Zilhad Ključanin

pred polazak na neodložan put

u junu procvjeta bagrem
i pokrije jedini put
koji vidim iz svoje avlije
to mi je smetalo godinama
ali sada me bagremov cvat
podsjeća na rahmetli oca
na grozdove pjene za brijanje
koji spadaju s njegovog lica
pred polazak na neodložan put
sivice, 20. 6. 2010.

iz nadirućeg ništavila

hrđa godinama kljuca
poštansko sanduče
na mojoj planinskoj kućici
moje ime već je nestalo
od prezimena ostao
još samo ključ
u kojeg polažem sve nade
kako da se izvučem
iz nadirućeg ništavila
sivice, 7. 6. 2010.

ima jedna staza

tek kad su cigani
počupali korov
primijetio sam
da između njihovog groblja
i moga vrta
ima jedna staza
dovoljno široka
da kroz nju prođe
sasvim pristojan tabut
sivice, 19. 6. 2010.

moja je sreća u gledanju

neka miruju misli moje
moja je sreća u gledanju
dobro to reče mevlana
umoran od obrtanja riječi
osjećam se kao drvosječa
nakon valjanja balvana
da mislim nisam u stanju
i kada zadnji put sklopim oči
moja će sreća biti u gledanju
sivice, 19. 6. 2010.

neka teče dugo voda

na planinskom putu
sestra sazidala bratu
hair česmu
nad curkom natpis
neka teče dugo voda
kolko i suze za tobom
sivice, 13. 7. 2010.

uvijek kad travu kosim

uvijek kad travu kosim
u svom malom vrtu
brat mi telefonira
on je bivši logoraš
i strašno ga nervira
mrcvarenje bilo čega
poslat ću ti zeca kaže
da ti sve to popase
za jedno brzo dopodne
sivice, 30. 6. 2010.

---

O AUTORU: Zilhad Ključanin rođen je 1960. godine u Trnovi kod Sanskog Mosta, umro je u Sarajevu 2016. godine. Završio je Filozofski fakultet u Sarajevu. Magistrirao je književno-historijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Pisao je poeziju, prozu, drame, scenarije, književnu kritiku, esejistiku i novinske tekstove. Objavio je tridesetak knjiga.