O PJESNIKU
- Kemal Valjevčić -
Čovječe, za koga te predstavljaju
Sve one kadije što dunjaluku sude?
A sude po svom nahodu,
Kako kojem milo, tako ti pero uramljuje.
Kaži čovječe, ja sam samo pjesnik!
Ni otud’ ni ovdud’,
Nit’ s istoka nit’ zapada,
Ja sam iz sredine, tu mi je mjesto.
O čemu tvoji stihovi zbore,
Dok se prelamaju preko zubiju insana?
O ljubavima, grijesima,
O prirodi, rodoljublju.
Kaži nek’ misli u riječi poteku,
Da stoljetni nemir mir nađe,
Da se počeci završe,
A nesklad porine svoja krila k ljubavlju,
I sklad odleprša u najfinije beskonačnosti.
Čovječe, kome tvoje mlade godine govore
O stoljećima iskustva homerovske aluzije?
Kad zapisuješ jedno, drugo se ispisuje,
Kad govoriš drugo, prvo se kazuje.
Prazna realnost se mistikom puni,
A jutra u behutu umorno zaspu,
Dok pjesničke noći hude nad svijećom,
I mastilom ispisuju svijet i postojanje.
Ti si čovječe tek čovjek,
Onaj kome misao slobodu traži.
Ti si čovječe oduvijek
Samo pjesnik od istine i draži.