POEZIJABZK "Preporod" Srebrenik

Poezija nagrađenih autora u regionu.

- Vanja Škobica -

Ditiramb

poza sičanskih kiša i marčanske bure
cvatu trišnje kaštelanske
vraćadu me u poja i vinograde
moje mladosti

maslina je bila moja jubavnica
pod kojon san u teploj večeri
pratija zibanje vala na misečini
i išća puntu Čiova i Merjana

ležin na plaži
tabane mi škakja more

uzalud san danas cili dan
luta kroz sedan sela
i bira koje je lipše:
čigova je kula boja
joli dvorac šesniji
na koncu san srdele
kuša u Donjin
a žeđ ugasija vinon
u Gornjin Kaštilan
– a odgovor nisan dobija

ležin na plaži
tabane mi škakja more

kaštelanske zelene rudine
mome su tilu uvik bile stanište
umornoj duši sidrište
i kad san daleko bija
čuja san kako me zovedu kaštelanska zvona

ležin na plaži
tabane mi škakja more

visoko prema Kozjaku
izgubija se tovar
grdelin se sakrija u osin smokve
vratija se ribar u porat
strasna je ova sloboda

kunen se, volin vas, Kaštila moja:
žene ćakuladu na šentadi
na štradan muški igradu briškulu
a mladost tvoja na brcu
bacila klapsku: „Falile se Kaštelanke…“

ležin na plaži
tabane mi škakja more

čekan da se na Malački
užgedu vatre Ivanjske
pa da se u meni probudi
ono kurjožasto dite
ča je na blagdan
Gospe Ruzarice s babon molilo

sve se prominilo
samo jedno je isto – jubav

ležin na plaži
tabane mi škakja more

Vanja Škrobica

Diplomirala sam politologiju na Fakultetu političkih znanosti, a kasnije i knjižničarstvo (1991.) u Zagrebu. U Školi likovnih umjetnosti u Splitu radim preko trideset godina.
Zadnjih nekoliko godina ponovo sam se vratila pisanju što je rezultiralo tiskanjem moje prve zbirke Škafetin 2016., a nova zbirka Di je sad moji’ osamnaest izašla je iz tiska 2017. Pišem na čakavici, govoru moji roditelja i predaka (otok Čiovo), ali i na hrvatskom standardnom jeziku.
Moje pjesme pohvaljene su u dva navrata na natječaju Gradske knjižnice u Solinu, a ove godine dobila sam 2. Nagradu na natječaju u organizaciji Gradske knjižnice Kaštela. Ovu pjesmu Ditiramb vam i šaljem.
Osim pisanja poezije i pedagoškim radom, bavim se slikanjem (izložba 2017. u klub Kafiću Mačak, Slatine).

 


- Enesa Mahmić -

Strune u dalekim vrtovima

(Prva nagrada za najbolju pjesmu u regionu za 2017.)


Padala je kiša granata
Starac iz Vlasenice kojem su ubili četiri sina pjevao je:
Bosno moja, divna, mila, lijepa, gizdava, aaaaaaaaaaa
Drhtale su izrađene, mršave ruke
I plakali smo dok se plakati moglo
Dok rat nije postao prirodno stanje.
Naše su kuće svikle na cvilež, poniženje, tjeskobu i tupost
Na orgije pijanih Barbara
Što se umorni od silovanja i paleži
Bez kazne i suda vraćaju mirnom domaćinskom životu.
Preostaju nam jalove godine i oglodane kosti.
Moja duša je plavi leptir nad divljim pelinom[1]
Moj dom je tamo gdje majka mijesi hljeb na ognjištu
Tamo na onoj uzbrdici
Tamo su posjekli stogodišnje stablo
Po noći, neko će zakopati sjekiru
Neće ostati znaka ni traga
Sve će se zaboraviti sutra.

[1] Tokom istraživanja i ekshumacije masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini nastalih ratnim zločinima, primijećeno je da nad njima uslijed ‘’geofizičke anomalije’’ raste biljna vrsta Artemisia vulgaris Linnaeus kojom se hrane plavi leptiri. Pored drugih metoda, masovne grobnice sa kompletnim ili djelimičnim posmrtnim ostacima žrtava u različitim fazama raspadanja, međunarodni i bosanskohercegovački forenzički eksperti su otkrili i uz pomoć plavog leptira