U povodu Dana državnosti Bosne i Hercegovine 29. 11. 2024. godine u Narodnom pozorištu Sarajevo  upriličena je praizvedba opere „Tvrtko, kralj bosanski“ kompozitora Ammara Jažića, po romanu „Ljetopis o kralju Tvrtku“ Jasmina Imamovića i libretu pjesnika Muamera Kodrića. Inicijator izrade i kreativni producent opere je Bošnjačka zajednica kulture, a izvršni producent Narodno pozorište Sarajevo. Visoki pokrovitelji opere su član Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Denis Bećirović i premijer Federacije Bosne i Hercegovine Nermin Nikšić, a generalni pokrovitelj Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo i ministar Kenan Magoda.

Tvrtko, kralj bosanski – opera o Bosni kakve se trebamo sjećati i kakva treba biti i u savremenosti

Opera Tvrtko, kralj bosanski kompozitora Ammara Jažića, po romanu Ljetopis o kralju Tvrtku Jasmina Imamovića i libretu pjesnika Muamera Kodrića, jedinstvena je pojava u povijesti umjetničke muzike u Bosni i Hercegovini. Tematski vezana za historijsku ličnost prvog bosanskog kralja – Tvrtka I Kotromanića i historiju srednjovjekovne bosanske države njegova vremena, to je prva bosanskohercegovačka kraljevska opera, ali i prva klasična nacionalna opera u Bosni i Hercegovini u strogom, preciznom žanrovskom određenju. I u drugim aspektima to je opera koja umjetničku muziku, a posebno opernu umjetnost u Bosni i Hercegovini izdiže do sasvim nove razine, popunjavajući brojna „prazna mjesta“ kako u razvoju bosanskohercegovačke opere, tako i u razvoju bosanskohercegovačke muzičke umjetnosti uopće.

Opera je nastala na inicijativu Bošnjačke zajednice kulture, koja je, kao kreativni producent opere, producirala autorsku izradu opernog libreta i same kompozicije opere, dok je Narodno pozorište Sarajevo, kao izvršni producent, produciralo cjelokupnu izvedbu opere. Ova vrlo uspješna međuinstitucionalna saradnja rezultat je nastojanja obiju institucija da, svaka u svojem dijelu i na svoj način, stvaraju nove kulturne vrijednosti, istovremeno afirmirajući i autentične vrijednosti bosanskohercegovačkog društva, uključujući i historijsko-tradicijske vrijednosti, za što su historijski lik kralja Tvrtka i historija srednjovjekovne bosanske države nudili više nego obilje građe.
Nakon što je 1353. godine započeo vladavinu kao bosanski ban iz bosanske dinastije Kotromanić, Tvrtko je, naime, 1377. godine proglašen i prvim bosanskim kraljem. Historijske činjenice kazuju da je Tvrtkova Bosna bila jedna od tek 16 kraljevina u Evropi ovog vremena i najsnažnija južnoslavenska država tog doba, pri čemu je Tvrtko značajno proširio njene granice, kao niko prije i niko poslije njega, te, uprkos izazovnim i nimalo jednostavnim povijesnim okolnostima, organizirao društvo koje je obilježavala značajna politička stabilnost i izražen društveni razvoj, uključujući i razvoj kulture. Tvrtkova Bosna bila je, dakle, sretna i uspješna zemlja, a sam Tvrtko najznačajniji vladar bosanskog srednjovjekovlja te jedan od najznačajnijih državnika u sveukupnoj historiji današnje Bosne i Hercegovine uopće.

Složena i burna srednjovjekovna povijest i svojevrsni vrhunac koji Bosna doživljava u vrijeme kralja Tvrtka već sami po sebi mogli su biti predmetom opernog oblikovanja u žanru klasične nacionalne opere, no opera Tvrtko, kralj bosanski svoje polazište ima posebno u još jednom u ovom smislu značajnom izvoru, a to je roman Ljetopis o kralju Tvrtku (2019) Jasmina Imamovića, pisca koji je u našoj neposrednoj savremenosti na vrlo važan način obnovio interes za srednjovjekovnu bosansku prošlost, a naročito za historijsku ličnost kralja Tvrtka. Riječ je o romanu koji je književnom imaginacijom sublimirao historijsku pojavu kralja Tvrtka i Bosne njegova vremena, pri čemu je u Imamovićevoj romanesknoj interpretaciji figura kralja Tvrtka ostvarena kao figura kralja koji nije vladar „ognja i mača“, nije osvajač i vladar nad ljudima i njihovim životima, već, naprotiv, narodni vladalac te, posebno, „kralj-okupitelj“, odnosno onaj kojim se i oko kojeg se povezuje i udružuje sve u Bosni i oko nje, dok je Tvrtkova Bosna prvenstveno Bosna mira i zajedničkog života te zemlja pravde, napretka i blagostanja. To nije „mitomanska“, neoromantičarski konstruirana Bosna, već, naprotiv, Bosna kakve se trebamo sjećati i kakva treba biti i u savremenosti.

Na osnovama ovakvog romanesknog predloška nastao je operni libreto, autorsko djelo pjesnika Muamera Kodrića, koji je narativno romaneskno polazište transponirao u nadahnutu poetsku formu, uz naglašenu lirizaciju diskursa i za operu nužni dramski naboj, odnosno emocionalnu i događajnu napetost, transformirajući romanesknu radnju i likove u radnju i likove opere kao takve. Uz epsku zamašnost, svojstvenu svakom velikom historijskom prikazu, libretom dominira unutrašnji, privatni i intimni svijet njegovih junaka, ono što su njihove unutrašnje muke, dileme, strahovi, lomovi, odnosno želje, težnje, žudnje…, sve ono što je čovjek kao takav, pri čemu su na ovaj način nastali zasigurno neki od najljepših lirsko-poetskih iskaza s tematikom srednjovjekovne Bosne u recentnoj bosanskohercegovačkoj književnoj praksi, a što ovaj operni libreto čini i samosvojnom književnom vrijednošću.

U simbiozi romana Ljetopis o kralju Tvrtku Jasmina Imamovića i opernog libreta Muamera Kodrića, odnosno iz susreta ova dva kreativno plodna književna teksta i njihove međusobne komunikacije, stvoreno je i osobeno tekstualno polazište opere Tvrtko, kralj bosanski kompozitora Ammara Jažića. Odranije poznat kao kompozitor klasičnog prosedea, a posebno kao kompozitor naglašeno tonalne muzike, odnosno kao kompozitor osobene muzičke emocionalnosti i dramatičnosti, Ammar Jažić Imamovićevu sumblimiranu romanesknu interpretaciju i Kodrićev osobeni lirsko-poetski iskaz historijske figure kralja Tvrtka i njegove Bosne intermedijalno je transponirao u zamaman i začudan muzički izričaj, bogat, složen i slojevit, odnosno u operno djelo izrazite muzičke estetičnosti. Pritom, u skladu sa svojim kompozitorskim habitusom, ali i sadržajem same opere, Jažić je operu Tvrtko, kralj bosanski ostvario u formi koja je vrlo bliska formi wagnerijanske „muzičke drame“, pri čemu je riječ o tzv. „grand“ operi, koja uz veliki simfonijski orkestar uključuje i veliki broj solista, hor te balet, odnosno praktično sve ključne izražajne činioce operne umjetnosti. Snagom svojeg već ranije dokazanog talenta, ali i nesumnjivog kompozitorskog umijeća, nadasve zahtjevan i složen izazov komponiranja opere ovog tipa i karaktera Jažić je savladao na maestralan način, stvorivši jedinstveno djelo svoje vrste u bosanskohercegovačkoj muzičkoj povijesti i savremenosti.

Operom Tvrtko, kralj bosanski kompozitora Ammara Jažića operna umjetnost u Bosni i Hercegovini dobila je, dakle, visoko reprezentativno djelo klasične nacionalne opere, ali i djelo koje snažno korespondira s grandioznom figurom kralja Tvrtka i optimističkom slikom Bosne njegova vremena. Vrijednosti ove opere izvanredno važne doprinose u izvedbenom smislu dali su i, naročito, dirigent Josip Šego, reditelj Dražen Siriščević, solisti i hor Opere i članovi Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo te Sarajevska filharmonija, kao i koreografkinja Mojca Majcen, scenograf Slaven Raos, kostimograf Mladen Radovniković i drugi članovi izvedbenog tima. U skladu s posebnim statusom opere, visoki pokrovitelji autorske izrade i izvedbe opere bili su član Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Denis Bećirović i premijer Federacije Bosne i Hercegovine Nermin Nikšić, a generalni pokrovitelj Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo i ministar Kenan Magoda.

Kao producenti opere Tvrtko, kralj bosanski, Bošnjačka zajednica kulture i Narodno pozorište Sarajevo ponosni su što su imali čast i zadovoljstvo biti nosiocima ovog iznimno važnog projekta, koji, napokon, s radošću predstavljamo publici kao – uvjereni smo – trajnu kulturnu vrijednost.