Odžak, grad iz snova

Posebna pohvala žirija na konkursu "Spasimo putopis" 2020.

Postoji dosta izmišljenih i fiktivnih mjesta koja mnogi, a nekada i svi, doživljavaju kao stvarna. I to ne samo u književnosti ili na filmu (npr. Eldorado, Hogwarts ili Gotham City) nego i u stvarnom životu. Tako je Atlantida sveprisutna mada niko ne zna gdje se nalazi(la). U Pacifiku, na 37. strepenu geografske širine, označeno je mjesto Maria Theresa Reef. Ali sve su prilike da to mjesto zapravo ne postoji. U Njemačkoj postoji povelik grad Bielefeld – a eto opet mnogi kažu da ga nema, i da je njegovo postojanje glasina; i čak ni kod pedantnih Nijemaca takva glasina nije još do kraja razjašnjena, pa taj grad Bielefeld ove godine nudi milion eura onom ko dokaže da ga stvarno nema.

Nije onda čudo da i u BiH, na krajnjem sjeveru Bosne, egzistira navodno grad koji se zove Odžak, a za koji nije sigurno da li je mit ili stvarnost. Označen je čak i na kartama –geografska širina mu je 45° 2’ 51’’. Može ga se ukucati i u navigaciju.

Ali ipak nema tog grada. Sasvim sigurno. Bio sam tamo. I ove godine da se uvjerim, ali nema ga, stvarno. Znam i ljude, uključujući i sebe, koji su tamo navodno rođeni, išli tamo u školu i odrasli, otišli iz tog grada ili – što je još nestvarnije – ostali, i dan-danas žive u tom navodnom gradu. Ali grada ipak nema.

Postoje čak i ulice i zgrade i policija i natpisi i kino i biblioteka, i sparna klima i ogromni komarci i ljudi, i groblja i stadion i hotel i gradonačelnik i lokalne legende i svašta nešto što grad čini gradom. Ali grada nema. Kako je to moguće, ne znam.

Čak se u istorijskim knjigama pominje ime tog grada. Tako su zlobnici naveli da je u Drugom svjetskom ratu Odžak zadnji oslobođen, pod parolom „Berlin pao Odžak nije“. Sam taj podatak je već po sebi suspektan i kod oštroumnijih budi sumnju da tu nešto ne štima. I ta kolektivna zavjera bi kad-tad morala izaći na vidjelo. Jer Odžaka naprosto nema.

Sad znam da će se mnogi javiti i to baš iz Odžaka, ili bi se mogli javiti, da me demantuju, ali to neće ništa promijeniti na stvari. Nije niko lud.

Stvar, međutim, postaje komplikovanija pošto sam i sam rođen u tom gradu kojeg nema, i posjedujem dokumente u kojima lijepo piše ime tog grada. I volim taj svijet i taj izmišljeni grad, taj posavski Twin Peaks, i sam ću i dalje učestvovati u ovoj stvarno zanimljivoj igri sa navodnim gradom Odžakom i učestvovati u toj oficijelnoj teoriji zavjere. Iako je to skup sport, mnogo skuplji od igranja golfa ili npr. desetodnevnog kursa ronjenja na Maldivima. Tako sam i ove godine u tom izmišljenom gradu, ispred kuće u kojoj sam navodno rođen, oborio pravo pravcato drvo, da vidim je li pravo ili je i ono simulacija. Ogroman jasen, veličanstveno drvo, popravio ogradu ispred te kuće, umorio se dozlaboga, sreo puno poznatih i nepoznatih ljudi, a još više ih nisam sreo, čak bio i u katastru i tamo su se svi pravili kao da taj grad postoji, vadili mi velike katastarske knjige i izdavali potvrde, ali sve džabe, grada opet nema pa nema. Postoji cijela mašinerija koja vjerovanje u ovaj mit održava na životu. Postoji i radio-stanica, ne jedna, čak dvije, koje svakodnevno donose najnovije vijesti, održavaju se i manifestacije o kojima izvještava i državna televizija. A svake godine na Veliku gospu održava se i veliki vašar kao kulminacija tog vjerovanja. Skupi se tu impozantan broj poklonika ove igre, kupuju se vašarske šarene laže i svi fanovi su zadovoljni i nasmijani kao pripadnici neke sekte, ali to ne mijenja ništa na stvari.

Treba to provjeriti u knjigama ili možda napraviti televizijsku emisiju o tome ko je i kada izmislio taj grad, i što je najgore ko održava u životu tu predstavu, i ko to sve finansira. Jer veliki je to poduhvat, da se napravi i održi u životu predstava o gradu, u koju vjeruje toliko ljudi, cijela država, uključujući i kartografe i Google Map, a da grada eto nema.

Baš skupa i misteriozna igra. Gdje je izlaz iz toga – ne znam. A možda ni ja, ni sve ovo ovdje, nije stvarno, pa je onda i Odžak samo grad iz snova. A iz takve predstave da ovo sve sanjamo nema izlaza, ili bi jedini izlaz bio, recimo, da se čovjek ubije, pa ili bi se probudio iz ovog sna, ili bi se stvarno ubio, ako je sve stvarno.

Odžak, grad fantom, grad kojeg nema. Grad koji se izgubio u Matrixu.

I šta još reći o ovom fenomenu? Vidimo se dogodine u Odžaku.