Onako iz duše: Kult(ura) čaršije

Riječ čaršija u našem jeziku je turcizam i u izvornom značenju označava, trgovačku četvrt, trg. Nekada se za čaršiju moglo kazati da je to svojevrsna "institucija", koja je svojom arhitekturom, građevinama trgovima, javnim  česmama, starim zanatima činila središte jednog šireg prostora. To je najčešće urbano središte u kojem se odvijao cijeli društveni, ekonomski, kulturni, pa i vjerski život, i ne samo tog urbanog dijela već i ruralnih naselja koje se teritorijalno vežu za taj urbani  dio. Pojam čaršije se u tom smislu upotrebljavao u vrijeme osmanske uprave u BiH, austrogarske uprave  i zadržao se do sedamdestih godina 20. vijeka. I danas se u običnom govoru može čuti "odoh u čaršiju". Ili, šta kaže čaršija?  u smislu javnog mijenja? Neki su  skloni reći da su Gračanica, Tešanj, Travnik  i još neki gradovi u BiH i danas čaršije. No pitanje je imamo li danas prave čaršije.

Nisam demograf, niti neki stručnjak za historiju i kulturu, ali po meni "duh" jedne čaršije čine ljudi. Bez ljudi, otvorenih u komunikaciji, iskrenih u razgovoru, susretljivih nema čaršije. Ono što je krasilo nekada čaršiju jesu spontani susreti  ljudi u kahvama, berbernici, na trgovima itd. i na svim mjestima gdje se u opuštenoj atmosferi pila kahva, čajevi i drugi osvježavajući napitci. Doduše danas je drugo vrijeme, pa ljudi komuniciraju putem interneta, što pokazuje da smo se otuđili poprilično jedni od drugih. Otuđenja ima na svakom koraku, ali to nije tema ovog natpisa, iako je ono postalo svakodnevna pojava.

Ono o čemu hoću da pišem je izostanak kulturnih aktivnosti, kao način kominiciranja ljudi, umjetnika i publike. Svjedoci smo ovih dana da su veliki centri poput Sarajeva, Mostara, Banjaluke, Tuzle, Zenice organizovali doček nove godine na otvorenom pri čemu su potrošena znatna budžetska sredstva. I tu mogu nastupiti jedino megazvijezde kako se danas popularno nazivaju, poput Dine Merlina ili Zdravka Čolića. A i to se organizuje radi promocije nečijih interesa. Tu je publika samo radi one narodne "hljeba i igara". Šta je sa našim tzv.malim čaršijama. Kako one "krpe" za kulturu?

Evo u Srebreniku, npr. imamo ljetnu manifestaciju Otvoreni grad umjetnosti, pa zimsku manifestaciju Dani Povelje. Publika se može na prste izbrojati. Na ovim manifestacijama udruženja građana predstavljaju svoje programe iz oblasti muzičkog stvaralaštva, folklora, scenskih umjetnosti itd. Svjedok sam i sam koji se pomalo bavim kulturom da treba moliti organizatore da plati učesnike koji nastupaju za bagatelne iznose. Međutim, bez kulture se očigledno može. Šta će nam neki tamo amater muzičar, glumac ili pjesnik na pozornici! Šta me briga kad ja imam svoj facebook. Mogu komotno tračati objave drugih, a da zato ne snosim nikakve posljedice.

Da se  ipak ne odmaknem od teme. Imamo i  puno prečih stvari od kulture. Recimo izbori. Svako od nas je našao neku oblast u životu koja će ga nervirati. Mene nervira nizak nivo kulture u komunikaciji među ljudima: bahatost, indolentnost, neodgovornost su najčešće osobine u toj komunikaciji. Ovo vrijedi za sve društvene grupe zanatlije, naučnici, poštari, liječnici, taksisti itd. svi redom ne poznaju osnove kulture ophođenja.

Da se vratimo Srebreniku. Treba biti objektivan pa kazati, da ovdje nema puno elemenata čaršije u izvornom značenju. Ovo je danas tipična konzumerska sredina, u kojoj se u vrijeme većih praznika ne može ući u šoping centre. A ima ih popriličan broj u kojima vladaju tih dana neopisive gužve.

Kao i u drugim sredinama u BiH pretpostavljamo. Dakle trgovci trljaju ruke, bogami i mesari, jer se u mesnice ne može ući, a i pekari prodaju hljeb ko halvu. Pa i dijaspora svojim dolaskom uvećava gužve, snabdijevajući se namirnicama iz naših centara za dane boravka u domovini, a bogami ponese se i za puta u bogati Zapad. I još se ljutimo kad nam, tamo neki  kažu da narod u BiH puno troši. Troši se itekako puno na hranu, kahvu, mobitele. Može se tu u svakom domaćinstvu uštediti i do 10% i time doprinijeti ekonomskoj stabilizaciji zemlje.

Srebrenik je mali grad u kojem sve se zna. Pažljivo se promatra ko s kim pije kahvu i koji su motivi "druženja" uz kahvu. Danas je svako sastajanje motivisano nečim. Obična kahva ima itekako značenje, jer se tim činom otkriva ko je s kim, a  s kim si takav si kaže stara poslovica. Pa i u ovoj maloj sredini je izniklo dosta uspješnih mladih kulturnih stvaralaca. Na tragu očuvanja sevdalinke tog ponosa kulturnog naslijeđa BiH, koja se sve više zanemaruje izniklo je nekoliko mladih interpretatora koji su vlastitom upornošću i talentom postali poznati u regionu i šire.

Jasmin Hasić iz Srebrenika je pobijedio ima već desetak godina na takmičenju mladih izvođača sevdalinke, koju je organizovala Federalna televizija. Čest je gost TVTK u emisijama kojima se promiče sevdalinka. On je pokazao da i mladi mogu uspješno njegovati tradicionalnu muziku. Recimo, Mirza Selimović je morao otići po priznanje svog pjevačkog talenta u Srbiju i pobjedom u emisiji "Zvezde Granda" prokrčiti put trnjem do zvijezda. To što nije uspio godinu dana ranije pobijediti na domaćem terenu u takmičenju "Zvijezda možeš biti ti" NTV Hayat je priča za sebe. Jer i u ovom slučaju se pokazalo da je teško doći do priznanja u vlastitoj avliji.

Da se razumijemo Mirza je pop pjevač, ali itekako zna dobro pjevati i sevdalinke. Ili Semir Jahić, koji glasom podsjeća na Šabana Šaulića, kojeg je i sam Šaban slušao i hvalio u Zvezdama Granda, koji se okitio drugim mjestom na tom takmičenju, po kojeg producenti šalju vozača iz Beograda u Srebrenik, danas diže na noge dijasporu. Pa Melika Moranjkić, treće mjesto Pink zvezde, a odlično pjeva sevdalinku. Došli smo u situaciju da zbog hiperprodukcije talenata iz Srebrenika, produkcije u emisijama u kojima nastupaju poneki puta i nezasluženo gurnu novodolazeće naše talente na drugu ili treću poziciju, iako je kod svih kvaliteta neupitna. Ne ,nismo zaboravili Elmu Hadžić iz Srebrenika. Izvanredno pjeva sevdalinku i koliko znam ni jedan drugi žanr ne forsira. Brzim koracima se uspela na sam vrh estrade. Naravno i za svega stoji njen otac, koji  ulagao u uspjeh svoge djeteta i uspio. Elma sada nastupa na najprestižnijim koncertima u kojima se njeguje sevdah ("Lisinski" u Zagrebu, Sava Centar u Beogradu itd.)

Ne znam gdje su sve nastupali naši pobjednici za novu godinu, ali je sigurno da bi u Srebreniku  bio pun pogodak organizovanja dočeka nove godine  sa domaćim zvijezdama. Toga se nismo sjetili. Budući da sam ih gledao  i uživo, oni to svakako zaslužuju. To bi bio istinski spektakl za jednu malu sredinu. Međutim iskustvo je pokazalo da se za veće domete valja otisnuti u veće čaršije.

U Srebreniku bi svakako bilo lijepo popiti kahvu sa uspješnim mladim interpretatorima sevdaha, da bi se očuvao "duh" čaršije, zar ne ?