Tebi tako lijepo stoji jesen
mirišeš bojama
Unom pjevaš
kroz Sanu zboriš
kroz Drinu jecaš
podigneš ruke u nebo i bogu moliš
za prste držiš Savu.
Tebi lijepo stoji zima
oplete te u grudi bijele
pa treperiš oko Trebevića
noge spustiš na obronke Vlašića
raspeš dušu na so i Tuzlu
dišiš guber
a, jecaš.
Tebi tako lijepo stoji proljeće
kada se kitiš zumbulom , lalom
ljiljan ti vijori kroz oko plavo
ti tada pušeš u behar Gradačca
napuniš srce sa Gračaničkih lipa
Bosno moja mila.
Tebi tako lijepo stoji ljeto
kada se sunce priljubi u Neumske čari
na prstima prošeta ulicama Mostara
nahrane golubovi u Sarajevu gradu
Bosno moja za tvoje ljepote
svaka je pjesma mala
Autor: Zehra Bajić Alić, Gračanica