1.: 5.:
Krenuh 1333. na put oko svijeta, Imam ja još mnogo čime da se hvalim,
Ma, šta svijeta, čovječe, mala mi planeta! Samo, ne bih previše o sebi da davim.
Srebrenik mi ime i to ti pođoh reći, Neka zbore Majevica i Tinja, moja rijeka
Hajde, stavi malo ruku na ove moje pleći. Njih dvije su mi, znaj, rodbina prijeka!
2.: 6.:
Osjetiš li srce što mi u grudima bije? Možda te odvedu i u Varoš malo
Pa tu se bolan cijela historija krije. Da vidiš šta je sve u moju čaršiju stalo.
I ovu krvcu vrelu što mi venama kola A, možda ćete doći i do Orman – grada
Ali, čekaj, priča nije došla ni do pola. Da ti Djed kaže:,,Tamo neolit vlada.“
3.: 7.:
U rodnom listu piše:,, Kotromanića dijete“, Ne bilo ti teško i do stećka stići,
Mađari i Osmanlije pokušali su da mi prijete, Lijepo je, dijete, historiji blizu prići,
Ali, tvrd je orah, ovaj, sad već Djed od srebra A, sve te to čeka kad dođeš u Ćehaje
I najteže udarce preživješe mi rebra. Pa obiđeš malo i te moje odaje.
4.: 8.:
Ako pružiš korak do mog gornjeg dijela Hodamo već dugo, brzo vrijeme prođe
Pred očima će ti se ukazati ljepotica cijela. Ispuni se srećom duša koja Djedu dođe.
Od kamena vrelog, sazdana na stijeni, Iako su mi vijekovi brojni nacrtali sijede,
Gradina je zovu, blago li se meni. Neka se zna:,,Srebrene ljepote ne blijede!“
Biografija
Zovem se Elmira Zukić. Rođena sam 31.08.1996. godine u Tuzli. Odrasla sam i živim u Lisovićima. Studentica sam Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli – Opšti studij medicine. Osim ljubavi prema medicini, gajim i veliku ljubav prema pisanoj riječi, prirodi i kulinarstvu.
