Ne budi me više ti snenu u zore
kad pusta tišina nebom se razlije
i mjesec mladi povrh našeg brijega
zlatnom prašinom drveće prelije.
Umorne svoje da odmorim snove
i tijelo prepustim krevetu meku,
svake noći san mi izmiče i bježi,
misli do zore uzavrele teku.
Kraj prozora duge sate i minute
ko vječnost cijelu ja sam ispraćala,
gledala u mjesec ko da gledam u te
i na nebu zvijezde sve sam izbrojala.
I kunem ljubav, kunem oči tvoje
što nisi bolest da te odbolujem.
Umorna sam dragi od strepnje i čežnje,
umorna od čekanja tvoj korak da čujem.
Verica Šakota, rođena 04.12.1976. godine u Hanoveru, Njemačka. Živim u Bijeljini.