POEZIJABZK "Preporod" Srebrenik

Nikica Banić - Karta sveta

Vladan je napustio grad i
nastanio se u vinogorju.
Puteljak kojim sam mu došao,
braća su ga označili njegovim nadimkom:
Sokak žalosne sove.

Taman smo bili u pola razgovora,
kada sam u strani, u dolji, ugledao starca.
„To mi je prvi komšija. Nedavno se vratio“ -
reče moj sagovornik. Slušajući ga,
bolje izoštrim pogled: kad ono starac ravna,
udešava geografsku kartu kartu sveta
na vanjskom zidu vinogradarske kuće.

Smešim se, ne tome što je starcu do putovanja,
nego što će mu prvi vetar ponovo naheriti kartu.


NIKICA BANIĆ, rođen u Brgudu (Republika Hrvatska). Živi i stvara u Inđiji. Piše prozu i poeziju. Do sada je objavljivao aforizme i prozu u periodičnim publikacijama i internetu.
Objavljene knjige: „Koma", aforizmi (1991), „Priče i snovi“, roman (1997), „Nezgrapne istine“, meditativna i lirska proza (2000), „Razgovor pred bogomoljom“, roman (2003), „Pod ruku“, zbirka priča (2005), „Sagledavanje spektra duginih boja u poeziji Milijana Despotovića ispod 20000 miliona vodenih kapljica“ zajedno sa profesorom Vladanom Pankovićem (2001 ), „Atletsko hodočašće nad Elizejskim vodama i poljima Zorana Bognara - dijalozi kroz historiju i filozofiju umjetnosti“ sa profesorom Vladanom Pankovićem (2002).

Zastupljen u zbornicima: „Buđenje Bihora“ (Petnjica, 2012), „Bihorski bluz“ (Petnjica, 2013), „Obale Bihora“ (Petnjica, 2014), „Bihorske đemije“ (Petnjica, 2016), „Bajramske priče“ (Odžak, Minhen, 2017), „Nostalgija ljubavi“ (Mrkonjić grad, 2017,), „Voda daruje život“ (Derventa 2017).

Nagrađivan: prva nagrada za novinsku priču ( Nikšićke novine, Nikšić, 1999.), prva nagrada za novinsku priču (Naš list, Leskovac, 1999.), treća nagrada za novinsku priču ( Nikšićke novine, Nikšić, 2001.), prva nagrada na konkursu JU Specijalna biblioteka za slijepa i slabovida lica (Banjaluka, 2015.), prva nagrada „Kočićevo satirično pero“ (Čelarevo, 2016.), prva nagrada za kratku priču (JU Centar za kulturu, informisanje i sport Donji Vakuf, 2017), nagradom „Momčilo Nastasijević“ (Gornji Milanovac, 2017).