U mahali staroj, kamenit i tih
Još uvijek stražari Sinan-bega dar
Vitke mu munare nebesima stih
Svjedoči naš život i rod nam prastar
Ta kuća Bož'ja na obali rijeke
Što granica i grobnica ona je Bošnjaka
Smjerno čeka na dušmane prijeke
I ićram čini dobroga došljaka
U haremu njenom nišani razni
Kazuju povijest i sudbinu puka
Što živješe ovdje po nagradi il' kazni
I gradiše snove, nadanja puka
U tu Bož'ju kuću, u taj tihi harem
Farz mi je i radost svakog puta ući
Mis'om našu prošlost posjetiti barem
Obiteljske humke oč'ma milujući
Tu prah i kosti mojim slični leže
Ženske i muške, stare i mlade
Iz naše kuće u tu bašču bježe
Blage sjene, smrt od nas ih krade
Od djedovog djeda reljef-ime osta
I druga mu uz njeg' povijena leži
Iz kičmi njihovih ono što posta
Za njima utihnu, oko njih se vriježi
Ta slova i brojke što sve manje znače
Same nijesu; džemat im se moli
Dok crnica hladna tjelesa im žvače
Sretne su im duše što i Bog ih voli
I ja vezan tu sam tisućama niti
Za ćilime, sahat, munaru i kamen
Utkana im sjećanja u mojoj su biti
Mog djetinjstva dani i na ljude spomen
Tad djed je za me džamijska vrata
Otvar'o spominjuć' vel'kog Boga ime
Govoraše: Predase gledaj sine
Nek' ti pogled mrvu na podu hvata
Miran stoj na 'vom svjetlom mjestu
I stajat ostah gledajuć' u trun
Dok prazna stolica u džamijskom kutu
Na djeda me sjeća i osmijeh mu pun
O autoru:
Damir Bešlija rođen je u Beogradu, 1997. godine. Djetinjstvo provodi u Goraždu, gdje završava osnovnu školu ''Husein-efendija Đozo''. Srednjoškolsko obrazovanje nastavlja u Sarajevu gdje upisuje Tursko-bosanski Sarajevo Koledž (sada: Richmond Park College). Baš tu, nadahnut ljubavlju prema Jednom Bogu, jednoj ženi i jednoj domovini, počinje stvarati prva djela. Većinu soneta i kratkih pripovijesti posvećuje jednoj ženi, domovini te sveopćoj bošnjačkoj tradiciji, a sve uz osebujan izraz bosanskoga jezika, koji je činjenica i ponos. Trenutno je student treće godine engleskog jezika i književnosti na Međunarodnom Burch Sveučilištu.
