O PJESNIKU

- Kemal Valjevčić -

 

Čovječe, za koga te predstavljaju

Sve one kadije što dunjaluku sude?

A sude po svom nahodu,

Kako kojem milo, tako ti pero uramljuje.

Kaži čovječe, ja sam samo pjesnik!

Ni otud’ ni ovdud’,

Nit’ s istoka nit’ zapada,

Ja sam iz sredine, tu mi je mjesto.

O čemu tvoji stihovi zbore,

Dok se prelamaju preko zubiju insana?

O ljubavima, grijesima,

O prirodi, rodoljublju.

Kaži nek’ misli u riječi poteku,

Da stoljetni nemir mir nađe,

Da se počeci završe,

A nesklad porine svoja krila k ljubavlju,

I sklad odleprša u najfinije beskonačnosti.

Čovječe, kome tvoje mlade godine govore

O stoljećima iskustva homerovske aluzije?

Kad zapisuješ jedno, drugo se ispisuje,

Kad govoriš drugo, prvo se kazuje.

Prazna realnost se mistikom puni,

A jutra u behutu umorno zaspu,

Dok pjesničke noći hude nad svijećom,

I mastilom ispisuju svijet i postojanje.

Ti si čovječe tek čovjek,

Onaj kome misao slobodu traži.

Ti si čovječe oduvijek

Samo pjesnik od istine i draži.