i Izvještaj o radu društva za period 2012 - 2018, kao i finansijski izvještaj društva za period 2012 - 2018.

Izabrani su i organi društva: Nadzorni odbor, sud časti, izvršni odbor za period 2018 - 2022, te predsjednika društva za period 2018 - 2022.

Za novog predsjednika društva izabran je Razim Slanjankić iz Špionice Donje, umjesto dosadašnjeg predsjednika Nermina Tursića, kojem je istekao mandat.

Na sjednici su dodijeljena i priznanja zaslužnim članovima.

Jubilarno, deseto izdanje Festivala sevdalinke "Sevdalinko u srcu te nosim" počelo je 11.04.2018. u Bosanskom kulturnom centru u Tuzli. Za razliku od prethodnih godina, festival ovaj put traje dvije večeri, a uz to je i takmičarskog karaktera. Prve večeri su dodijeljene i nagrade, a najboljom pjesmom proglašena je "Čežnja pregolema" u izvedbi Jasmina Hasića.

Tuzlaci koji su ovu noć odlučili provesti u Bosanskom kulturnom centru u ovom gradu imali su priliku uživati u 17 novih autorskih pjesama, s tekstovima i aranžmanima koji su nastali u duhu sevdaha.

Ovogodišnji festivalski žiri kojeg su činili Ramiza Milkunić, Nedžad Imamović, Asim Horozić, Jasna Hadžiselimović, Goran Jeknić i Slobodan Vidović odabrao je najbolju numeru, a riječ je o pjesmi "Čežnja pregolema" koju je izveo Jasmin Hasić.

Nagrada za najbolju muziku je pripala Ibri Selmanoviću za kompoziciju "Kroz život idem sam", a najbolji tekst je napisao Enver Šadinlija za pjesmu "O djevojko Mostarko".

Nagrada za najbolju interpretaciju je završila u rukama Dragana Račića koji je izveo pjesmu "Mana mi srce", dok je najbolji aranžman imao Dinko Mujanović u numeri "Kroz život idem sam".

Kao organizator festivala "Sevdalinko u srcu te nosim" se potpisuje Udruženje muzičkih umjetnika TK, iz kojeg poručuju da ovom muzičkom manifestacijom žele od zaborava otrgnuti najljepše izvorne pjesme, iznjedrene na bh. prostorima.

"Cilj ovog festivala je da sevdalinka ponovo zaživi na pravi način, jer po svemu sudeći muzički tokovi diktiraju drugačiji tempo, a ono što je dobro i tradicionalno pomalo pada u zaborav", istakli su iz Udruženja muzičkih umjetnika TK.

Druge festivalske večeri ljubitelji sevdaha će biti u prilici uživati u 24 numere, a na tuzlanskoj sceni u revijalnom programu, između ostalog pojavit će se Neda Ukraden, Snežana Đurišić, Halid Bešlić i Enes Begović.

U povodu obilježavanja 120 . godina „Preporoda“ i Dana povelje Grada Srebrenika BZK "Preporod"  gradsko društvo Srebrenik  dana 20.02.2023. objavljuje:

Javni konkurs za dostavu književnih radova na temu:

Srebrenik – Dug hod povijesti (1333-2023)

I

Na konkurs se mogu prijaviti književni stvaraoci sa područja Grada Srebrenika koji pišu na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku, a nisu do sada objavljivali svoje radove u printanom obliku niti književnim web portalima.
Svi zainteresovani učesnici na konkurs mogu dostaviti svoje radove iz oblasti proze - kratka priča do tri stranice kucanog teksta, poezije-jedna stranica kucanog teksta i eseja do tri stranice kucanog teksta. Svaki učesnik može poslati po jedan rad iz svake od navedenih oblasti.

II

Objavljivač javnog konkursa zadržava pravo korištenja prispjelih radova za priređivanje u svojim godišnjacima, analima, web stranici i sl.

III

Objavljivač javnog konkursa će u svrhu promocije književnog stvaralaštva nagraditi 10 najuspješnijih radova po mišljenju komisije i to:

- Najuspješnija tri rada  iz oblasti proze-kratka priča, poezije i eseja za kategoriju osnovne škole
- Najuspješnija tri rada iz oblasti proze- kratka priča, poezije i eseja za kategoriju JU MSŠ Srebrenik
-  Najuspješnija četiri rada iz  oblasti proze- kratka priča, poezije i eseja ( 2 rada)  za kategoriju iz reda ostalih stvaralaca

Autori dostavljenih radova mogu biti nagrađeni samo za jedan pristigli rad.

IV

Najuspješniji radovi bit će nagrađeni novčanim i nenovčanim sredstvima ( knjige, suveniri i sl.) što će biti objavljeno prilikom utvrđivanja rezultata konkursa. Radovi učenika osnovnih škola i JU MSŠ Srebrenik pisani rukom nastavnika neće se uzimati u razmatranje, što će posebno procjenjivati stručna komisija.

Svi radovi se dostavljaju isključivo elektronskim putem-e mailom na adresu Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli. do 31.03.2023. g.
Učesnici konkursa radove šalju sa kratkom biografijom do pet redova kucanog teksta i podacima o imenu i prezimenu i adresi prebivališta.
Imena nagrađenih autora će biti objavljena do 15.04.2023. na stranici www.preporod-srebrenik.ba
Nagrađeni autori će naknadno biti obaviješteni o načinu realizacije sredstava.

V

Radovi koji vrijeđaju na rasnoj, vjerskoj, etničkoj ili spolnoj osnovi neće biti razmatrani.

BZK „Preporod“ gradsko društvo Srebrenik

U povodu obilježavanja 30 . godina obnoviteljskog rada ( 1995-2025) Bošnjačka zajednica kulture gradsko društvo Srebrenik dana 03.02.2025. objavljuje:

Javni konkurs za dostavu književnih radova na temu:

Srebrenik- grad bosanskih banova i kraljeva

I

Na konkurs se mogu prijaviti književni stvaraoci sa područja Grada Srebrenika koji pišu na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku, a nisu do sada objavljivali svoje radove u printanom obliku niti književnim web portalima.
Svi zainteresovani učesnici na konkurs mogu dostaviti svoje radove iz oblasti proze - kratka priča do tri stranice kucanog teksta, poezije-jedna stranica kucanog teksta i eseja do tri stranice  kucanog teksta. Svaki učesnik može poslati po jedan rad iz svake od navedenih oblasti.

II

Objavljivač javnog konkursa zadržava pravo korištenja prispjelih radova za priređivanje u svojim godišnjacima, analima, web stranici i sl.

III

Objavljivač javnog konkursa će u svrhu promocije književnog stvaralaštva nagraditi 10 najuspješnijih radova po mišljenju komisije i to:
- Najuspješnija tri rada iz oblasti proze-kratka priča, poezije i eseja za kategoriju osnovne škole
- Najuspješnija tri rada iz oblasti proze- kratka priča, poezije i eseja za kategoriju JU MSŠ Srebrenik
- Najuspješnija četiri rada iz oblasti proze- kratka priča, poezije i eseja ( 2 rada) za kategoriju iz reda ostalih stvaralaca
Autori dostavljenih radova mogu biti nagrađeni samo za jedan pristigli rad.

IV

Najuspješniji radovi bit će nagrađeni novčanim nagradom, knjigom, zahvalnicom i sl.) što će biti objavljeno prilikom utvrđivanja rezultata konkursa. Radovi učenika osnovnih škola i JU MSŠ Srebrenik pisani rukom nastavnika neće se uzimati u razmatranje, što će posebno procjenjivati stručna komisija. Svi radovi se dostavljaju isključivo elektronskim putem-e mailom sa računara, na  adresu: Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli. do 20.3.2025. godine.

Učesnici konkursa radove šalju sa kratkom biografijom do pet redova kucanog teksta i podacima o imenu i prezimenu i adresi prebivališta.
Imena nagrađenih autora će biti objavljena do 15.04.2025. na stranici www.preporod-srebrenik.ba
Nagrađeni autori će naknadno biti obaviješteni o načinu realizacije sredstava.

V

Radovi koji vrijeđaju na rasnoj, vjerskoj, etničkoj ili spolnoj osnovi neće biti razmatrani.

Bošnjačka zajednica kulture gradsko društvo Srebrenik

Da se od književnosti itekako može dobro živjeti primjer je britanske književnice Joanne Rowling Iz našeg bosanskog ugla, da bi se postigao ovaj uspjeh, potrebno je nekoliko momenata da se poklope.

• Da se rodiš talentovan za pisanje
• Da se rodiš u nekoj od zemalja Zapadne Evrope ili SAD-a
• Da tvoj talenat za pisanje primijete izdavači
• Da se tvoje knjige mogu pretočiti u filmske scenarije
• Možda ima još tih momenata

Zato dragi moji pišite. Uskoro na našem portalu bit će omogućeno objavljivanje radova svima onima koji imaju umjetničkih afiniteta za pisanje.

Redakcija.

Autorica serijala o dječaku čarobnjaku Hariju Poteru, Džoan Rouling rođena 1965. (Joanne Rowling) najplaćenija je evropska slavna ličnost u 2017. godini sa zaradom od 95 miliona dolara, prenio je britanski Telegraf. Gotovo polovina te sume, u koju nisu uračunati porezi i drugi troškovi, došlo je od rada na predstavi “Hari Poter i ukleto dijete”, čiji je scenario objavljen kao knjiga i u 2016. prodat u 1,3 miliona primjeraka. Predstava se igra u pozorištima u Londonu i Njujorku. Prema podacima Forbsa, Rouling je također i najplaćenija svjetska književnica i treća najplaćenija slavna ličnost u svijetu.

Sarajevo je oduvijek bilo specifično po svemu - po običajima, načinu života, gostoprimstvu i trgovini. Upravo je ta njegova raznolikost bila posebna i u svetim danima, a najviše za vrijeme mjeseca ramazana. Sarajlije tada žive povčeno, odane vjeri, postu, mukabelama, iftarima, teravijama... U svetom mjesecu posebno ožive i džamije koje nisu bile toliko pune tokom godine.

Bez teferiča

- Teferiči su tada smanjeni, kao da ih više i nema. Mnoge radnje na čaršiji koje su opsluživale tadašnje građanstvo, prestajale bi raditi. Čak su i oni dućani koji su prodavali drugu robu, imali neki poseban ramazanski tempo. Svijet je u tadašnjem Sarajevu bio posebno vezan za sirotinju. Priča se da su se imućni ljudi utrkivali ko će tu sirotinju prije pozvati na iftar - govori Mufid Garibija, arhitekta i dobar poznavalac historije grada.

Kako i ne bi kada se zna da je Muhammed, a. s., to preporučio i pojasnio da će onaj ko nahrani postača, imati nagradu kao da je i sam postio. Besplatni iftari su bivali u imaretima. U Gazi Husrev-begovom imaretu za potrebe stanovništva nastao je i somun, kojeg je jedan od njegovih ekmekčija napravio prema nalogu velikog bega i gazije. Baš se taj ekmekčija prezivao Samun pa je tako ova lepina i dobila ime.

Somun je postao jedno od najpopularnijih peciva u regiji, a prihvatile su ga sve Sarajlije, i bogate i siromašne. U posebno iftarsko doba postalo je nezamislivo da somun nije na sofri. Uvijek je bio jeftin i dostupan pa ga nije bilo teško nabaviti.

- Nekada je u gradu bio veliki broj pekara - ekmekčija. Skoro svaka mahala je imala po jednu. Pečenje somuna, koji se u ramazanu ukrašavao i ćurokotom, davao je poseban miris našem gradu. Zapamćeno je da se miris somuna znao osjetiti i izvan grada - ističe Garibija.

Učenje salavata

Prema njegovim riječima, lijepo je kazati da su u Sarajevu čak i oni koji su imali krčme, iz poštovanja prema ramazanu i postačima, znali da ne toče alkohol u toku ovog mjeseca. To je ta prednost Sarajeva, poštivanje i uvažavanje drugog i drugačijeg. I obilježavanje iftara uz pomoć topova, a poslije kandilja, bila je povlastica Sarajeva.

- Posebno je bivalo još nešto, što se izgubilo danas. Učenje salavata sa svih sarajevskih munara, i to prije ezana svake teravije. Obično su mujezini koji su se penjali na munare, hrabriju djecu i omladinu puštali na šerefe munare i na taj način ne samo učili ezane nego i odgajali omladinu. Taj lijepi običaj je nestao, ali su ostala sjećanja srednje generacije – pojašnjava Garibija.

Besplatno spavanje u musafirskim kućama

Ramazani su u Sarajevu bili toliko interesantni da su hanovi i karavan-saraji bili puni gostiju koji su dolazili da to vide i osjete. Posebno je mnogo bilo gostiju sa Zapada, koji su dolazili da upoznaju vjeru i njene adete. Tako je Sarajevo već tada bilo poznato, a kako i ne bi kada su svi oni koji dođu u naš grad, imali besplatna tri noćenja po musafirskim kućama.

Knjiga "Sevdah u srcu, sevdalinka u duši" autora Zlatka Dukića promovirana je 27.02.2018. u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci "Derviš Sušić" u Tuzli, u organizaciji ove ustanove i tuzlanskog Udruženja muzičkih umjetnika.
Osim autora o značaju ovoga djela govorila je profesorica Jasna Hadžiselimović, te muzikologinja Mirela Ibrahimović Mehanović.

Autor Zlatko Dukić kazao je da je ovo vrlo specifična knjiga, koja se "sama pisala", te da nije bio potreban poseban trud.

"Knjiga je sastavljena od refleksije događaja, koji su se zbivali tokom devet festivala sevdalinke, te o ljudima koji su bili neposredno uključeni u festivale", istakao je Dukić.

Dodao je da knjiga više govori o ljudima koji su činili događaje.

Promotorka Mirela Ibrahimović Mehanović rekla je da je knjiga hronološki redoslijed festivala "Sevdalinko u srcu te nosim", koji je ostavio i historijski pečat u njegovanju tradicije sevdalinke i baštinjenju sevdalinke kao bh kulturne odrednice.

Pored knjige promoviran je i DVD, koji sadrži najbolje izvedbe sa proteklih izdanja Festivala sevdalinke.

Kada u društvu usahne racionalan govor, onda svakakve kreature postanu tumači povijesti i ljudskih sudbina. Oni čekaju tu iza povijesnih promjena paradigmi društvenog života i bez imalo odgovornosti kroje sudbinu cijelih narodnih grupa.

Tako se javlja na povijesnoj sceni model dominacije etničkog diskursa nad cjelinom društvenog života ljudi, a u političkom životu na mjesto demokratije staje etnokratija, na mjesto nacionalne (državne) političke orijentacije stupa partikularni etnopolitički totalitarizam i protiv demokratske politike nezaustavljivo raste etnopolitika, biopolitika i populizam.

Nekada su naši preci govorili da njihova djeca ne smiju ići u austrijske škole jer će se “povlašiti”. Takva glupa predrasuda prema austrijskim školama koštala ih je velike zaostalosti do prve polovine 20. stoljeća. Na sličana način danas zastrašuju i obmanjuju Bošnjake da je bosanstvo velika opasnost za njihov identitet i opstanak. To je, također, velika zabluda i glupost. Samo su naivci mogli biti protiv sistema obrazovanja koji je naslijedio duh Marije Terezije iz 18. stoljeća, te su njima vrlo slični oni koji na početku 21. stoljeća napadaju i negiraju vlastiti bosanski identitet i internacionalno priznatu bosansku naciju! Zato je jasno da je obrazovanje osnov ličnog i grupnog narodnog identiteta. Ta, već je Džemaludin Čaušević, negdašnji reis, dobro znao vrijednost te činjenice.

Pitanje nacionalnog ideala, čini se, još nije postavljeno na pravi način na balkanskim prostorima, izuzev slučajeva kada to pitanje svedemo na etnicizam, to jeste na buncanje etnopolitike o društvenim i političkim zajednicama. Pritom, etnopolitika na Balkanu vrlo podlo koristi religiju, umjetnost, znanost ili ljudske običaje i navike, naprimjer, za svoje opasne interpretacije društvenih odnosa. Tada imamo smjesu ili mješavinu svešteničko-politikantskog držanja spram društveno-povijesne zbilje, a posebno otužno je rastakanje ljudskog koordinatnog sistema racionalnosti ili obesmišljavanje svake logike onoga kartezijanskog cogito, ergo sum kroz rigidnu biopolitiku. Etnopolitika onemogućava naše identificiranje s Bosnom kao povijesnom, kulturnom i političkom činjenicom. Ona to identificiranje istrajno i planski isključuje iz našeg postojanja. Sve je moguće i sve je dopušteno – osim bosanstva!

Nacija je skup svih građana jedne države ili, drugim riječima, slobodna zajednica građana. To je nacionalni ideal koji se slijedi. Danas je gotovo svaka moderna nacija heterogena zajednica građana – ne homogena zajednica – povezana zakonima, državnom administracijom, sistemima poslovanja, obrazovanja, teritorijalnim ili geografskim vezama, ekonomskim interesima i tome slično. Unutar takve nacije postoje različite grupe koje njeguju svoje identitete, specifičnosti, prepoznatljivosti, običaje, navike, sjećanja ili vjerske orijentacije. Negdje se poklapa ime naroda i ime nacije, a negdje se ne poklapa. Ali, nacija je politička zajednica ljudi. Ona prevazilazi predstave o kulturnom ili biološkom razumijevaju naroda, o “rađanju” u narodu kao da neki narod nije povijesna konstrukcija sa svojim kontekstualnim specifičnostima. Nacija, međutim, jeste novi specifični oblik društvenosti u povijesnom razvoju oblika ljudske društvenosti. Nacionalizam stvara naciju, upozorava nas E. Gellner. Zato je neophodno naglašavati razliku između nacije, s jedne strane, i naroda, plemena ili roda, s druge strane. Nema ništa prirodnije nego identificirati se s Bosnom, odnosno s državom u kojoj građanin živi. Iz te logične i normalne identifikacije s državom Bosnom razvija se lična i kolektivna svijest o svojoj zemlji, državi, političkoj formi. Velikodržavni nacionalistički hegemonizmi srpstva i hrvatstva sve su poduzeli da se narod u Bosni odvoji od svoje zemlje i identificira s nečim drugim, s nekom drugom zemljom, povijesnom konstrukcijom, identitetnom naracijom. To je, između ostalog, bilo moguće jer nije bilo jasne, profilirane bosanske identificirajuće naracije!

Kolektivni narodni identitet je povijesno-politički konstrukt, dakle, stvara se u jednom povijesnom kontekstu i kao takav podložan je promjenama. U 21. stoljeću Bošnjaci se ne mogu svesti na simulakrum jednoznačne etničke forme u kojoj se može misliti samo na jedan način, živjeti samo u jednoj formi, biti podložan vrhovnom svešteniku ili nekom etnarhu koji zna kako svaki pojedinac treba da živi. To bi bilo ravno isključenju iz postojanja u realnom vremenu. Bošnjaci su kao i svi drugi kolektivni entiteti ili narodne grupe vezani za kontekst i u njemu se mogu razumijevati. Otuda slijedi pluralnost interpretacija bošnjačkog spacijalnog i temporalnog bivstvovanja. Ono što su bili Bošnjani od bana Borića do kralja Tvrtka I (od XII-XIV stoljeća) ne poklapa se identitetno s Bošnjacima iz vremena Huseina Gradaščevića (XIX stoljeće) ili Bošnjacima koji su uplovili u 21. stoljeće. Oni postoje u različitim kontekstima koji ih određuju! Pokušaj da se uspostavi definitivni, nepromjenljivi identitetni tok, kontinuitet, opisano konačno stanje, apodiktička krajnja misao, ideja i tome slično, samo krivotvori postojanje u pluralnosti stanja i iskustava ljudi u vremenu i prostoru. To isto važi za Srbe, Albance, Bugare, Hrvate, Francuze i druge evropske narode i nacije. Nacionalizam voli da izmišlja i konstruira velike priče o “našoj naciji” i time se utemeljava u vremenu i prostoru kao da je star dvije hiljade godina. A, ustvari, mi bismo danas trebali veliku pažnju posvetiti odosu identiteta grupe i konteksta, te tako dezavuirati one brojne lažne mitove o porijeklu. Kontekst je uvijek kompleksan i pluralan i ne funkcionira prema nečijim ograničenim željama i emocijama.

Konstruktivistički pluralizam je trajući okvir bošnjačkog kulturnog i povijesnog postojanja. On je izraz njihove povijesne bosanske političke orijentacije ili usmjerenosti na banovinu-kraljevinu-državu Bosnu kao pluralnu formu, kojim se nadilazi puko biološko postojanje grupe ili ljudske zajednice. Narodna usmjerenost na oblikovanje države je politička par excellence, a za Bošnjake ona je bosanska, jer oni Bosnu stoljećima vide i razumijevaju kao svoju staru državu. Političko ovdje iskazuje sposobnost grupe da vlastito postojanje definira povrh biološkog, animalnog ili darvinističkog stanja vrste! S Bošnjacima u Bosni danas žive i drugi narodi i stoga je potrebno mnogo razumijevanja, znanja i razgovora da se dođe do svijesti o državnom jedinstvu koje se planski podriva etnopolitikom iz susjednih nacionalističkih koncepcija, te istim simulakrumom unutar bošnjačke politike koja bi navodno trebala da se zadovolji nekom “teritorijom za muslimane”. Potpuo je jasno da je bošnjačka politika u Bosni smislena samo kao bosanska! Danas Bošnjaci kao narod uopće nisu sporna povijesna činjenica – Bosna je predmet destrukcije i osporavanja.

Internacionalnim priznanjem Republike Bosne i Hercegovine 22. maja 1992. godine kao 177. članice OUN, Bosna (skraćenica od Bosna i Hercegovina) je postavljena u svjetski politički sistem i pravni poredak nacija-država. To je bosanska ili bosanskohercegovačka nacija. U bosanskoj naciji-državi Bošnjaci su slobodni građani, jer je ta nacija skup svih građana države Bosne i Hercegovine. U toj naciji-državi njihova politika je bosanska. Najveća politička sposobnost je da nadiđu puku etničku politiku, plemensko predstavljanje i ne pristanu da se svedu na “neku teritoriju za muslimane” u Bosni.

Prigovori nekih zastupnika etnopolitike, na stavove o političkom bosanstvu vrlo su površni, nepromišljeni i na granici iracionalnog. Oni još uvijek “vizionarski“ usmjeravaju i “hrabro” podsjećaju da su Bošnjaci preživjeli bez bosanstva i bosanske političke etatističke filozofije. To je pravi ego-trip prvosveštenika. Nevjerovatno! Oni nas uvjeravaju da Bošnjaci mogu preživjeti bez države Bosne! Treba podsjetiti, zapravo, da su Bošnjaci baš “dobro preživjeli”, naročito u periodu od 1918. do 1939. godine, “sjajno su preživjeli” u tom periodu, bez Bosne i bosanstva u Kraljevini. “Sjajno” su živjeli kao Srbi / Hrvati islamske vjere, muslimani / Muslimani, Jugoslaveni, neopredjeljeni ili su pobijeni ili su prognani i raseljeni, a onda svojedobno u Turskoj kao izbjeglice, sasvim skrhani i nemoćni, shvataju da je njihov bosansko-bošnjački identitet potpuno uništen. Tamo se, također, nisu mogli izjašnjavati kao Bošnjaci.

Na kraju! Guske u magli su prepuštene toku rijeke i ne vide kuda idu. Ponekad ljudske zajednice nalikuju guskama u magli i zato su one plemena u agoniji!

Preuzeto sa: VijestiBa

Dana 19.08.2022.g. predsjednici Bošnjačke zajednice kulture „Preporod" Sanjin Kodrić i Hrvatskog kulturnog društva „Napredak" Čiča , posjetili su premijera Tuzlanskog kantona Irfana Halilagića. Kako javljaju mediji tema sastanka je bila institucionalno i sistemsko rješavanje statusnih pitanja temeljnih organizacija naroda Bosne i Hercegovine u Tuzlanskom kantonu.

Kako se navodi u izvještajima Premijer Halilagić je posebno izrazio zadovoljstvo činjenicom da je tom posjetom iskazan zajednički interes, a to pokazuje neophodnost saradnje, međusobnog uvažavanja i suživota, a što u osnovi i jeste Bosna i Hercegovina. U pogledu predloženog rješenja za predlaganje, a u konačnici i donošenje Zakona kojim bi se tretirala ova tematika, premijer Halilagić je rekao da bi se „donošenjem zakonskog rješenja, kojim bi se definirale organizacije naroda Bosne i Hercegovine s historijskom kontinuitetom rada i djelovanja, institucionalno prepozano njihov dosadašnji doprinos i stvorili preduslovi za njihov još aktivniji rad s jedne strane, ali i međusobnu saradnju na zajedničkim projektima s druge strane".

„Cilj donošenja zakona bio bi da se definira se da su Bošnjačka zajednica kulture „Preporod", Hrvatsko kulturno društvo „Napredak", Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta" i Jevrejsko kulturno-prosvjetno i humanitarno društvo „La Benevolencija" temeljne organizacije naroda Bosne i Hercegovine. Definiralo bi se okvirno područje djelovanja ovih organizacija, zaštitilo njihovo znakovlje, naziv i tradicija, te bi se ove organizacije proglasile organizacijama od posebnog značaja", istakli su predsjednici Čiča i Kodrić. Dvojica predsjednika su dalje istakli da su Napredak, Prosvjeta, La Benevolencija i Preporod, imajući u vidu ličnosti koje su okupljale kroz historiju, stvarali bosanskohercegovačku naučnu i kulturnu elitu.

U povodu navedenog sastanka u vladi TK napominjemo da je BZK Preporod Srebrenik zajedno sa još nekoliko podružnica iz TK ( Gradačac, Kladanj) organizovao sastanak u oktobru 2021, u ministarstvu za kulturu i sport TK, povodom javne rasprave o Nacrtu Zakona o kulturi TK. Tom prilikom smo u pismenoj formi predložili ono o čemu je govoreno na sastanku u Vladi TK; Međutim Skupština TK je usvojila Zakon o kulturi TK, ne uvažavajući prijedloge temeljnih udruženja kulture naroda u BiH.

Ostaje pitanje kako dosadašnje vlasti u TK, i nakon 30, godina od potpisivanja dejtonskog mirovnog sporazuma nisu imale volje ili sluha da riješe statusna pitanja ovih temeljnih organizacija. Za ovakvo stanje i odnos prema ovim organizacijama odgovornost prije svega moralnu, snose osim političara naravno i intelektualci i akademski obrazovani građani, koji su kulturu ostavili na margine društvenih zbivanja. Za očekivati je da aktuelna vlast, koja je najviše vremena provela u vlasti TK od 1995, do danas, smogne snage da u narednom periodu predloži i usvoji zakon o temeljnim udruženjima kulture naroda BiH u TK i time trajno riješi pitanje statusa ovih udruženja.

Poraz košarkaške reprezentacije BiH od Francuske u tuzlanskom Mejdanu 52-102 nije običan sportski poraz.

Obzirom da je stanje u sportu, kao i drugim djelatnostima npr. kulturi odraz stanja u društvu onda ovaj sportski rezultat, koji je mjerljiv, pokazuje u stvari gdje se nalazi naš sport i naše cjelokupno društvo u odnosu na surovi profesionalizam evropskih, pa i svjetskih reprezentacija.

Kada bi imali ovako mjerljive pokazatelje na svim poljima društvenog života u BiH, imali bi vjerovatno poražavajuće rezultate i za takvo stanje bi neko morao o odgovarati. Zato, kako kažu i postoje statistike, koje obično ništa ne znače. Dakle, sa aspekta običnog gledaoca, možemo reći da je poraz od Francuske na najočigledniji način ogolio jad i bijedu u košarci i sportu uopšte u BiH.

Čitajući iz štampe, kakva je atmosfera vladala uoči utakmice i koliko je igrača otkazalo, prosto sam se sažalio na trenera Vujoševića. I zato sam se usudio gledati samo jedan minut utakmice na kraju poluvremena.

"Ima različitih poraza, ali ovaj je ubjedljivo najveći u mojoj trenerskoj karijeri i za njega smo odgovorni ja, igrači koji su bili tu i oni koji su otkazali", rekao je na konferenciji za medije selektor košarkaške reprezentacije BiH Duško Vujošević nakon poraza od ekipe Francuske u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Kini 2019. godine.

Ovu izjavu, kada je na sebe preuzeo svu odgovornost za poraz, Vujošević je dao iz poštovanja prema BiH. Ovdje slobodno možemo reći da trener Vujošević nije kriv.

Svi oni igrači koji su otkazali pred meč sa Francuzima, bez obzira na razloge ne zaslužuju da igraju više za reprezentaciju. Ovaj poraz će se zaboraviti brzo, odgovornost u košarkaškom savezu neće niko preuzeti, jedino će u Vujoševićevoj biografiji ostati crna mrlja.

Smatram, kogod sa strane da je došao da radi u BH sportu da se kasnije gorko pokajao. Sve te plate i premije, ako ih ima nisu vrijedne živaca i zdravlja. Poraz od Francuske je više od sportskog poraza. Na naplatu su došle posljedice javašluka, nerada, aljkavosti, amaterizma i odsustva patriotizma koji vlada u i oko košarkaške reprezentacije BiH. I pored poraza, pišu mediji, BiH se plasirala u sljedeći krug kvalifikacija. Koji krug? Sa ovakvim odnosom svih aktera prema reprezentaciji krug je praktički zatvoren.

Za redakciju Preporoda S. R. 30.06.2018.

U sklopu manifestacije OGUS 2024, u Srebreniku je sinoć održan nesvakidašnji koncert koji spaja bogatstvo sevdaha i klasike pod nazivom “Sevdah & Art”.

Ovaj muzički događaj, organizovan od strane BZK “Preporod” gradsko društvo Srebrenik, ispunio je noć vrhunskim i kvalitetnim izvedbama i emocijama na zadovoljstvo mnogobrojne publike u Srebreniku.

Na koncertu s nastupile tri talentovane umjetnice: Dženana Šehanović Sarajlić, pijanistica poznata po svojim izvanrednim interpretacijama klasične muzike, Dženana Huseinagić, sopranistica čiji glas oduševljava ljubitelje sevdaha i tradicionalne muzike, te Lejla Čaušević Karačić, vokalna umjetnica prepoznata po emotivnim izvedbama sevdalinki.

Neke od izvođenih sevdalinki su: Ah, što ćemo ljubav kriti, Iz kamena voda tekla, Razbolje se sultan Sulejmane, Haj prošetala Suljagina Fata itd.

Dženana Huseinagić je na kraju iz svog repertoara izvela neke od klasičnih hitova poput: Besame muco, Santa Lucia, O sole mio, otkrivajući svoj raskošan glas, uz česte ovacije publike.

Ovim koncertom publika u Srebreniku je pokazala da posjeduje istančan osjećaj za kvalitetne predstave, koje se dešavaju tokom održavanja ovogodišnje manifestacije.

Koncert je odrzan 20. avgusta, s početkom u 20:00 sati na Ljetnoj pozornici Doma kulture u Srebreniku. Ovaj muzički spoj tradicije i umjetnosti privukao je pažnju svih ljubitelja sevdaha i klasične muzike, pružajući jedinstveno iskustvo u kojem se prepliću note prošlosti i sadašnjosti. Koncertu koji slavi ljepotu naše kulturne baštine, uz zvuke koji diraju dušu.

U Srebreniku, 07.10.2025, održan koncert Fondacije „Sevdah“ Sarajevo kao nastavak manifestacije 17. Festival saza i sevdaha Dr Hašim Muharemović

U okviru programa obilježavanja 30. godina od osnivanja Bošnjačke zajednice kulture-gradsko društvo Srebrenik održan je koncert pod nazivom „Sevdah za mlade“. Koncert ustvari predstavlja nastavak manifestacije 17. Festival saza i sevdaha Dr Hašim Muharemović, koji je održan 30.09.2025.

Koncert Sevdah za mlade je namijenjen uglavnom školskoj omladini, koja je imala priliku da uživo sluša najbolje mlade interpretatore sevdaha. Moderator programa i ujedno pratnja na harmonici bio je etnomuzikolog mr Damir Galijašević. On je ujedno na harmonici pratio izvođače sevdalinke: Almu Subašić Omerović i takođe etnomuzikologa Zanina Berbića. Zanin Berbić se na početku programa mladima u publici predstavio i izvođenjem uz saz. U govornom dijelu programa Damir Galijašević je govorio o značaju sevdalinke za kulturni idenitet naroda u BiH, temama o kojima pjeva sevdalinka, ambijentu u kojima je nastajala i drugim temama. Svojim raskošnim interpretacijama ovi mladi izvođači su oduševili srebreničku publiku.

Neke od izvođenih sevdalinki su: Kad se Ibro iz Stambola vrati, Omere moje prvo gledanje, Akšam geldi, Vihor ružu niz polje tjeraše, Nigdje tako ko u Bosni nema i dr.

Koncertom Fondacije „Sevdah“ Sarajevo završen je program obilježavanja 30 godina BZK Srebrenik, koji je trajao nešto manje od mjesec dana.

“SLOVO GORČINA” OBJAVLJUJE KONKURS ZA MLADE PJESNIKE I PJESNIKINJE”

Stolački Festival kulture “Slovo Gorčina” raspisao je konkurs za najbolju prvu neobjavljenu knjigu poezije na bosanskom, crnogorskom, hrvatskom ili sprskom jeziku, autora starosti do 35 godina.

Prva nagrada iznosi € 500 (uz statuetu Gorčina i štampanje knjige), dok druga i treća nagrada iznose € 250 i € 150.

Rukopisi se zaprimaju do 1. jula/srpnja 2018. godine na email adresi Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli..

Od 27. do 29. jula/srpnja 2018. godine, u Stocu će biti održan festival kulture “Slovo Gorčina”, koji je uspostavljen 1971. godine u čast pjesnika Maka Dizdara.

U sklopu festivala bit će organiziran niz književnih, muzičkih, dramskih i likovnih događanja, između ostalih i solistički koncert Miroslava Tadića, predstava dubrovačkog Kazališta Marina Držića “Orfej sluša radio” autorice Pavlice Bajšić Brazzoduro i večer poezije ovogodišnjeg gosta-pjesnika Ota Tolnaia. U sklopu “Slovo Gorčina” tradicionalno će se dodijeliti i nagrada “Mak Dizdar” za najbolju prvu neobjavljenu knjigu poezije iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije. Novi program ovogodišnjeg festivala jeste Stolački ljetni univerzitet, na kojem će učestvovati 10 studenata humanstičkih nauka iz Bosne i Hercegovine i regiona. Po prvi put nakon 1991. godine, programi festivala će se održavati unutar zidina srednjovjekovnog grada Vidoškog u centru Stoca.

Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” u BiH u saradnji sa Općinom Novi Grad Sarajevo, po prvi put je organizirala Međunarodni festival muzike i folklora pod nazivom „Bosanske zimske radosti“.

Festival su otvorili načelnik Općine Novi Grad Sarajevo Semir Efendić i predsjednik BKZ “Preporod” Sanjin Kodrić dana 30.08.2019. Nastupilo je 8 muzičkih i folklornih grupa sa 170 učesnika.

Prisutnim učesnicima i gostima dobrodošlicu je poželio načelnik Semir Efendić, uz želje da uživaju u folklornim i muzičkim izvedbama i da im nastupajuća Nova 2020. godina bude bolja i uspješnija od godine koju ispraćamo.

Cilj Festivala je afirmacija Bosne i Hercegovine i njenih prirodnih ljepota, ali i ujedno afirmacija, kako naše, tako i kulturne vrijednosti drugih naroda.

“Folklor je djetinjstvo svakog naroda. Kroz folklor se upoznajemo sa dušom svog, ali i sa dušom drugih naroda, i utoliko je ovaj naš zimski festival ljepši, šareniji i liči na ovaj naš multikulturni grad Sarajevo i na Bosnu i Hercegovinu”, rekao je predsjednik BKZ “Preporod” Sanjin Kodrić.

Učenici folklorne sekcije Osnovne škole “Avdo Smailović” otvorili su Festival koreografijom “Bosna je ćilimom zastrta”. Posjetitelji su mogli uživati i u koreografijama derviša iz tekije “Mesudija”, zatim u koreografiji ansambla iz Palestine, KUD-a “Gajret” koji se predstavio igrom iz Srednje Bosne pod nazivom “Fata” i u koreografiji ženskih igara koje je pripremilo Folklorno društvo “Orce Nikolov” iz Republike Sjeverne Makedonije.

Festival je trajao do 2. januara 2020. godine.

STATUS

Općinsko društvo BZK "Preporod" Srebrenik je članica Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" u BiH ( u daljem tekstu BZK "Preporod" u BiH) na osnovu Odluke Skupštine općinskog društva BZK "Preporod" Srebrenik, a radi postizanja ciljeva sadržanih u  Statutu BZK "Preporod" u BiH. (Poglavlje VI-ciljevi )

Općinsko društvo BZK "Preporod" Srebrenik ( u daljem tekstu "Društvo") je dobrovoljno nestranačko društvo osnovano radi postizanja ciljeva sadržanih u Ustavu BZK "Preporod " u BiH i Statutu BZK  "Preporod "u BiH i svom Statutu.

PROGRAMSKI CILJEVI

Programski ciljevi Općinskog društva BZK "Preporod" Srebrenik identični su ciljevima BZK "Preporod" u BiH, a naročito:

1. Razvijanje i snaženje svijesti o ukupnosti bošnjačke kulture u svjetskoj zajednici kultura;
2. Istraživanje i predstavljanje svih sadržaja bošnjačke kulture u okviru nastojanja Bošnjaka da sebi osiguraju ravnopravan položaj u svjetskoj zajednici naroda;
3. Uspostavljanje i razvijanje društava, organizacija i ustanova potrebnih za djelotvornu bošnjačku kulturnu cjelovitost;
4. Razvijanje i jačanje patriotske svijesti i znanja o narodnoj cjelovitosti, posredstvom snaženja osjećanja odgovornosti svakog pojedinca prema nacionalnoj cjelovitosti, te odgovornosti nacionalnih organizacija, društava i ustanova prema svakome pojedincu;
5. Izgradnja uvjeta nacionalne organiziranosti u kojima će Bošnjaci preuzeti odgovornost za sve svoje ciljeve, gdje god je to moguće, uz uvažavanje svih prava drugih u pravednom međunarodnom poretku;
6. Povezivanje svih bošnjačkih organizacija, društava i ustanova u svjetsku zajednicu koja će biti sposobna da istražuje i razrješava najvažnije zadaće bošnjačke kulture;
7. Uspostavljanje prijateljskih veza sa svim organizacijama, društvima i ustanovama drugih naroda u zemlji i svijetu, u cilju saradnje i međusobnog pomaganja;
8. Razvijanje svijesti i organizacijskih oblika, koji će doprinositi da najugroženiji dio bošnjačkog naroda bude štićen u okviru organizirane cjeline bošnjačkog naroda;
9. Upoznavanje i sprečavanje djelovanja svih oblika protiv bošnjačkih elita, ideologija i organizacija;
10. Osiguranje neovisnosti u svim područjima kulturnog života gdje je to moguće i ravnopravne suradnje sa svim narodima u zemlji i svijetu, na temelju međusobnog poštivanja i promicanja pravednog i mirnog dijaloga;
11. Preuzimanje i razvoj pozitivnih iskustava svih drugih naroda, organizacija, društava i ustanova, kako bi ona postajala sastavni dio bošnjačke kulture;
12. Predstavljanje i tumačenje svih postignuća bošnjačke kulture koji čine dio opšte kulturne riznice svijeta.

DJELATNOST

Istraživanje i izučavanje historijskog, kulturnog, književnog, umjetničkog i društvenog razvoja Bošnjaka od najstarijih vremena do danas, te objavljivanje i prikazivanje rezultata ovog djelovanja, a radi afirmacije i popularizacije kulture, književnosti i umjetnosti, tradicije i kulturne historije Bošnjaka;

1. Podsticanje razvoja nacionalne historiografije radi pripremanja i objavljivanja potpune historije Bošnjaka u Bosni i Hercegovini i domovinskim zemljama;
2. Upoznavanje putem organizovane izdavačke djelatnosti široke javnosti sa svim kulturnim, a posebno znanstvenim, književnim i umjetničkim ostvarenjima Bošnjaka kroz čitavo razdoblje njihovog postojanja;
3. Istraživanje našeg narodnog i književnog jezika što uključuje njegovo standardizovanje, te istraživanje usmene bošnjačke književnosti, etnografije, folklora i drugih pratećih znanosti;
4. Istraživanje djela bošnjačkih autora iz područja književnosti i filozofije bez obzira na kojem su jeziku pisana, te objavljivanje integralnih tekstova;
5. Predstavljanje Bošnjaka u umjetničkom životu naše zemlje, i van njenih granica, a posebno u domenu pozorišta, muzike, slikarstva,  i slično;
6. Osnivanje i vođenje organizacija i ustanova koje su trajna ili privremena potreba bošnjačkog naroda radi proučavanja navedenih oblasti;
7. Organiziranje naučnih skupova, književnih večeri, izložbi iz područja likovne umjetnosti, te pojedinih znanosti;
8. Istraživanja, sakupljanja i objavljivanja podataka i dokumentacije o genocidu u toku 19. i 20. vijeka;
9. Ustanovljenje stalnih nagrada za najbolja naučna, književna i umjetnička djela bošnjačkog kulturnog kruga;
10. Ustanovljenje stalnih nagrada za najbolje radove učenika i studenata;
11. Stipendiranje ili na drugi način pomaganje talentiranih đaka i studenata;
12. Predstavljanje i tumačenje svih postignuća bošnjačke kulture koji čine dio opće kulturne riznice svijeta.

AKTIVNOSTI OPĆINSKOG DRUŠTVA BZK "PREPOROD" SREBRENIK

Pored nabrojanih djelatnosti iz člana 13. Statuta  Općinsko društvo BZK "Preporod" Srebrenik će svoje aktivnosti usmjeriti naročito na :

1. Predstavljanje uže kulturne baštine i tradicije (Stari grad Srebrenik, kulturno - historijski spomenici i dr.) različitim formama: štampanje listova, časopisa, reprint izdanja, vodiča;  organiziranje okruglih stolova, tribina, naučnih skupova i sl.)
2. Promovisanje kulturnog turizma i tradicije Srebrenika i Bosne i Hercegovine.
3. Afirmacija i popularizacija kulture; književnosti i umjetnosti, tradicije i kulturne historije Bošnjaka  raznim formama predstavljanja.

Ove aktivnosti društvo može preduzimati i u okviru posebno formiranih odsjeka

U okviru manifestacije Dani povelje Srebrenik 2026, Bošnjačka zajednica kulture – Gradsko društvo Srebrenik 13. i 14. februara 2026, ugostila je članove Kulturnog društvo Bošnjaka „Preporod“ Split, čime je nastavljen kontinuitet kulturne saradnje i jačanja veza između bošnjačkih zajednica u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj.

Tokom boravka u Srebreniku, gosti iz Splita prvog dana svog boravka mogli su prisustvovati koncertu grupe Divanhana, a sutradan i tradicionalnoj manifestaciji „Ćetenijada“ u organizaciji udruženja žena Diva iz Srebrenika, gdje su imali priliku upoznati se s običajima i procesom pripreme ovog autohtonog jela, koje ima značajno mjesto u kulturnoj tradiciji ovog kraja. Posebno je istaknuta dobra i prijateljska konekcija ostvarena između članica KDB „Preporod“ Split i udruženja žena s područja Grada Srebrenika, što predstavlja važan korak ka budućoj saradnji na zajedničkim projektima. U toku ove manifestacije članovi KDB „Preporod“ Split imali su priliku da upoznaju gradonačelnika Grada Srebrenik Adnana Bjelića sa aktivnostima svog udruženja u Splitu i da ujedno iskoriste priliku i da pozovu udruženja iz Grada Srebrenika da posjete njihov grad i prezentuju svoj kulturni program.

Bošnjačka zajednica kulture – Gradsko društvo Srebrenik je tokom manifestacije organizovala svečani ručak za goste uz tradicionalnu muziku uz saz, a tom prilikom upriličena je i razmjena knjiga i publikacija, čime je dodatno naglašena uloga kulture i pisane riječi u očuvanju identiteta i međusobnom povezivanju.

Centralni dio večernjeg programa bio je koncert mješovitog zbora KDB Preporod Split, koji je izveo niz tradicionalnih sevdalinki, izazvavši snažne emocije i oduševljenje publike. Program je upotpunjen nastupom dramske skupine, koja je kroz humoristični sadržaj donijela vedru i opuštenu atmosferu, dodatno obogaćujući cjelokupni kulturni doživljaj.

Ovaj susret protekao je u znaku prijateljstva, razmjene iskustava i promocije bošnjačke kulture, te predstavlja vrijedan doprinos jačanju kulturnih veza i saradnje između Srebrenika i Splita. Pokrovitelj cjelokupnog programa je bio Grad Srebrenik i gradonačelnik Adnan Bjelić.

Kulturno predstavljanje BiH održano u Dubrovniku od 15-17. Novembra 2024. na 18. Smotri kulturnog stvaralaštva čiji je domaćin Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ Dubrovnik.

Program je počeo u petak, 15. novembra, otvaranjem izložbe pod nazivom „Ćilimi sjećanja“, koja je posvećena obilježavanju 29. godišnjice genocida u Srebrenici. Izložbu su organizovali BZK „Preporod“ Dubrovnik i Memorijalni centar Potočari, a postavljena je u holu Studentskog centra. Otvaranje je bilo u 18:00 sati, a prisutnima se obratio predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Marko Potrebica koji je i otvorio izložbu „Ćilimi sjećanja“, koja je u sklopu obilježavanja 29. godišnjice genocida u Srebrenici postavljena u Studentskom centru Dubrovnik.

Predsjednik Gradskog vijeća Potrebica u svom je obraćanju naglasio važnost promicanja kulture sjećanja, ali i očuvanja mira. Istaknuo je izvrsnu suradnju s Bošnjačkom zajednicom kulture “Preporod” i zahvalio organizatorima na postavljanju ove iznimno dirljive izložbe u Dubrovniku.

Pored izložbe, u istom prostoru održana je 5. likovna kolonija „Od Dubrovačkih dana do Kulina bana“, koja okuplja umjetnike iz Sarajeva, Travnika, Dubrovnika i drugih gradova. Likovna kolonija je trajala tri dana, od petka do nedjelje, pružajući priliku umjetnicima da razmijene ideje, prezentuju svoje stvaralaštvo i zajednički rade na razvoju kulturne povezanosti.

U subotu, 16. novembra, organizirani su dodatni kulturni sadržaji u organizaciji BZK „Preporod“ Dubrovnik. S početkom u 17 sati održane su promocije 4 knjige : Predstavljanje knjige Hasanaginičina kletva autora Kemala Tursunovića ; dvije knjige prof dr Zdravka Bazdana pod nazivom „Ljudska prava“, te promocija knjige Nermina Tursića i Omera Ibrahimagića „Milenijsko trajanje Bosne“. Prije promocije knjiga Razim Slanjankić, predsjednik BZK Preporod gradsko društvo Srebrenik predstavio se interpretacijom „Balade o Hasanaginici“ uz saz prema teks

Poseban događaj je bila XVIII Smotra folklora, narodnih igara i plesova, koja je okupila ljubitelje tradicionalnih plesova i narodnog stvaralaštva. Na smotri su se predstavili: Muški zbor Behar iz Goražda, KUD „Blagaj“ iz Blagaja, BZK „Preporod“ iz Zenice, KUD „Karaula“ iz Travnika, KUD „Tutin“ iz Novog Pazara, BZK „Preporod“ iz Srebrenika, KUD „Visoko“ iz Visokog .BZK Preporod iz Srebrenika predstavljali su Razim Slanjankić i Sadil Mehmedović izvodeći tradicionalnu sevdalinku uz saz. Na ovoj manifestaciji je učestvovalo oko 250 učesnika.

U Srebreniku je dana 19.11.2021. održana manifestacija u povodu dana državnosti BiH "Preporodovi susreti 2021".

Nakon uvodnog referata o danu državnosti BiH i godišnjici Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je podnio predsjednik društva Razim Slanjankić uslijedila je promocija knjige Bosanski rat i mir 1992-2020 autora prof dr Omera Ibrahimagića čiji promotori su bili prof dr Izudin Hasanović i dr Nermin Tursić.

Zatim su nastupili članovi UG Saray sevdah iz Sarajeva koji su izvodili tradicionalnu sevdalinku: Refija Muslić, Vesna Hadžić i Šerif Kapo.

Fotomonografiju udruženja Saray sevdah 2011- 2021 predstavio je autor knjige Dr Semir Hadžimusić.

Međunarodni literarni konkurs “A Sea of Words

Ministarstvo kulture, kao koordinator programa međunarodne Fondacije “Ana Lind”, objavljuje 11. literarni konkurs “A Sea of Words”, u saradnji sa Fondacijom i Evropskim institutom za Mediteran.

OBLAST:

kultura

OPIS:

Tema ovogodišnjeg konkursa je “Sjećanje i identitet: promišljanje o kulturnom nasljeđu” (Memory and identity: rethinking cultural heritage) i posvećena je obilježavanju 2018. kao Evropske godine kulturnog nasljeđa. Autori 15 najbolje rangiranih priča od strane međunarodnog žirija će biti pozvani u Barselonu na ceremoniju dodjele nagrada (19. septembar) i prateće kulturne sadržaje koji će biti organizovani u periodu 19-21. septembar. Organizatori pokrivaju troškove prevoza, vize, smještaja i boravka.

USLOVI:

– Pravo učešća imaju osobe starosti od 18 do 30 godina.
– Kratke priče moraju biti originalne i napisane na bilo kojem od zvaničnih jezika 43 države Euro-mediteranske oblasti.
– Jedan autor može poslati samo jednu priču.
– Priče moraju biti obima do 2500 riječi.

NAČIN PRIJAVE:

Priče moraju biti poslate u Word formatu, na email adresu: Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.. U mejlu je neophodno naznačiti naslov rada i osnovne podatke o autoru: ime, telefon, poštansku adresu, email i datum rođenja. Odabrane priče će biti objavljene u digitalnom formatu, na originalnom jeziku uz prevod na engleski jezik.

ROK ZA PRIJAVU:

20. april 2018. godine.

VIŠE INFORMACIJA:

Detaljnije informacije možete pronaći na: Međunarodni literarni konkurs “A Sea of Words”

Na današnji dan (22. marta) 1937. godine rođen je Hašim Muharemović, bosanskohercegovački muzičar, ljekar i likovni umjetnik. Teško je razlučiti što je od ove tri dimenzije njegove personalnosti dominantnije; njegov ljekarski poziv i rad u polju preventivne epidemiologije i kasnijeg zanimanja za akupunkturu, njegovo muzičko etabliranje kao osobe koja je vokalno i instrumentalno (virtuoznim kucanjem u saz) kultivirala sevdalinku, te se bavila komponiranjem koje je tekstualno i melodijski familijarno sevdalinci, ili pak njegovo profiliranje u sferi likovnosti.

Čini se kako je njegovo medicinsko obrazovanje imalo instrumentalno-utilitaran karakter, dok su dimenzije umjetnosti figurirale kao kreativni eros i autentični daimonion koji je, s jedne strane, kontinuirao smisleno samopotvrđivanje, te, s druge strane, identifikaciju i priznavanje njegove specifične strukture osobnosti u polju muzičke i likovne referencije U toku studija na Medicinskom fakultetu u Sarajevu upoznaje Himzu Polovinu na čiju sugestiju se prijavljuje i polaže audiciju na tadašnjem Radio Sarajevu.

U početku orijentiran ka klasičnoj gitari, Muharemović svoj talenat usmjerava ka interpretacijama sevdalinki po kojima postaje prepoznatljivim i distinktivnim muzičkim autorom nedugo po završetku studija, a što je u vezi sa njegovim imanentnim doživljajem bosanskohercegovačkog muzičkog naslijeđa, njegovim odgojem i neposrednim utjecajem “značajnih Drugih” (roditelja, porodičnog miljea, tradicije, te raznolikih gradova i običaja unutar tih gradskih sredina u kojima je odrastao stjecanjem životnih okolnosti, jer mu je otac bio službenik Državne šumarije, pa su česta promjena mjesta stanovanja usljed osnivanja novih šumskih uprava Muharemoviću bila izvorom izazova i stimulacije, koje je svojom jakom intuitivnošću internalizirao i u konačnome deponovao kao trajna svojstva i sadržinu njegove svijesti i podsvijesti).

S druge strane, distinktivan karakter njegovog muzičkog eksternaliziranja vezan je i za njegovo poimanje sevdalinke kao simboličkog kapitala naroda Bosne koja se vokalno mora objektivirati nenametljivo, melanholijski i uz nužno isposredovanje sazom čija instrumentalnost na najadekvatniji način omogućuje konsonanciju s onim vokalnim, bez prevalencije jednog nad drugim i bez uzajamno isključujuće rezonantnosti. Sevdalinka je u njegovom poimanju figurirala kao recto i verso strana papira; pokušati odvojiti stranu instrumentalnosti saza od strane specifične vokalne izvedbe značilo bi ukinuti predmetnost samog predmeta: bićevitost sevdalinke kao takve.

Muharemović nastoji pokazati kako recepcija sevdalinke u njenoj vokalno-instrumentalnoj sukonstituciji ne smije biti svodiva na puki orijentalni folklorizam unutar parohijalnih, usnulih i rudimentarnih socio-kulturnih entiteta i unutar tradicionalizma koji zadobija karakter ishabane upotrebne vrijednosti u savremenom dobu. To je razlog zašto Muharemović tek sa okončanjem medicinskog studija odlučuje uzeti aktivnijeg učešća na muzičkoj sceni tadašnje Jugoslavije kako bi, između ostaloga, i činjenicom da sevdalinku na sazu izvodi visokoobrazovana osoba, doktor medicine, ukazao na njen trajno aktualan status koja svojom specifičnošću (ali i univerzalnošću, te sposobnostima akomodacije bez eliminiranja njenih temeljnih svojstava), može parirati i biti analogon svim ostalim muzičkim tradicijama na svjetskoj razini, te da istoj treba institucionalno afirmiranje, kako na nivou njene performativnosti, tako i na nivou njene znanstvene konceptualizacije.

Nakon što je napisao tekst i melodiju za poemu Zmaj od Bosne, sedamdesetih godina XX vijeka u tadašnjem zagrebačkom Jugotonu izlazi njegova gramofonska ploča sa 14 pjesama, među kojima prvi put i ovo njegovo autorsko djelo pod nazivom Vjerna ljuba, koja će poslije dobiti status narodne pjesme i svojevrsne kulturne reprezentacije poznatije kao Zmaj od Bosne. Muharemović je za života nastupao u beogradskom Saboru (sa ovacijama na pjesmu Il je vedro il oblačno) i u sklopu kulturne manifestacije Baščaršija na Skadarliji, u Sarajevu u sklopu brojnih svečanosti i manifestacija, u Zagrebu, Salzburgu (Stiftung Mozarteum, Wiener Saal) u sklopu manifestacije Sevdah putuje Evropom, sarađivao je u sklopu ostvarenja dokumentarnih filmova iz oblasti muzičkog naslijeđa naroda BiH, ostvario zapaženu saradnju sa Eminom Zećaj koju je jedno vrijeme pratio na sazu, a sarađivao je i sa Radio Sarajevom u realiziranju određenih muzičkih podložaka za radijske emisije sa poznatim glumačkim i redateljskim likovima poput Rejhana Demirdžića, Rudija Alvađa, Kaće Dorić, itd.

Muharemović je bio i članom Univerzitetskog esperanto kluba Sarajevo, a tokom studija je redovan posjetilac Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu na kojoj u sklopu redovnih kurseva stiče likovna znanja i vještine, a kasnije iste usavršava pri ateljeu Ibrahima Ljubovića. Tokom života je ostvario nekoliko samostalnih i kolektivnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a njegov ogroman, tematski izdiferenciran likovni opus sa raznolikim likovnim tehnikama uglavnom se nalazi u privatnim kolekcijama, Bošnjačkom institutu u Sarajevu (tapiserija Gradina), te u fundusu Umjetničke galerije u Brčkom (koja je do rata nosila naziv prvog brčanskog akademskog slikara Rizaha Štetića). Kulturno-umjetnička manifestacija Srebrenik – otvoreni grad umjetnosti, sa internacionalnim karakterom i odjekom, sa učešćem velikog broja domaćih i inostranih umjetnika, primarno iz oblasti teatra i slikarstva (zahvaljujući kojoj je srebrenički Dom kulture formirao zavidan likovni fundus) decenijama je implicirao prisustvo Hašima Muharemovića kao jednog od osnivača, kao likovnog umjetnika i kao muzičara, što potvrđuje svojevrstan Muharemovićev poiesis u njegovoj neraskidivoj vezi sa specifičnim etosom i potencijalitetima koje su se objektivirale u sferi muzičkog i likovnog stvaralaštva. 

Dok je polje njegovog muzičkog stvaralaštva i njegovog doprinosa etnomuzikogiji neupitno, njegovo afirmiranje u sferi likovnosti je manje poznatog opsega, a što je u direktnoj vezi sa specifičnim karakterom njegovog habitusa i personalnosti. Samokritičnost, određeni stepen introverzije i odustvo želje za samopromicanjem ili pak aktivnijim učestvovanjem u likovnom životu, njenim trendovima i uzajamnim relacijama među samim slikarima, te kontinuiranje vlastitog, često samozatajnog likovnog methodosa razlog su ove manje poznate dimenzije umjetničkog stvaralaštva ovog autora. Ipak to apsencija iz sfere kritike ne znači i neznatnost njegove likovne kreativnosti i imaginarija; iza ovog autora su ostale stotine likovnih djela (akvarela, ulja, kombiniranih tehnika, akrilika, gvaša, crteža, tapiserije), a tačan broj je nemoguće odrediti, jer on sam nikada nije vodio evidenciju svojih djela. 

Uz to stoji i činjenica kako je Muharemović profesionalno bio ljekar, specijalista epidemiologije, tako da je, uvažavanjem svih činjenica i faktora, personalnih, profesionalnih, ali i konativnih dispozicija, te društvenih okolnosti, u konačnome, njegov polivalentan životni aktivitet bio plodonostan. Stoga likovni kritičar Vojislav Vujanović ne pretjeruje kada je pri otvaranju njegove izložbe u Gradskoj vijećnici u Brčkom 2003. godine na kraju svoje recenzije koja je štampana u katalogu 2003. godine, te reprintana 2012. godine, pod naslovom U prepletu mističnog i realnog napisao kako njegova dvodimenzionalnost (muzike i slikarstva) “…daju punu izražajnost i stvaralačkog i duhovnog čovječnog profila dr. Hašima Muharemovića – liječnika, glazbenika i slikara. Rijetka ličnost, gotovo i neponovljiva u našoj sredini.” Ta komplementarnost i triangulacija nisu slučajni, jer se tiču terapeutiziranja ljudskog tijela, ali i ljudske duše, te ispunjenju svrhe ljudskog postojanja i njegovog trajnog kultiviranja.

Kao ljekar, radio je u Brčkom, Tuzli, Gradačcu, Ghadamesu u Libiji, Sarajevu i Srebreniku. Za vrijeme rata vršio je dužnost direktora Doma zdravlja u Srebreniku, a nakon rata jedan mandat bio je na dužnosti glavnog sanitarno/epidemiološkog inspektora Federacije BiH. Nakon penzioniranja uglavnom se posvetio slikarstvu. Umro je 2012. godine, pet mjeseci nakon svoje posljednje izložbe, u 75. godini, u gradu u kojem je i započeo svoj životni put, zaokruživši pri tome jedan ciklus čija fabula nije bila svedena na život kao takav, nego na kvalitativno više i trajnije forme postojanja koje transcendiraju sferu “banalnosti materijalnog života”.

Prof. dr. Vedad MUHAREMOVIĆ - preuzeto iz magazina Start

Uzroke problema u funkcioniranju BiH treba tražiti u nepoštivanju vladavine prava, prije nego u ideološkim razlikama između ključnih političkih aktera, tvrde analitičari.

Autor: Samir Huseinović za Deutche Welle

Pojedine političke partije, među kojima Stranka za BiH (SzBiH), smatraju da je nedavni Mostarski sajam bio u funkciji pritiska na bošnjačke političke lidere kako bi se usvojile „Čovićeve izmjene Izbornog zakona”. Za kritičare je Mostarski sajam bio „srpsko-hrvatski samit” na kojem se, bez prisustva ključnih bošnjačkih lidera i pod dirigentskom palicom Evropske unije (EU), tražilo usvajanje izmjena Izbornog zakona, koje vode u nove podjele u BiH, odnosno izmjene koje po svaku cijenu želi lider Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH Dragan Čović.

Mostarski susret Aleksandra Vučića i Andreja Plenkovića „uz asistiranje Milorada Dodika i Dragana Čovića”, SzBiH je okarakterisala kao nastavak politike podjele BiH koju su devedesetih godina prošlog stoljeća zagovarali Slobodan Milošević i Franjo Tuđman. „Uz prenemaganje o miru i evropskim vrijednostima očito je da se radi o pokušaju da se zada konačni udarac državi BiH i to u formi pritiska za usvajanje Čovićevog izbornog zakona, koji je de facto podjela države na tri dijela“, navode iz SzBiH.

Slavo Kukić: „EU težište svog pritiska mora vratiti u sferu politike“

Univerzitetski profesor i doktor socioloških nauka Slavo Kukić kaže da zbog budućnosti Mostarskog sajma ovu manifestaciju ne treba pamtiti po političkim porukama, nego po onima koji na njemu žele prezentirati svoje proizvode i usluge. „Ne želim spekulirati je li ambicija sudionika mostarskog susreta bila razgradnja i dodatne podjele BiH. Ali, da su njegovi učinci na tom tragu, uopće nije sporno. Prisustvo na sajmu bugarskog premijera, dakle premijera predsjedavajuće EU, ne znači automatski i podršku EU diskriminatorskim zahtjevima u izmjenama Izbornog zakona od strane HDZ-a i Dragana Čovića, iako njegovo prisustvo tramo može biti shvaćeno i na taj način“, kaže Kukić za Deutsche Welle.

“Uz prenemaganje o miru i evropskim vrijednostima Mostarski susret pokušaj da se zada konačni udarac državi BiH”, navode iz SzBiH

„Ja, međutim, želim vjerovati da je EU tim činom željela još jednom poručiti kako je mjesto BiH u EU. Ono, pak, što jeste problem, je činjenica da se EU okreće od političkih prema ekonomskim pitanjima BiH u procesu njezina integriranja u EU. A to je, pita li se mene, potpuno pogrešan pristup. I, po mojem sudu, EU mora težište svoga pritiska vratiti tamo gdje su i uzroci svih bh. muka – u sferu politike“, ističe profesor Kukić.

Benjamin Butković: „Svi državni resursi su izborni plijen“

Novinar BHRT-a (Bosanskohercegovačke radio-televizije) Benjamin Butković smatra da susret u Mostaru ne treba doživljavati kao nastavak politike Milošević-Tuđman. „Prije će biti da je to još jedna kockica u dnevno-političkom mozaiku balkanskih ‘kafanskih nadmudrivanja’ u kojima svaki od učesnika ima neki svoj cilj. Izostanak zvučnih bošnjačkih imena na tom sastanku očigledni je odgovor na unutrašnje političke razmirice i ne predstavlja nikakvu poruku ni regionalnim, ni evropskim zvaničnicima. Za nove sastanke na temeljima politike Milošević-Tuđman u ovom trenutku ne postoji povoljno međunarodno okruženje”, kaže Butković za Deutsche Welle.

U povodu događaja "oktobar - mjesec knjige" Općinsko društvo BZK "Preporod" Srebrenik objavljuje:

Nagradni javni konkurs

za dostavu književnih radova na temu:

"Kulturno naslijeđe i tradicija"

I

Na konkurs se mogu prijaviti književni stvaraoci iz Bosne i Hercegovine koji pišu na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku, a nisu do sada objavljivali svoje radove.
Svi zainteresovani učesnici na konkurs mogu dostaviti svoje radove iz oblasti proze - kratka priča do tri stranice kucanog teksta, poezije-jedna stranica kucanog teksta i eseja do tri stranice kucanog teksta.
Svaki učesnik može poslati po jedan rad iz svake od navedenih oblasti.

II

Objavljivač javnog konkursa zadržava pravo korištenja prispjelih radova za priređivanje u svojim godišnjacima, analima, web stranici i sl.

III

Objavljivač javnog konkursa će u svrhu promocije književnog stvaralaštva nagraditi novčanom nagradom najuspjelije radove po mišljenju žirija i to:

- Najuspješniji rad iz oblasti proze: kratka priča................ 100,00 KM
- Najuspješniji rad iz oblasti poezije................................. 100,00 KM
- Najuspješniji esej na zadatu temu................................. 100,00 KM

Autori dostavljenih radova mogu biti nagrađeni samo za jedan pristigli rad.

IV

Svi radovi se dostavljaju elektronskim putem-e mailom na adresu Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli. do 21.11.2018. g.
Učesnici konkursa radove šalju sa kratkom biografijom i podacima o imenu i prezimenu i adresi boravka.
Imena nagrađenih autora će biti objavljena do 15.12.2018. na stranici www.preporod-srebrenik.ba
Nagrađeni autori će naknadno biti obaviješteni o načinu realizacije sredstava.

V

Radovi koji vrijeđaju na rasnoj, vjerskoj, etničkoj ili spolnoj osnovi neće biti razmatrani.

Predsjednik društva

- Nostalgija za prošlošću -

- Azira Tahirović -

Na teferič kada pođe nana
sa unukom niz mahalu prođe,
okreću se momci za djevojkom,
odjekuju nanule kaldrmom.

Bujne kose šamijom prekrila,
oko vrata niske od dukata,
krišom gleda u dragana svoga
i sve pazi da ne vidi nana.

Nema više ljubavi tih starih,
ni pjesma se sokakom ne čuje.
Nema više igranki ni sijela,
sve nestade, proguta ih vrijeme.

Neko novo doba sad je došlo,
elektronski sad se ašikuje,
pod prozor neće više stati
momak dragoj, da ružu donese.

 Novo vrijeme, novi običaji
a za starim meni srce vene,
draži one osjetiti neće
naša djeca, kad izlasku je vrijeme.

Sa munare kad' jacija uči
i dragi se tad' prikrada kući,
zvižduk njegov čekam ja sa zebnjom.
Eh, da mi je osjetit' još  jednom.

Biografija:

Rođena 04. oktobra 1963. godine u Gračanici gdje sam i završila Gimnaziju „Dr. Mustafa Kamarić“. Majka troje djece, radila u Grafopaku do 2001 godine. Aktivna članica Udruženja „Žene Pribave“ gdje vodim recitatorsku sekciju, pišem tekstove za dramsku sekciju koje sam i član, te sam također i član horske sekcije.

- Bijelo mramorje -

- Hamza Ćehić -

Na zelenom ćilimu Bosne,
bijelo mramorje šuti.
Mirno i ponosno svjedoči
o onima što su nekad govorili.

Ase leži, sa dignutom rukom...
Ponosan i nijem,
vještom rukom isklesan;
svjedoči o neznanom junaku.

A uvečer, poslije vrelog dana
po pitomim bosanskim ledinama
ono isto ćutljivo mramorje
sada svijetli poput zvijezda.

Crteži i natpisi sada govore,
umjesto onih u utrobi zemlje
što ležati ostadoše.
Govore o precima našim...

Biografija:

Hamza Čehić, rođen u Bihaću 25. januara 1996. godine. Student Medicinskog fakulteta u Tuzli. Bavi se pisanjem poezije već nekoliko godina, što mu je ujedno hobi, zanimacija i opuštajuća aktivnost.

- Sabah je.. -

- Dina Bavčić -

Sabah je, rastajem se sa snovima
prve zrake miluju mi lice
i najavljuju početak novog dana
čini mi se da majka abdest uzima
u halvatu kraj naše sobice
dok se kroz tišinu prolama zvuk ezana.
U snu mi preplašena mati
oko glave njena šamija stara
pred očima bljeskaju šarene kerice
dok s babom tiho razgovara
o onom što mi djeca ne trebamo znati.
Krije od mene uplakano lice
mrmlja, u sebi se moli
protiv urokljivih očiju uči
i drhtavim prstima mi razvezuje pletenice
nježno, da me ne zaboli
polako, da me slučajno ne začupa
koliko se samo jadna muči
dok srce ne prestaje da joj lupa.
Proljeće,
u snovima mojim
miris behara, s propupalih grana pjevaju ptice,
a livade zastrlo poljsko cvijeće
beru ga nasmiješene djevojčice.
A ja po strani stojim
čudim se
ljepoti božjoj, koju je On stvorio
budim se
i opet plačem, sve je san bio.
Nema te majko, da me jutrom dočekaš iz džamije
a pred očima mi tvoja slika
kako popravljaš porub svoje šamije
i kako prstima po tespihu prebireš
dok blago usne pomičeš
i kako polako ustaješ sa postećije
da naspeš vode iz bakrenog ibrika
uzdišeš, a ja stalno pitam majko šta ti je.
Kad bi mogla da vidiš kolika sam ti uzrasla
i da me još jednom na grudi svoje priviješ
od svih zala dunjalučkih da me sakriješ
uzalud te majko noćima snujem
da mi je još jednom glas da ti čujem.
i slobodno me majko naruži
reci bilo šta, al' samo mi kaži
ovaj moj bol bar mrvicu ublaži
ogrubjelim rukama umij mi lice
od svojih dimija sašij mi opet haljinice
spleti mi još jednom pletenice...

Biografija:

Dina Bavčić, Dr. sci prim. dr. spec – zaposelena u Domu Zdravlja Goražde.

BZK "Preporod" Srebrenik usvaja dokumenta neophodna za registraciju društva pod nazivom BZK "Preporod" gradsko društvo Srebrenik.

Redovna skupština društva će se održati dana 27.02.2020. godine u JU Centar za kulturu i informisanje Srebrenik (plava sala) sa početkom u 18. sati. Pozivaju se članovi društva da prisustvuju ovoj sjednici.

Dnevni red:

1. Predlaganje i izbor tri člana radnog predsjedništva skupštine, zapisničara i dva ovjerivača zapisnika,
2. Razmatranje odluke o usvajanju prijedloga  inicijativnog odbora za osnivanje BZK "Preporod" gradsko društvo Srebrenik
3. Razmatranje i usvajanje Odluke o osnivanju  BZK "Preporod" gradskog društva Srebrenik,
4. Razmatranje i usvajanje Statuta BZK "Preporod" gradsko društvo Srebrenik,
5. Razmatranje i usvajanje Odluke o davanju ovlaštenja
6. Razmatranje i usvajanje Odluke o potvrđivanju članova upravnog odbora BZK "Preporod" gradsko društvo Srebrenik
7. Razmatranje i usvajanje Programa rada društva za 2020. godinu
8. Tekuća pitanja

II dio sjednice: 

• Referat u povodu 1. marta Dana nezavisnosti BiH

Sva skupštinska dokumenta možete pregledati klikom na njih:

Odluka o osnivanju društva

Odluka o davanju ovlaštenja za zastupanje i predstavljanje

Odluka o programu rada

Odluka o potvrđivanju članova upravnog odbora

Program rada

Prijedlog inicijativnog odbora

Program rada društva za 2020 godinu i okvirni finansijski plan

Statut Bošnjačke zajednice kulture preporod gradsko društvo Srebrenik

Općinsko društvo BZK Preporod
Srebrenik

Najava događaja

U srijedu 13.06.2018.g. od 20.30, gosti u ramazanskom programu televizije Tuzlanskog kantona su Razim Slanjankić predsjednik društva, Ahmet Hogić i Armin Hogić članovi skupštine društva.

Oni će predstaviti rad Općinskog društva BZK “Preporod” Srebrenik i ujedno nastupiti uz saz kao članovi sekcije sazlija.

JU Centar za kulturu i informisanje Srebrenik i izdavačka kuća Buybook vas pozivaju na promociju knjige Tarika Đodića

Čuvarkuća

Promotori knjige su : Abdulah Sidran, Goran Milić, Ademir Kenović, Adnan Rondić

U muzičkom dijelu učestvuje Divanhana.

Dom kulture Srebrenik, 16.11.(četvrtak) 18:00h.

Ulaz slobodan

BZK "Preporod" BiH
Općinsko društvo BZK "Preporod" Srebrenik

Najava održavanja Izvještajno- izborne skupštine BZK "Preporod" Srebrenik

Zadovoljstvo nam je obavijestiti javnost da će se IV Redovna izvještajno - izborna skupština održati dana, 16.03.2018. sa početkom u 18. sati u plavoj sali JU "Centar za kulturu i informisanje" Srebrenik

Dnevni red

1. Izbor radnih tijela skupštine i verifikacija broja članova skupštine
   - razmatranje prijedloga članova predsjedništva skupštine
   - razmatranje prijedloga članova kandidacione komisije
   - razmatranje prijedloga članova izborne komisije
   - razmatranje prijedloga članova verifikacione komisije
   - razmatranje prijedloga zapisničara i dva ovjerivača zapisnika sa skupštinske sjednice
2. Razmatranje poslovnika o radu skupštine i donošenje Odluke o usvajanju poslovnika o radu skupštine,
3. Razmatranje izvještaja o radu općinskog društva BZK "Preporod" Srebrenik za period 2012-2018. g. i donošenje Odluke o usvajanju izvještaja o radu,
4. Razmatranje finansijskog izvještaja općinskog društva BZK "Preporod" Srebrenik za period 2012-2018. g. i donošenje Odluke o usvajanju finansijskog izvještaja,
5. Predstavljanje programa rada kandidata za predsjednika društva i donošenje odluke o izboru predsjednika društva i zamjenika predsjednika za period 2018-2022. g.
6. Razmatranje prijedloga članova Izvršnog odbora društva za period 2018-2022. g. i donošenje rješenja o imenovanju članova izvršnog odbora,
7. Razmatranje prijedloga Odluke o izboru članova Nadzornog odbora društva za period 2018-2022. g.
8. Razmatranje prijedloga Odluke o izboru Suda časti općinskog društva BZK "Preporod" Srebrenik za period 2018-2022 g.
9. Razmatranje programa rada društva za period 2018-2022. g. i donošenje Odluke o usvajanju programa rada društva, 
10. Tekuća pitanja,
11. Dodjela priznanja,
    -Odluka o dodjeli plaketa zaslužnim članovima
    -Odluka o dodjeli povelje zaslužnim članovima
    -Odluka o proglašenju počasnih članova društva i dobrotvora
12. Obraćanje gostiju

Predsjednik društva
Tursić Nermin